Fudbal

Bivši trener gradačačke Zvijezde piše najljepše stranice nogometa u Afganistanu

06/08/2016

Prije dvije godine vodio Zvijezdu, a potom završio u “nepokorenoj zemlji”. Vrlo je cjenjen u Njemačkoj. U superlativima priča o narodu Afganistana, o igračima, navijačima…

Kada se Vahid Halilhodžić, selektor Japana vratio s Evropskog prvenstva u Francuskoj, gdje je bio specijalni komentator najgledanije japanske televizije, poslovnično na pohvalama škrti Vaha je hvalio samo jednog selektora. Koji nije sjedio na klupi, već u svečanoj loži.

Umjesto komplimenata na račun slavljenika Santosa, koji je s Portugalom pokorio Evropu, zatim Contea, Deschampsa, Lowa, Vaha je hvalio jednog koji u Francuskoj nije vodio niti jednu reprezentaciju. Koji je, istina bio na EP, ali kao promotor afganistanskog nogometa, pišu Sportske.ba.

O Petru Šegrtu je Vaha pričao na privatnom ručku u njegovoj rodnoj Jablanici.

“Iznenadio me ugodno Petar Šegrt. Ima fine, gospodske manire. Iako smo na svom terenu pobijedili uvjerljivo Afganistana, u igri to nije bilo tako. Japan je nešto drugo. Njegova reprezentacija praktički se nije mogla ni uigravati, stalno gostuju. Vidi se na igri Afganistana njegov “rukopis”. Afganistan je već napravio nekoliko neočekivanih rezultata. Oni su slovili kao totalni autsajderi. Drago mi je da ih uspješno vodi naš stručnjak, trener s ovih prostora” sipao je Vaha Halilhodžić komplimente na račun selektora i reprezentacije Afganistana.

Vahine pohvale na račun Šegrta, samo za neupućene su iznenađenje. Ovaj stručnjak srednje generacije, posjeduje diplomu stečenu u Kelnu, na čuvenoj “Sepp Herbergerovoj” školi, najjačoj u svijetu.

Kada smo dogovarali intervju, kao i uvjek bio je zahvalan sagovornik. Željeli smo pričati o njemu, njegovom putu, ali je on pričao o afganistanskim navijačima, o narodu, za kojeg je imao samo riječi hvale, o svojim igračima, koje naziva “herojima države”…

Svaku rečenicu je počinjao sa “ta divna zemlja, taj fini narod…” Činilo se da će svaki put krenuti suza niz obraze. I selektoru i novinaru. U dvadesetak minuta intervjua 96 puta je pomenuo Afganistan, zemlju koju vodi. I po tome je Šegrt jedinstven. Džentlmen i stručnjak! Danas je najveći ambasador Afganistana u Evropi. Gdje god dođe, samo priča o zemlji, u kojoj se zahvaljujući njemu sve više priča o nogometu.

petar_segrt2

“Pripremam utakmice protiv Libanona. Imamo nevjerovatnu euforiju u državi. Ne može niko vjerovati šta smo u zadnjih 10 mjeseci napravili u Afganistanu. Sada je tamo za ljude fudbal jedna od najvažnijih stvari u životu”, kaže Šegrt.

“Imamo historijsku šansu da se plasiramo prvi put na završni AFC kup. Sada smo među 24 reprezentacije”, govori Šegrt, kojeg sportska javnost u BiH pamti i kao trenera Zvijezde iz Gradačca.

petar_segrt

Šegrt je za kratko vrijeme s Afganistanom napravio nogometno čudo. Sve više ljudi u toj zemlji živi za nogomet.

“Osam utakmica smo igrali otkako sam selektor. Šest puta smo pobijedili. To nam je omogućilo kvalfikacije. Prije mene izgubili su kvalifikacije za SP, gubili su s više golova razlike, nikada nisu vezali dvije pobjede. Neke stvari smo sada promijenili. Uspostavili smo disciplinu, a najteži posao je napraviti harmoniju među igračima, trenerima, ljudima u Savezu, navijačima, priča nam Šegrt.

Na naše pitanja kakva je filozofija Afganistana, odnosno koji stil gaji, Peter Šegrt kao iz topa odgovara:

“Napadački!”- a potom pojašnjava:

“Ne možemo se braniti jer nemamo tog kvaliteta, a i naši igrači su premali. Odlučilo smo se da napadamo protivnika, pa su sada naše pobjede ubjedljive. Pobjeđivali smo u nekim utakmicama i s više golova razlike”.

Šegrt ističe kako su se za kratko vrijeme mnoge stvari u toj zemlji promijenile.

“Nekada su naši igrači igrali u petim ili šestim ligama, a sada ih zovu timovi iz viših rangova u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj…. To ranije nije bio slučaj. Također, ovdje je ranije bio problem i s igračima, organizacijom susreta, a sada je druga priča. Ako su moji igrači mogli nešto promijeniti, mogao bi se i Afganistan da promijeni”, smatra bivši trener gradačačke Zvijezde.

“Sada želimo da naš rast prati i Savez. Ukoliko nema kvalitetne organizacije, onda je uzalud sve. Organizacija j jedna od ključnih stvari u fudbalu”.

