U selu Karaula, nedaleko od Han-Pijeska, nalazi se “dom” skorup-kajmaka, autohtonog proizvoda, bosanskohercegovačkog brenda. Recept za proizvodnju ovog specifičnog mliječnog proizvoda star je više stotina godina. Baš kao i nekada, u drvenim kolibama ga proizvode vrijedne žene s ovih prostora.
Ekipa Fokusa posjetila je Karaulu, smještenu u prelijepom krajoliku na Romaniji. Tamo su nas dočekale vrijedne žene Udruženja „Romanijski skorup-kajmak“ koje su nam iz prve ruke predstavile ovaj proizvod, ali i način pripreme, te otkrile “dominaciju” na gotovo svim sajmovima u BiH, ali i u regionu.
Skorup-kajmak drugačiji je od ostalih sličnih mliječnih proizvoda, u šta smo se i sami uvjerili. Poželjan je zbog posebnog načina pripreme koji se prenosi s koljena na koljeno, te je postao brend po kojem je poznata Romanija, kao i mjesta Sokolac, Han-Pijesak i Rogatica.
Skorup kajmak, autohtoni proizvod
Sastavni dio proizvodnje ovog autohtonog proizvoda jeste dimljenje u kolibama koje su stare 60 ili 70 godina. Priprema kajmaka u tim kolibama, objašnjavaju nam domaćice, prije svega utječe na ukus, miris i boju kajmaka.
Nada Maksimović, predsjednica Udruženja „Romanijski skorup-kajmak“, kaže da na proizvodnji ovih mliječnih proizvoda radi više od 20 žena. Ističe da je prvobitni cilj bio da se ovaj autohtoni proizvod s područja Romanije zaštiti i eventualno proizvodnja proširi.
“Skorup-kajmak je proizvod na bazi mliječne masti i karakteriše ga autohtona prerada. Zbog ovih pašnjaka i klimatskih uslova, sam proizvod ima još veći kvalitet”, govori nam Nada. Baš u tom momentu razgovor prekida zvono njenog telefona.
“Upravo sada zovu neki ljudi iz Beograda koji žele da naruče kajmak”, otkriva nam. Napominje da ona skorup-kajmak priprema u kolibi koja je stara skoro 70 godina.
“Još ništa na njoj nisam promijenila. Dakle, kako je napravljena u vrijeme moje i njene majke. Kada je u pitanju sam proces pravljenja, mlijeko se prvo uzvari, na šporetu je do trenutka ključanja. Kada se uhvati na vrhu korica, odnosno kajmak, tada sve dimimo, a koristimo samo bukova drva. Ne smijemo druga zbog smole. Tu stoji od 48 do 72 sata, dimi se, nakon toga se cijedi, soli i stavljamo ga u kačice”, govori nam Nada i dodaje da za pripremu jednog kilograma kajmaka treba oko 15 litara mlijeka.
Značajna pomoć Evropske unije
Poručuje da se ovakav sistem pravljenja zadržao samo na ovom prostoru, dakle romanijskom platou, zbog čega je i ovaj dio BiH prepoznatljiv.
Treba naglasiti da je u februaru 2017. godine Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine donio rješenje kojim se priznaje ime i porijeklo romanijskog skorup-kajmaka s područja planine Romanije.
Zaštitom geografskog porijekla stvoreni su preduslovi za razvoj prepoznatljivog brenda romanijskog skorup-kajmaka, a što će u budućnosti omogućiti svim proizvođačima lakši plasman i prepoznatljivost na stranim tržištima.
Veliku pomoć u prepoznavanju kvaliteta skorup-kajmaka, kažu nam članice Udruženja, imala je i Evropska unija. Nada nam govori da im je zahvaljujući podršci Delegacije EU u BiH u vidu savremenih mašina mnogo olakšan proces proizvodnje.
“Željela sam da olakšam proces proizvodnje, da radim savremenije, a tu nam je mnogo pomogla i Evropska unija. Mašine koje sam dobila nikada ne bih mogla kupiti sama sebi, dakle sve to košta nekih 70-ak hiljada maraka. Sirara koju imam sada puno lakše preradi mlijeko koje dobijem od svojih krava i zbog toga sam zahvalna. Za ovo područje je ova pomoć iz EU velika i značajna”, poručuje Nada.
Trebao im je doći i princ Charles
Još dvije članice ovog udruženja Dragana Stanišić i Anica Mirović nam govore da su do sada učestvovale na brojnim sajmovima, s kojih su se vraćali s mnoštvom nagrada, a pretežno su to bile one za najbolji proizvod.
“Zarice, sir i romanijski kajmak je pobjednik na gotovo svim regionalnim sajmovima. Nadamo se da će naš proizvod izaći i na tržište u EU”, govori nam Dragana.
Anica poručuje da generalno cijeli proces proizvodnje skorup-kajmaka direktno utječe i na živote njihovih porodica.
“Svi imamo koristi od toga, moja porodica je na ovome odrasla”, dodaje.
Naša sagovornica nam otkriva da je prije nekoliko godina ovo udruženje posjetio tadašnji ambasador Velike Britanije u našoj zemlji Matthew Field koji je bio oduševljen proizvodima.
“Bilo je ovdje dosta automobila, puno se svijeta skupilo, a oni vjerovatno nikada ranije nisu probali slične proizvode kao taj dan. Toliko su se oduševili da su na kraju i kupili nešto, a vjerovali ili ne, tada je bio dogovoren i dolazak princa Charlesa, ali nažalost zbog koronavirusa do toga nije došlo”, govori nam Nada.
