U sjeni velikog boda koji je Bosna i Hercegovina osvojila protiv Kanade na otvaranju Svjetskog prvenstva, jedno ime preko noći izbilo je u prvi plan. Dok se Zmajevi pripremaju za odlučujuće duele protiv Katara i Švicarske, pažnja javnosti sve više usmjerena je ka Jovi Lukiću, napadaču koji je na najvećoj sceni pokazao da bi u budućnosti mogao postati jedan od ključnih igrača reprezentacije.
Njegov pogodak protiv Kanade bio je kruna večeri, ali nije jedini razlog zbog kojeg se ovih dana govori o njemu. Selektor Sergej Barbarez odavno ističe da Lukić posjeduje karakteristike koje podsjećaju na Edina Džeku – dominantan je u skoku, snažan u duelima i neumoran u borbi za svaku loptu. Upravo te osobine pokazao je u Torontu, gdje je opravdao povjerenje stručnog štaba.
Ipak, put do svjetske pozornice nije bio jednostavan. Lukić je strpljivo čekao svoju priliku, bez prigovora prihvatao odluke stručnog štaba, čak i kada je tokom baraža ostajao van konkurencije za nastup. Kada je šansa konačno stigla, iskoristio ju je na najbolji mogući način.
Ponos porodice
Posebno emotivan trenutak bio je za njegovog oca Mitra Lukića, nekadašnjeg fudbalera Slobode, koji je sinu prenio prve fudbalske lekcije i usadio radne navike koje ga danas krase.
„Biti sinoć Jovin otac bio je fenomenalan osjećaj. Doživio sam da sin nadmaši oca i zaigra na Svjetskom prvenstvu. To je najveća pozornica u fudbalu. Mnogi vrhunski igrači nikada nisu dobili priliku da nastupe na Mundijalu, a Jovo je ne samo zaigrao nego i postigao pogodak“, rekao je ponosni Mitar Lukić za portal Reprezentacija.ba.
Jovo je protiv Kanade ostvario i jedan statistički podvig koji dodatno potvrđuje njegovu kvalitetu. Dobio je svih devet zračnih duela u kojima je učestvovao, što nijednom napadaču nije uspjelo na svjetskim prvenstvima još od 1966. godine.
Put pun prepreka
Otac ističe da iza uspjeha stoje godine rada, discipline i odricanja.
„Njegov put nije bio lagan. Još od dana u Modriči, Zvijezdi i Slogi pokazivao je ogromnu želju za napretkom i uvijek je radio ono što su treneri tražili od njega“, prisjetio se Mitar.
Zanimljivo je da je Lukić kao dječak bio na probi u Partizanu, a kasnije i u Sarajevu, ali tada nije dobio priliku da ostane.
„Ljudi iz Partizana su ga primijetili na jednom omladinskom turniru i pozvali na probu. Trebao je ostati, ali okolnosti su bile takve da smo se vratili kući. Kasnije je bio i u Sarajevu, gdje nisu prepoznali njegov potencijal. Nakon toga otišao je u Zvijezdu, pa u Slogu, gdje je napravio ozbiljan iskorak i bio proglašen najperspektivnijim igračem Republike Srpske“, ispričao je njegov otac.
Nakon toga uslijedili su nastupi za mladu reprezentaciju, zatim Krupa i Borac, a potom odlazak u Rumuniju.
Od otkaza do vrha
Prije samo godinu dana činilo se da će njegova karijera krenuti u potpuno drugom smjeru. U Universitatei Craiova dobio je poruku da više nije u planovima kluba i da može tražiti novu sredinu.
„Dovede vas jedan trener, dođe drugi i stvari se promijene. Jovo je igrao vrlo malo i praktično je bio slobodan da ode. Zahvaljujući poznanstvima i preporukama, otvorila se mogućnost prelaska u Cluj. Njihov trener ga je dobro poznavao i insistirao je na njegovom dolasku. Upravo tamo je pokazao puni potencijal i pružio više nego što je iko očekivao“, rekao je Mitar.
Lukić je potom eksplodirao i postao najbolji strijelac rumunskog prvenstva, čime je privukao pažnju brojnih klubova.
Saudijska Arabija ili Evropa?
Njegove sjajne partije nisu prošle nezapaženo, pa se već špekuliše o velikom transferu. Najkonkretniji interes trenutno dolazi iz Saudijske Arabije, gdje su finansijski uslovi daleko iznad evropskog prosjeka.
Ipak, njegov otac priželjkuje drugačiji rasplet.
„Ako ga zdravlje posluži, pred njim su još mnoge lijepe godine. Volio bih ga vidjeti u Španiji, Njemačkoj ili Turskoj. Naravno, svaki igrač želi riješiti egzistenciju, a poznato je da klubovi iz Saudijske Arabije danas nude najveće ugovore. Vidjet ćemo šta će donijeti budućnost“, poručio je Mitar Lukić.
Bez obzira na to gdje će nastaviti karijeru, Jovo Lukić je nastupom protiv Kanade pokazao da Bosna i Hercegovina u njemu možda dobija napadača koji bi u godinama koje dolaze mogao preuzeti ulogu jednog od lidera reprezentacije. Njegova priča dokaz je da se strpljenje, rad i upornost na kraju ipak isplate.
