Svjetski prvak u fudbalu stigao u svoju rodnu Banju Luku (FOTO)

Kuću Srđana Babića, člana mlade “U-20” fudbalske reprezentacije Srbije koja je osvojila šampionsku titulu na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu, po njegovom povratku u rodnu kuću u banjalučkom naselju Česma, nije bilo teško prepoznati zbog mnoštva njegovih najmlađih obožavatelja.

Čekali su ga dugo ispred kuće, dolazili su i prije nego što se vratio, a najveći strah izazivala im je pomisao da će mladi reprezentativac Srbije otići prije nego što se slikaju sa njim i da im autogram.

[pull_quote_right]Igrao sam igrice u finalu s Brazilom, samo nisam mogao ni da sanjam da će ovako brzo da se desi…[/pull_quote_right]

Srđana Babića ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla je dok se strpljivo potpisivao na majice, trenerke, ruke i papiriće, i odgovarao na pitanja: protiv koga je bilo najteže igrati, kako dobiti loptu ili dres sa autogramom, kada će doći na lokalni fudbalski teren…

“Takav sam i ja bio. Svaki put kad nekog igrača vidim volim da se uslikam sa njim. Dohvaćao sam lopte na Borčevom stadionu, ako se ne varam igrali su Zvezda i Borac 2006. godine, trčao sam samo da dobijem autograme”, kazao je Srđan Babić napominjući da mu je drago zbog mnoštva navijača koji su ga dočekali.

Po dolasku u Banjaluku Babića i druge fudbalere iz bh. entiteta Republike Srpske koji su članovi mlade reprezentacije Srbije odlikovao je Milorad Dodik, predsjednik RS Medaljom zasluga za narod, što je posebna čast za ove mladiće.

“Čini mi se da još nisam svjestan šta smo uradili na Novom Zelandu, polako se sliježu utisci, stvarno ovo je fenomenalno, ovaj doček kući. Nisam očekivao da će biti ovolika euforija povodom naše titule. Ovdje su ljudi svi oduševljeni, stvarno sam presrećan”, rekao je ovaj mladić.

[pull_quote_center]Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine rekao je da je dosta dobro igrala Svjetsko prvenstvo prošle godine[/pull_quote_center]

Sljedećih deset dana on će iskoristiti za odmor kod kuće, nakon čega nastavlja sa pripremama za novu sezonu. Gdje će nastaviti karijeru, dosadašnji fudbaler novosadske Vojvodine, i dalje ne zna, ali će donijeti odluku prije početka priprema.

Fudbal je počeo trenirati u banjalučkom Borcu sa šest godina i maštao je i sanjao o tome da će biti svjetski prvak.

“Igrao sam igrice u finalu s Brazilom, samo nisam mogao ni da sanjam da će ovako brzo da se desi… Sa devetnaest godina igrao sam finale Svjetskog prvenstva, pobijedili smo Brazil, stvarno nevjerovatan i neopisiv događaj”, kaže Srđan Babić.

Njega posljednjih dana porede sa Nemanjom Vidićem, poznatim srbijanskim fudbalerom, što mu stvara veliki pritisak, ali, ističe, trudiće se da opravda očekivanja.

Na pitanje kada očekuje da članovi mlade reprezentacije zaigraju u “A” postavi Srbije Babić odgovara:

[pull_quote_left]Njegov otac, Milanko Babić, kaže da su se za Srđanov uspjeh žrtvovali i on i supruga[/pull_quote_left]

“Polako. Ne treba odmah ove momke stavljati pod veliki pritisak, mi smo još mladi imamo dvadeset godina. Prvo mlada reprezentacija, korak po korak, pa onda “A” reprezentacija”.

“Seniorska reprezentacija Srbije nije ovaj period bilježila dobre rezultate, nadam se da će sljedeći period, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, biti bolje. Promjena selektora, dosta novih igrača, čini mi se da se nisu dobro uklopili. Ne treba sve svaljivati na te momke, nisu zaista sve oni krivi, nadam se da će zabilježiti bolje rezultate”, izjavio je Babić.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine rekao je da je dosta dobro igrala Svjetsko prvenstvo prošle godine.

“Sada se bori za Evropsko prvenstvo, čini mi se da imaju jako dobru reprezentaciju”, rekao je mladi fudbaler iz Banjaluke.

Govoreći o teškoj situaciji u kojoj se nalazi Borac nada se da će se izvući.

“Nisam ni znao da je Borac u toj situaciji, pratim kada imam vremena. Volim Borac, volim ovaj grad i jako mi je žao zbog toga”, istakao je Babić.

Kometarišući najave o formiranju regionalne lige Babić smatra da bi bilo dobro jer bi se poboljšao kvalitet lige, ali misli da je još rano za to.

Ovog mladića čeka naporna godina, bez odmora, ali spreman je na to kako bi se dokazao, jer je svjestan da bavljenje fudbalom zahtijeva mnogo odricanja.

“Već sam četiri godine bez porodice u Novom Sadu. Otišao sam, odlučio sam se na to, ali porodica je moja pokretačka snaga. Davali su mi podršku u svakom mom koraku, tako da se zahvaljujem njima na svemu” kazao je Srđan Babić.

Milenko i Srđan Babić

Milenko i Srđan Babić

Njegov otac, Milanko Babić, kaže da su se za Srđanov uspjeh žrtvovali i on i supruga.

“Bavio sam se sportom amaterski, nisam bio profesionalac kao što je sada Srđan, nisam mnogo uspio u tome i nisam imao ni podršku. U njemu smo prepoznali talenat i imao je od nas podršku”, rekao je ponosni otac za Anadolu Agency.

Kaže da je pratio sina na utakmice koje su se igrale u blizini, a Novi Zeland ipak je bio predaleko, što mu je jako teško palo. Utakmice Svjetskog prvenstva pratili su kod kuće u društvu porodice, kumova i prijatelja. Iako mu je lupalo srce kaže da je suze uspio zaustaviti za razliku od ostalih “navijača”. Priča da je fenomenalan osjećaj biti otac svjetskog prvaka, a da još nije ni svjestan šta im je sin priredio.

Srđanov otac ponosan je što je ovaj mladić sve postigao radom i trudom i što je dokazao da samo kvalitet može da uspije.