Životni pakao najveće senzacije Australian Opena
Teniserka Mirjana Lučić-Baroni nakon 18 godina ponovno je u polufinalu jednog Grand Slam turnira.
Makaranka je za sat i 50 minuta igre savladala petu nositeljicu Australian Opena Karolínu Plíškovu.
Mirjani je davno, 1999. velika Steffi Graf predvidjela veliku karijeru.
“Ta mala će jednom vladati svjetskim tenisom”, rekla je.
No, sudbina nije bila naklonjena Mirjani – umjesto vladanja teniskim terenima Mirjana je s majkom završila u bijegu od nasilnog oca Marinka Lučića.
“Nesreću kroz sam prošla ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju”, kazala je Mirjana Lučić za NY Daily News 2006. godine.
“Nije ništa gore nego znati da možeš igrati i da si zdrav, ali turnire gledaš samo iz gledališta jer nemaš novaca da platiš putovanje i trenera”, kazala je Mirjana.
Niko nije bolje upoznat od onoga kroz što je Mirjana prošla od Gorana Ivaniševića, koji joj je pomogao za vrijeme Wimbledona 1998. godine, kada se skrivala od oca.
Ivanišević nikada nije vidio kako Marinko Lučić udara Mirjanu, no tvrdi kako je bio svjedok mnogim verbalnim napadima.
“Bez obzira je li pobjeđivala ili gubila, on nikad nije bio sretan. Vidio sam kako je razgovarao s njom. Ja bih poludio da je to meni neko radio. Moje mišljenje je kako joj je uništio život. Udariti je? Sada je 21. stoljeće, ne 19.”, izjavio je Goran.
“Mislio sam kako će biti u Top 10 dugo vremena”, dodao je Ivanišević.
Mirjana je osvojila dva juniorska Grand Slama, U.S. Open i Australian Open te postala prva juniorka svijeta sa samo 15 godina.
Sa Martinom Hingis je osvojila Australian Open 1998. godine, te su godinu dana kasnije obranile titulu. Pred njom je bio idiličan život, da nije živjela u strahu kada će ponovo biti pretučena, navodi NY Daily.
Mirjana tvrdi kako ju je otac prvi put udario kada je imala pet godina i izgubila turnir od djevojčice koja je bila pet godina starija.
“Udario me u nos, krvarila sam po cijeloj kući. Nisam znala što se događa, bila sam u šoku. Nakon toga sve se ponavljalo, sve vrijeme”, izjavila je Mirjana.
Makaranka tvrdi kako bi je njen otac obično izudarao teškom čizmom po glavi, sve dok se nisu pojavile masnice.
“Ponekad me je glava toliko boljela da nisam četkala kosu sedam dana”, kazala je Mirjana.
Kao 14-godišnjakinju, tvrdi Mirjana u ispovjesti NY Dailyu, nakon što je ispala u polufinalu turnira, otac doveo u zagrebački dom, gurnuo u kadu i 40 minuta udarao cipelom. Kad je završio dao joj je novac.
“Rekao je da izađem i kupim si sladoled”, prisjetila se Mirjana.
Mirjana i njena sestra Ana tvrde kako policija nikada nije dolazila jer je njihov otac moćan čovjek u Hrvatskoj s dobrim vezama. Dodaju kako komšije i prijatelji nikada nisu intervenirali, vjerovatno jer nisu znali za razmjere zlostavljanja. Mirjani je početkom ljeta 1998. godine bilo dosta. Nekoliko dana prije početka Wimbledona Mirjana tvrdi kako je njen otac zaprijetio da će ubiti njihovu majku.
Mirjana i majka pobjegle su iz stana te srele Ivaniševića. Objasnile su mu što se događa, a on je insistirao da ostanu zajedno. “Goran mi je spasio život”, tvrdi Mirjana.
Lučić je dospjela do trećeg kola na Wimbledonu te do finala mješovitih parova, no događaj koji će pamtiti dogodio se 4. jula 1998. godine, kada je majka Anđelka s petoro djece pobjegla iz hotelske sobe u Zagrebu oko 2:30 ujutro te pronašla utočište izvan grada. Tamo su ostali 19 dana, čekajući politički azil. Mirjana se nije pojavila na važnom Fed Cup susretu, a nestanak je bio udarna vijest.
23. juča došle su na zagrebački aerodrom, praćene s šestoricom naoružanih muškaraca te odletjele za New York.
“Izgledalo je kao u filmovima o Jamesu Bondu, osim što se radilo o našim životima”, prisjeća se Mirjana. Tvrdi kako je otac uzeo sve, osim 23.000 dolara, što je zaradila u svojoj karijeri. Kaže kako je otac ponavljao da će joj uništiti karijeru i natjerati je da dopuže natrak k njemu. Nakon dolaska u SAD, Mirjana je posjetila doktore, koji su joj dijagnosticirali post-traumatski stres (PTSP).
Uslijedile su godine borbe s menadžerskom agencijom IMG, a Mirjana je za život jedno vrijeme zarađivala i kao blagajnica, ali nije prestajala razmišljati o tenisu.
“Moje vrijeme će doći. Obećavam vam to. Mogu govoriti kako sam predugo izvan igre, no niko ne postavlja limite, osim nas samih”, rekla je prije deset godina Mirjana.
