Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ove godine pokreće novu liniju produkcije. Direktorica Muzeja Šejla Šehabović izjavila je za Fenu da su odlučili formirati vlastiti videoarhiv.
„Njime ćemo dopunjavati postojeće muzejske zbirke kako ne bismo ovisili isključivo o materijalima različitih televizijskih produkcija, koji su također vrijedni. Ovaj dio našeg rada nazvali smo ‘Svjedoci’. Trudit ćemo se proizvesti sadržaj navedene vrste uz svaku zbirku koju elektronski obrađujemo i svaku novu izložbu na kojoj radimo. Kao primjer navest ću predstojeću izložbu pod nazivom ‘Sve što je ostalo’, koja je nastala u okviru digitalizacije muzejske zbirke ‘Kamerni teatar 55’“, kazala je Šehabović.
Snimci svjedoka
Istakla je da će, zahvaljujući saradnji s Univerzitetom u Sarajevu, volonterka i studentica Lejla Avdović, u saradnji s kustosicom Ifetom Lihić i uz veliku pomoć Zorana Lešića, među arhivskim materijalima iz perioda od 1992. do 1995. godine predstaviti i neke od snimaka svjedoka tog vremena.
„Posljednjih nekoliko dana u našem muzeju izgledaju kao filmski set. Mali dio snimljenog materijala, u kojem se pojavljuju Kaća Dorić, Miki Trifunov, Strajo Krsmanović, Ademir Kenović, Suada Kapić, Dubravka Zrnčić Kulenović i Srđan Jevđević, bit će prikazan na izložbi ‘Sve što je ostalo’, koja će biti otvorena u četvrtak, 16. jula“, kazala je Šehabović.
Zaustaviti vrijeme
Videoarhiv će obuhvatiti i druge svjedoke te njihove priče.
„Videomaterijali su nam posebno važni za pozorišno odjeljenje Muzeja, ponajviše zbog toga što teatar, kao umjetnost trenutka, ‘bježi’ bilježenju. Želimo ‘zaustaviti’ vrijeme kako bi živi ljudi uz svoj rad ostavili i lično iskustvo umjetnosti“, izjavila je za Fenu direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović.
Izložba „Sve što je ostalo“ Lejle Avdović, nastala uz mentorstvo kustosice Ifete Lihić, bit će otvorena u četvrtak, 16. jula, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Arhivski tragovi
Izložba je rezultat višemjesečnog rada na reviziji, obradi i digitalizaciji zbirke „Kamerni teatar 55“. Polazeći od sačuvanih plakata, afiša, programa, fotografija, novinskih članaka i drugih arhivskih tragova, postavka prati rad Kamernog teatra 55 tokom ratnog perioda, od 1992. do 1995. godine.
„Sve što je ostalo“ ne pokušava ponuditi potpunu historiju tog vremena. Umjesto toga, izložba se bavi onim što je sačuvano, ali i prazninama, prekidima te mogućnostima novog čitanja arhivske građe.
Postavku čine i intervjui s učesnicima i učesnicama te svjedocima i svjedokinjama rada Kamernog teatra 55, koji će biti dio videoarhiva u nastanku.
