Ivković za hrvatske medije: Odnos prema Želji je kao Škota prema Rangersu ili Celticu

Nakon zaključenja polusezone sa Željezničarom trener Tomislav Ivković vratio se kući u Zagreb da napuni baterije. Tom priliko dao je intervju za Sportske novosti.

Na odmoru ste što se nogometa tiče?

– Je, do 10. januara. Dobro je došlo svima, a i meni vjerujte. Već sam zaboravio kako to izgleda.

Impresije prve polusezone na kormilu Željezničara?

– Kad sam došao rečeno mi je da je ključni cilj zadržati status. Zbog uobičajenih problema klubova, financijske neimaštine, otišlo je 14 standardnih igrača. Nije bilo drugog nego se prestrojiti, uveli smo mnoštvo mladih igrača, godišta 2000. do 2004. i svi su me oni prije svega karakterno oduševili. Naša tri tenora, kapetan Aleksandar Kosorić (34), Ermin Zec (33) i Samir Bekrić (37) pravi su heroji. Odigrali su veliku ulogu da svlačionica diše kao jedan i da kao kolektiv prevladamo sve poteškoće. A vjerujte, bilo ih je mnoštvo, i baš zato svi ti momci zaslužuju da im skinem kapu.

Znači, igra se bez plaća ili…?

– Novo vodstvo je dobro krenulo, prva dva mjeseca redovito plaćanje, ali onda je došlo do blokade zbog nekih poreznih zaostataka. Teška je to situacija, kako za vodstvo kluba, tako za igrače i trenere. No, stisnuli smo se svi u blok i nastavili borbu. Nakon 19 kola smo na 6. poziciji u Ligi 12, koja se igra trokružno. Treća pozicija nam je udaljena 4, a četvrta 2 boda. To su mjesta za europske kupove i kako je to uobičajeno u nogometnoj strasti, odmah se ožive ideje o iskoraku. Objektivno rečeno, ipak naši ciljevi u ovoj sezoni moraju biti logičniji.

Tipa?

– Olimpijski ciklus, nije to tek isprazna priča. Prve sezone selekcija, druge uigravanje i razvoj igre, unutar treće i četvrte nadopuna selekcije i rezultatski iskorak. Svaki drugi ritam je nelogičan i ne donosi dugoročniji napredak.

Dojam je da ste se dobro snašli i zbog toga što volite raditi s mladim igračima?

– To me ispunjava, pogotovo kada vidim skromne i radišne momke koji iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu iskazuju napredak, usvajaju nova znanja. Mi smo igrali s čak 7 momaka koji su iz klupske škole. Digli su se barem 50% u vrijednosti i učinku u odnosu na početak sezone, u koju su ušli bez seniorskog iskustva. To je temelj za budućnost ovog velikog kluba.

Niste, dakle, požalili dolazak u Željezničar?

– Ma ni slučajno. Vrijedilo bi već samo zbog doživljaja proslave 100. godišnjice kluba, koja je bila spektakularna, pokazatelj ogromne ljubavi navijača prema Želji. Znao sam još iz igračkih dana za tu posebnu emociju koja vlada oko kluba s Grbavice, ali kada to osjetiš iz prve ruke, i to još u bitno drugačijim uvjetima, to je senzacionalno. Kako se diše za Željezničar to me podsjeća na privrženost koju gaje primjerice Škoti za svoje Rangerse ili Celtic. Ljubav koja nema limita.

Vidimo da je posjeta visoka s obzirom na plasman?

– Dovoljno je da vam kažem da je i uz loše vrijeme na utakmicama po 2-2,5 hiljade gledatelja, a na početku sezone 3-4 hiljade, na derbijima 5-8 hiljada ljudi. Gdje god Željo gostuje odmah je hiljadu ljudi više nego inače. Naši navijači su najveća snaga momčadi, Manijaci nas prate i na gostovanja u velikom broju.

Kako su vas u na Grbavici prihvatili?

– Odlično. Osjetio sam poštovanje koje ovdje posebno imaju oni koji su nekoć igrali u jugoslavenskoj ligi i inozemstvu. U gradu također osjetim pozitivu.

Nije se lako stručno nametnuti u klubu gdje su otac i sin Osim legende?

– Oni su doista sjajni. Ivica Osim je najjači trener koji me u dugoj karijeri, s puno i velikih imena, trenirao. Legenda je u svakom smislu i velika je šteta što ga je bolest spriječila da se još više uključuje u ovdašnji nogomet. Sin Amar je najtrofejniji trener u klupskoj povijesti i time sam sve rekao. S moje strane trudim se raditi na najbolji način, imam puno iskustva i mislim da mogu pomoći u ovoj fazi revitalizacije ove iznimne nogometne institucije.

