Fudbal

Ibrahim Rasool iz Afganistana

Sa migrantima u BiH stigao i licencirani FIFA-in sudija: Granicu pokušao preći 13 puta

29/11/2021

Karijeru i posao iz snova je ostavio iza sebe i već prethodne četiri godine bezuspješno pokušava doći do neke od zemalja Evropske unije

Ibrahim Rasool je Afganistanac koji je u Kabulu radio kao trener i nogometni sudac sa FIFA licencom. Dolaskom Talibana na vlast, kako bi sačuvao život bio je primoran otići. Karijeru i posao iz snova je ostavio iza sebe i već prethodne četiri godine bezuspješno pokušava doći do neke od zemalja Evropske unije.

Pokušajte zamisliti da ste internacionalni nogometni i malonogometni sudija, imate karijeru, imate sve. Onda taj svoj život zamijenite sa ovom napuštenom kućom u Velikoj Kladuši. To je životna priča 33-godišnjeg Afganistanca Ibrahima Rasoola.

– Volio bih nastaviti sa karijerom, život sam posvetio futsalu i fudbalu. To je moj životni poziv, godinama sam se trudio da uspijem i dobijem taj posao u Afganistanu. Ali, i sami znate koliko je život u Afganistanu težak, nisam imao više izbora. Moji roditelji su ostali tamo, a meni rekli da idem. Mjesto gdje oni žive – tu svakodnevno možete čuti pucnjeve i eksplozije, kaže Rasool.

Upravo zbog toga je i napustio rodni Afganistan. Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Ibrahim je boravio u Grčkoj, gdje je trenirao djecu izbjeglice, kaže kako želi nastaviti dalje da to radi kako bi im olakšao tešku i sumornu svakodnevnicu.

– Dosta ljudi u Grčkoj me poznaje. Želio sam dati nadu djeci izbjeglicama, da budu jaki i da nastave svojim putem, da ne odustaju. Tri godine sam proveo u Grčkoj i postao sam umoran nakon što su mi pet puta za redom odbili azil. Samo su rekli kupi stvoje stvari i idi, priča Rasool.

I tako sudija sa FIFA licencom već četiri godine neuspješno pokušava doći do zemalja Evropske unije. Prethodnih mjeseci trinaest puta je pokušao preći granicu, no svaki put bezuspješno.

– A nakon svakog bezuspješnog gejma vraćaju se u Veliku Kladušu, gdje će vjerovatno ostati sve dok ne prođe zima. Danas, Ibrahim nogomet igra sa djecom svojih prijatelja i rodbine s kojima zajedno živi u jednoj napuštenoj kući. U kući ovdje živim sa četiri porodice, svi oni imaju puno djece. Trenutno u ovoj kući živi nas sedamnaest. Ne želimo ići više na gejm zbog hladnog vremena, to je veoma teško za djecu i žene. To je teško izvesti i ne želimo rizikovati.

A sve do nekog uspješnog gejma kada odu u obećane zemlje, Ibrahim će svoje znanje i ljubav prema nogometu prenositi na mlađe generacije svojih rođaka.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.