Premijera izvedbe predstave „Filozofija palanke“, prema motivima djela Radomira Konstantinovića te u režiji Andraša Urbana i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, bit će održana sutra, 14. maja, u 20 sati u BNP-u.
Direktor BNP-a Miroljub Mijatović i srbijanski reditelj ove predstave Andraš Urban na današnjoj su pres-konferenciji istakli da je jako dugo trajao proces planiranja realizacije ovog projekta, ali Urban smatra da je izabrao dobre glumce te da su dali svoj maksimum.
„Palanku stalno tumačimo u smislu provincijalnog. Ali, u ovom se slučaju ipak koristi u nekim filozofskim razinama i razmjerama, čime je određena jedna vrsta zajednice. Ili sve zajednice. Kako zajednica funkcioniše u odnosu na pojedinca“, kazao je Urban, koji je podvukao kako palanka, odnosno zajednica, guši individualce, odnosno sve što je ljudska sloboda.
Smatra kako su završili proces te pravom izmorenošću i predanošću cilju, odnosno premijeri i predstavi „Filozofija palanke“.
Palanka kao usud
Dramaturginja predstave Vedrana Božinović smatra kako je nemoguće uništiti palanku, koja je neuništiva.
„Da je pisao u Bosni i Hercegovini, možda bi Konstantinović upotrijebio izraz mahala. Najstrašnija stvar koja se, zapravo, dešava jeste da smo mi vrlo često ponosni na to što smo palančani i to živimo tako kako živimo.
Mi ne razmišljamo introspektivno, u smislu da su ti mehanizmi možda mehanizmi koji nas zadržavaju u nekom ‘statusu quo’, u nekom ‘živom blatu’ u kojem tonemo, nego se ponosimo time kao nečim što je naš specifikum i što nas odvaja od ostatka svijeta.
Mi imamo taj neki ‘saft’, kako to Andraš voli nazvati. I tim ‘saftom’ se užasno ponosimo“, kazala je Božinović, koja je podvukla kako je bolno saznanje da takav način života guši te ne dozvoljava da se izađe iz tog mehanizma.
Pozorište je, smatra, odgovorno da o tome govori te da govori o stvarima o kojima niko ne govori, a koje su bolne i mogu koštati pojedinca i društvo, odnosno da nema bijega u tišinu. Palanka postaje usud.
„Pa, palanka jeste naš usud. To kaže Konstantinović. To su otvorene rečenice njegove knjige: ‘Iskustvo nam je palanačko!’ Teško je to reći našoj palanačkoj oholosti, ali to je naš usud. I to jeste tako“, istakla je Božinović, koja je zbog bolesti glumice Lamije Salihović preuzela i ulogu glumice u ovoj predstavi.
Stanje uma
Kao što je i samo djelo, iskustvo rada na predstavi, istakao je glumac Benjamin Bajramović, bilo je teško i zahtjevno, ali lijep proces.
„Ne možemo izaći iz palanke. Palanka je nešto što je konstanta – vjerovatno od početka čovječanstva, a vjerovatno će tu biti i do samog kraja. Palanka je jedno stanje uma, jedan od mehanizama kojim društvo koriguje pobunjenike, ljude koji su drugačiji, marginalce…
Palanka je i mehanizam, i oružje, i stanje uma… Također je, nažalost, najčešće mainstream“, kazao je Bajramović, koji je podvukao kako je suprotno od palanke na margini.
Palanka je, ističe, u suštini veliki konformizam te čuvanje konformizma – po cijenu i nasilja, ali da se treba boriti protiv takvog stanja.
Glumica Adna Kaknjo, koja je podvukla kako je iz ovog procesa izašla kao drugačija osoba, dodala je i kako se ipak nikada ne treba odricati sebe, identiteta, vjere i pripadnosti.
Ljepota različitosti
„Da sve ono što mi jesmo njegujemo – i mane i vrline. Takvi, u potpunosti i u cjelosti, idemo u svijet i upoznajemo druge ljude, jer samo kada smo drugačiji imamo šta i da ponudimo. Jer, šta da smo svi isti?!
Gdje je ljepota komunikacije, gdje je ljepota razmjenjivanja mišljenja?! Svijet u koji palanka uporno želi da ode, po mom mišljenju, nije svijet kada ćete uzeti pasoš i preći ‘13 ili 14 granica’ da biste pronašli taj neki idealni svijet o kojem pričamo.
Ne, svijet sam ja – svijet sam ja, ona koja je pomirena sama sa sobom; pomirena sa svojim crvenim linijama, pomirena sa svojim ličnim limitima i sa onim s kime mogu da rastem“, kazala je Kaknjo.
Najvažnije je, dodala je, umjesto fokusa na izgled i vanjštinu, njegovati sopstvenu ličnost iznutra te se kao takvi predstaviti.
Glumački ansambl čine Benjamin Bajramović, Mirza Bajramović, Vedrana Božinović/Lamija Salihović, Iman Bubić, Amer Javoraš, Adna Kaknjo, Adis i Selma Mehanović. Dramaturginja je Vedrana Božinović, a scenografiju i kostime uradila je Sabina Trnka. Muziku je radio Attila Antal.