Kakvi su dogovori s upravom?

– Do kraja sezone traje ugovor s opcijom još jedne. Razgovarali smo što treba dalje i sada čekam povratne odgovore iz Sarajeva. Nadam se osiguranju kvalitetnih uvjeta za pripreme, ali obzirom na situaciju ne znam hoće li se to uspjeti odraditi. U Sarajevu je jako teško zimi raditi, nema terena koji izdrže terete zimske klime, organizirati prijateljske utakmice je gotovo nemoguća misija. No, jasno mi je da je najvažnije da klub funkcionira, da svi dobivaju plaću. Razumijem što prolaze u klubu, jer smo i mi u Hrvatskoj nekad imali takve situacije.

Znači, nema baš prostora za pojačavanje momčadi?

– Iskreno, ne razmišljam o tome zbog svih naših limita. No, baš zato bi bilo važno da s ovim mladim i poletnim kadrom odradimo kvalitetne pripreme i dodatno napredujemo.

Ima li naznaka da bi Željezničar mogao riješiti teškoće?

– Priča se kako postoji interes nekog investitora, da postoji i pismo namjere koje to osnažuje, no detalje ne znam. Inače, u BiH ima i privatiziranih klubova, kao recimo Sarajevo, Tuzla City. Imate i Zrinjski i Široki Brijeg, koji su kvalitetno financijski organizirani, čvrsti su uz podršku okruženja i Borac i Velež. Željezničar je klub koji godinama ima financijske probleme. Kad oni kao klub velikan nisu uspjeli još to riješiti mogu misliti kako je to komplicirana i teška misija. No, da bi imao perspektivu na razini bogate tradicije Željezničar će se morati resetirati i krenuti naprijed. Navijači i svi simpatizeri kluba to zaslužuju.

Iz prijenosa BiH lige dojam je da su infrastrukturni uvjeti loši?

– To je problem tamošnjeg nogometa. Naš je glavni teren na Grbavici hibridan i to je OK. Pomoćni je prirodni travnjak, ali kada je kiša nastane blato i teško je trenirati. Nemamo fitnes i snalazimo se. Točno je da su tereni teški i sve to podsjeća na HNL od prije desetak godina, kada smo imali kaljuže po zimi u Koprivnici, Puli, Zaprešiću i drugdje. Upravo ulaganje u hibridne terene je pridonijelo da je danas u 1. HNL 1,5 puta brži nogomet od Premijer lige BiH. Velika je stvar što je predsjednik NS BiH Zeljković dogovorio ulaganja u 8 hibridnih terena uz pomoć fonda UEFA-e. Na proljeće kreće gradnja prva tri. Siguran sam da će to odmah podignuti razinu kvalitete lige i brzinu izvedbi.

Kako ocjenjujte tu kvalitetu sada? Dojam je da BiH nogomet ima zastoj u proizvodnji velikih talenata kao prije?

– Talenata ima mnoštvo, ali točno je da se, barem za sada, ne naziru razine jednog Džeke, Misimovića, Pjanića i sličnih. Bez igrača takvog kalibra teško i liga može iskoračiti. Sve to vezujem za problem manjka ulaganja, boljih egzistencijalnih uvjeta. Ako treneri u školama nogometa ne samo da nemaju potrebne uvjete, nego niti ne primaju redovito plaće, teško je očekivati iskorak u svakodnevnom radu. Sve me to podsjeća na nekadašnje statusne i infrastrukturne probleme u Hrvatskoj. I danas kod nas ima problema, ali je vidan i stalan napredak. I još nešto, primijetio sam da je u BiH deficit dinamičnih, brzih igrača, promjene ritma. Zrinjski na tom planu radi razliku.

Osjećate li da politika ima upliva u tamošnji nogomet, kao što je donedavno imala u HNL?

– Iskreno rečeno, nisam primijetio. Valjda imaju preče probleme.

Opterećuju li politički problemi unutar BiH nogometne odnose?

– Koliko se meni čini, nema tog opterećenja. Da mediji to ne potenciraju, teško biste to mogli u svakodnevici primijetiti. Ljudi žive svoj život, muče ih ekonomski problemi, kako ići naprijed. Korona? Koliko se objektivno može, oni to dobro hendlaju.