Sa Šegrtom smo razgovarali i o stanju u bh. nogometu.

“Ako Bosna i Hercegovina želi napraviti zadnji iskorak ona mora imati nešto jako važno, a to je baza, a ta baza ne mogu biti samo igrači iz inostranstva, nego to moraju biti igrači iz bh. klubova. Drago mi je što su u Japanu pokazali igrači iz bh. klubova da se može bez velikih imena. Sada se mora složiti ta ekipa, napraviti balans između novih i starih starih igrača. Onda mislim da će BiH imati veliku priliku da u budućnosti bude na Evropskim i Svjetskim prvenstvima”, mišljenja je Šegrt.

Za primjer je uzeo selekciju Hrvatske koja je odigrala odličan turnir na minulom Evropskom prvenstvu u Francuskoj.

“Otprilike jedna mala država kao Hrvatska pokazuje dobre rezultate na svakom velikom turniru, možda ne mogu osvojiti i postići velike stvari iako je euforija velika, ali u tom trenutku kada se ekipa plasira na prvenstvo i druge države razvijaju igrače, ali uvijek je baza iz Hrvatske, uvijek je baza u mladim i novim igračima, to se sada vidi kako se prodao Pjaca, vjerovatno će i Rog, mislim da i Bosna ima taj kvalitet. Samo se nešto mora promijeniti u radu, to je više i do klubova, mora se više seriozno raditi, ako ja kažem seriozno to znači, da se sa igračima mora puno više raditi, igrači treba da skuže da mogu postići nešto samo ako budu profesionalci. Moje je mišljenje da prijateljstva u profesionalnom fudbalu nema, mislim da se i ta distanca između igrača, trenera i klubova mora povećati, preblizu su jedno drugom, objašnjava Šegrt.

Osvrnuo se i na manjak profesionalizma u bh. fudbalu te na hronični problem o velikom broju trenera u našaoj zemlji.

“Teško je voditi igrače ako si u antipatiji ili simpatiji s njima, u Zvijezdi su svi igrači nakon mog odlaska otprilike mogli kazati da je ovaj trener jako težak, jako smo morali trenirati, ali sam skužio ako vidite baš posebno u Zvijezdi da su igrači plakali kada sam otišao, da su tada prvi put shvatili šta znači biti profesionalac. To nije ništa novo, nego je za Bosnu bilo novo, da trener nema simpatija prema igračima, da im pomaže ako im treba nešto, posebno da razvija mlade igrače, igrači su za pola godine napravili toliki iskorak, ali to nije bilo uz pomoć roditelja ili agenta, već igrač je to radio sam od sebe. Jedan Ordagić koji se sjajno razvijao, na kraju je bilo premalo tih dobrih igrača i po mom mišljenju da je ekipa ostala zajedno i da se možda nisu promijenile trenerske stvari da bi ta ekipa sada bez problema bila u Premijer ligi. Trebao se tražiti trener koji je imao filozofiju, ali isto da je imao jaku važnu stvar za BiH da je imao karizmu i ličnost da zna kako se ponašati prema medijima, prema predsjedniku kluba, prema navijačima. U BiH ima talentiranih igrača i trenera, ali su igrači koji su bili velika imena prebrzo postali treneri, a nikad nisu učili posao trenera. Ako BiH promijeni neke stvari siguran sam da ima veliku budućnost”

“Ako se u BiH to ne primjeni nema šasne da bude konkurentna internacionalanom nivou, to se sada vidjelo sa klubovima, moraju se promijeniti i odnosi među klubovima, svi moraju igrati za sebe, a ne gledati kako nekom pomoći, svaki tim treba gledati svoje probleme i na svoj uspjeh. Zato je pobjeda Drine protiv Slobode u posljednjoj sezoni pravi primjer jer Sloboda koja je strašno odigrala prvenstvo nikada nije očekivala da izgubi od Drine, ja nikada ne bi očekivao takav poraz od Slobode protiv Drine”.

Prisjetio se dok je istovremeno obavljao nekoliko funkcija u FS Gruzije.

“Prije devet godina smo sa U21 izgubili od Španije sa 1:0, taj dan u Španiji je Gruzija igrala sa 12 igrača, to je meni bilo premalo, sada je došao novi predsjednik Kobiashvili, on je već promijenio neke stvare. Kada sam ja otišao 2009. godine iz Saveza, kada sam im rekao ako nećemo neke stvari promijeniti i vraćati se nazad, onda ćemo se teško razvijati, Savez je odlučio da uzme veliko ime, a da ja budem pomoćnik. Ranije sam bio pomoćnik Topmuelleru, bio sam tehnički direktror, bio U21 selektor, radio za A reprezentaciju, ali samo radi Topmuellera. Htjeli su da radim isto i za Hectora Cupera, ali ja nisam pristao. Nisam mogao više biti pomoćnik. Država i političari su na kraju uzeli Cupera iako je predsjednik saveza možda bio protiv toga, morali smo prihvatiti te odluke i ja sam otišao”, dodao je u intervju za “Sportske.ba” Petar Šegrt.

Komentari