Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

BiH uvozi radnu snagu: Ovo su cifre koje može zaraditi vješt berač jabuka

jabuke

Ukoliko voćari hitno ne nađu bar 4.000 berača sezonaca, desetine tona jabuka i krušaka vrhunskog kvaliteta, za koje je već obezbijeđeno tržište, moglo bi propasti.

Upozorio je na to predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske (RS) Dragoja Dojčinović, podsjećajući da je samo u Potkozarju za berbu spremno oko 4.000 hektara voćnjaka, u kojima dozrijeva više od 160.000 tona krušaka i jabuka. Samo preduzeću „Agroimpeks“ trebaće oko 300 do 400 sezonaca, svakog dana do polovine novembra.

– Vješt berač može da zaradi i do 1.200 KM mjesečno. Obezbijeđena je i hrana, te prevoz za radnike koji putuju iz obližnjih mesta, a ponegdje i smještaj za one koji dolaze iz daleka. Ipak, radnika nema dovoljno, iako u RS-u imamo više od 100.000 nezaposlenih – kaže Dojčinović za Srpskainfo.com.

Tako su voćari došli u apsurdnu situaciju: rekordan rod, vrhunski kvalitet, ponovo uspostavljen izvoz u Rusiju i otvorena tržišta u drugim zemljama – sve bi to moglo pasti u vodu zbog manjka berača.

Mada se ove sezone za berbu prijavilo više radnika nego ranijih godina, pogotovo iz Hercegovine, ipak ih neće biti dovoljno.

– Uglavnom su za berbu zainteresiovani muškarci i žene pedesetih godina i penzioneri iz grada. Među njima ima inženjera, pravnika, ekonomista, koji nikad nisu ušli u voćnjak, ali su dobri berači – kaže Dojčinović, navodeći primjer berača iz Istočnog Sarajeva, koji je završio dva fakulteta, ali je u kasnim pedesetim ostao bez posla.

Voćari kažu da među beračima ima najmanje mladih ljudi i da nezaposleni momci i djevojke radije sjede dokoni i praznih džepova, nego da se  prihvate posla. Ako i dođu u voćnjake, tinejdžeri uglavnom dolaze sa roditeljima, iskusnim beračima, gotovo nikad sami.

– Imam iskustva u ovom poslu. Još 1975. sam zasnovao prvu privatnu plantažu u SFRJ i znam da nije uvijek bilo ovako. Prije rata su studenti i srednjoškolci masovno dolazili u berbu, danas ih nema, dijelom zato što je mladih u RS sve manje, a dijelom i zbog vaspitanja. Mnogi roditelji kažu djeci: „Nemoj da grbačiš za drugog“, pa se onda nađu u čudu što im sinovi i kćerke dočekaju četrdesete nespremni za život – kaže Dojčinović.

Podsjeća da su sedamdesetih godina prošlog vijeka i škole dovodile đake na berbu kako bi zaradili za izlete i ekskurzije, a danas, kaže, ni studenti poljoprivrede ne rade u voćnjacima i na poljima, mada je to na zapadu uobičajena praksa.

Miroslav Vukajlović, direktor Agencije za posredovanje u zapošljavanju „Spektar“, kaže da većina mladih berbu voća ne doživljavaju kao priliku za posao, jer su ih godinama učili da je „pravi posao“ nešto drugo.

– Kada imate generaciju roditelja, koji djecu uče da idu u školu da ne bi radili, kada se propovijeda: „Pametan čovjek ne radi“, kada se kao vrijednost ne promoviše rad, nego „snalaženje“ i kojekakve druge vještine, onda je ovakva situacija logičan rezultat – ocjenjuje Vukajlović.

Dodaje da je poseban problem i u tome što je sezonski rad u RS uglavnom rad na crno.

– Ne možete raditi „na povjerenje“, bez ugovora, jer šta ako vas poslodavac ne plati ili ako se povrijedite na poslu. Još prije 12 godina sam podnio inicijativu da se ova oblast uredi, ali je moja inicijativa završila u nekoj ladici – poručuje Vukajlović.

Poučeni ovogodišnjim iskustvom, mnogi voćari iz RS su spremni da dio zarade od rekordne sezone ulože u opremanje hostela za smještaj sezonskih radnika. Tvrde da je „najbolji radnik onaj radnik koji noći na imanju“.

U potkozarskim voćnjacima pogotovo su na cijeni radnici iz Hercegovine, južne Srbije i Rumunije. Dojčinović kaže da i iz drugih siromašnijih zemalja EU ima zainteresovanih za ovaj sezonski posao.

– To je posao koji se mora obaviti na vrijeme, ne možete berbu razvlačiti do zime. Znači, važno je da u špicu sezone imamo dovoljno radnika, pa ako ih ne možemo naći na domaćem terenu, moramo obezbijediti uslove onima koji bi u berbu došli iz inostranstva – kaže Dojčinović.