Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Jusuf Nurkić

Bosansku Zvijer skauti otkrili zahvaljujući ocu koji je sam pretukao 14 ljudi

hariz nurkic

Šef konzilija je samo odmahnuo rukom, promrmljavši doktorima: ”Ništa, otac mu je kao Tarzan, vratite se svojim poslovima.”

Priča o tome kako je Jusuf Nurkić počeo igrati košarku nije nepoznata. Ta se legenda već godinama prepričava među fanovima, ali jedan američki novinar tek ju je nedavno čuo i fasciniran njome objavio ju je ovih dana dodavši da se radi o jednoj od najčudesnijih priča koje je ikad čuo u životu. Pa smo je mi odlučili ponovno prepričati, piše Index.hr.

Ona ide nekako ovako.

Otac ponajboljeg košarkaša Portlanda, Hariz Nurkić, bio je policajac u Tuzli. Mrcina od 213 centimetara i više od 200 kilograma. Košarkaški menadžer Enes Trnovčević jednog je dana pročitao članak u novinama o stanovitom tuzlanskom policajcu Harizu Nurkiću.

”Bosanski policajac Hariz Nurkić u tučnjavi je sam prebio 14 ljudi”, stajalo je u tekstu. Trnovčević je odmah sljedećeg dana krenuo u Tuzlu i susreo se s Harizom Nurkićem. Prva stvar koju ga je pitao bila je: ”Imate li sina?”

Jusuf Nurkić tada je bio 14-godišnji dječak i nikad nije trenirao košarku. Enes Trnovčević ga je odveo u Sloveniju i pružio mu priliku u Pivovarni Laško. Mladi Jusuf je tu priliku iskoristio.

Jusuf je kasnije potvrdio tu priču, jedino nije siguran u onaj dio da mu je otac pretukao 14 ljudi, ali kaže da vjeruje kako je to Hariz mogao napraviti.

“Pogledao me, a ja sam tada bio normalne visine, ništa spektakularno. On je tada rekao: Taj klinac će igrati u NBA. Svi smo se samo nasmijali jer je to bilo ludo.”

Jusuf Nurkić nikad do tada nije igrao košarku. Nije znao ništa o pravilima, nije znao šutirati. Nije znao baš ništa. Međutim, bio je uporan i znatiželjan. Dobio je vrhunskog trenera koji ga je naučio osnove, a sve ostalo je istorija.

Još jedna zanimljiva priča veže se za Jusufa i oca mu Hariza. Ona datira iz avgusta 1994., kad je u ratnom vihoru u BiH u jednoj bolnici prije vremena rođena beba teška više od pet kilograma.

Doktori su zakazali hitan konzilij, bolnicom se brzo proširila vijest, gotovo svi su ostali u čudu. Nikome nije bilo jasno kako je nešto takvo moguće, posebno u vremenima kad su ljudi jedva preživljavali.

A kada se u hodniku pojavio sretan bebin otac, šef konzilija je samo odmahnuo rukom, promrmljavši doktorima: ”Ništa, otac mu je kao Tarzan, vratite se svojim poslovima.”