Slobodan Praljak, kojem je potvrđena prvostepena presuda od 20 godina zatvora za ratne zločine na području BiH, nakon čega je popio otrov, prije rata je bio hrvatski vojnik, političar, ali i reditelj.
Praljak je bio “čudo od djeteta”, završio je tri fakulteta i bio podjednako naklonjen društvenim i prirodnim naukama. Godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu, a već naredne 1971. završio je Filozofski fakultet u istom gradu.
Sljedeće godine diplomirao na Akademiji za pozorište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, nakon čega je odlučio da ostane u umjetničkim vodama.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih radio je kao pozorišni reditelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, tv-drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa i biser svoje filmske karijere – jedini igrani film “Povratak Katarine Kožul”, snimljen 1989. godine.
Film govori o mladoj i privlačnoj hercegovačkoj udovici Katarini Kožul koja sa malim djetetom odlazi iz rodnog sela na rad u tuđinu. Tamo započinje ljubavnu vezu sa italijanskim radnikom Silviom, koja se pokaže jalovom, no Katarina ostaje trudna. Počini pobačaj, a nakon toga slijedi nov udarac – kum Luka joj uzima teško zarađen novac…
Ovaj film pobrao je u to vrijeme odlične kritike, a i dan danas važi za jedno od najvećih remek-djela jugoslovenske kinematografije, snimljenih u periodu nakon Drugog svjetskog rata pa sve do raspada bivše Jugoslavije.
