Sanin Pintul jedan je od nogometaša koji su u najtežim vremenima gradili temelje reprezentacije i predstavljali Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni. Dres s ljiljanima nosio je u utakmicama koje zauzimaju posebno mjesto u historiji bh. nogometa – protiv Italije, Brazila i Hrvatske.
Bili su to susreti koji su predstavljali mnogo više od sporta. Bila je to jedinstvena prilika da Bosna i Hercegovina svijetu pokaže svoj identitet, ponos i želju da postane ravnopravan član međunarodne nogometne porodice.
Generacija kojoj je pripadao igrala je u vremenu kada nije bilo velikih premija, luksuznih uslova ni ogromne medijske pažnje. Vodili su ih ljubav prema domovini i osjećaj odgovornosti da predstavljaju zemlju u trenucima kada je to bilo od neprocjenjive važnosti.
Prvo okupljanje
Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju zauzimaju utakmice protiv velesila poput Brazila i Italije, kao i duel protiv Hrvatske. Za svakog reprezentativca koji je tada obukao dres s ljiljanima bio je to trenutak trajno upisan u historiju Bosne i Hercegovine.
Pintul se u razgovoru za Fokus prisjetio i prvog dolaska na okupljanje reprezentacije u Veliku Kladušu.
„Prvo okupljanje imali smo u junu 1996. godine. Tu su bila velika imena – Haris Škoro, Admir Smajić, Meša Baždarević i Vukašin Petranović. Imao sam 25 godina i bila mi je velika čast biti dio prve reprezentacije i naći se u društvu tih velikana. Tamo smo bili desetak dana i ništa nam nije nedostajalo. U Cazinu smo igrali prijateljsku utakmicu, stadion je bio pun, a prije utakmice dobili smo poklone. Kada sam otvorio fišek, pronašao sam četku za glancanje cipela i kremu. Kasnije su mi rekli da je u Cazinu postojala uspješna fabrika koja je proizvodila takve četke“, govori Pintul.
Duel s Brazilom
Nakon prvog okupljanja uslijedile su kvalifikacije i utakmice koje su obilježile početke reprezentacije Bosne i Hercegovine.
„Uslijedile su kvalifikacije i prva utakmica protiv Hrvatske u Italiji, jer nam nisu dozvoljavali da igramo u Sarajevu. Potom je gostovala Italija, a šlag je stigao u decembru, kada smo igrali protiv Brazila. Bio je to tadašnji svjetski prvak, s imenima o kojima smo mogli samo sanjati da će biti nasuprot nas. Ronaldo Il Fenomeno, ili kako volim reći – originalni Ronaldo, pa Djalminha, Giovanni, Cafu, Zé Roberto… Bilo je nezaboravno i to će mi cijelog života ostati u sjećanju“, ispričao je Pintul u razgovoru koji smo vodili ispred Stare gimnazije u Mostaru.
Pitali smo ga kako je bilo čuvati Ronalda i je li osjećao strah pred utakmicu. Brazilac je u tom trenutku bio daleko najveće nogometno ime na planeti. Pintul je s njim vodio duele iz kojih je znao izaći kao pobjednik. Respekt je postojao, ali samo onaj nužni, bez obzira na to što je nasuprot njega bio jedan od najvećih nogometaša svih vremena.
Nevjerovatna brzina
„Svi smo imali tremu pred utakmice. To je psihološki momenat i sasvim je normalan. Nisam mnogo razmišljao o tome protiv koga igram. Te sezone bio sam u Željezničaru, osjećao sam se dobro i bio sam fizički spreman. Idemo igrati protiv Brazila i Ronalda, koji je tada bio u Barceloni i već dva puta proglašavan najboljim igračem svijeta“, prisjeća se Pintul.
S Ronaldom nije mnogo razgovarao, osim što su razmijenili nekoliko riječi na engleskom jeziku. Ipak, dobro je zapamtio njegovu nevjerovatnu brzinu, ali i odnos koji je imao sa starijim saigračima u reprezentaciji Brazila.
„Imao sam osjećaj da Ronaldo ima veliki respekt prema starijim igračima Brazila. On je tada bio i najbrži igrač. Imao je sjajnu startnu brzinu i u prvih pet ili šest metara nisi ga mogao uhvatiti ni na motoru. Mnogo puta je utrčavao u prazan prostor, ali nije dobijao loptu od starijih igrača. Oni su više voljeli igrati s većim brojem dodira. Imao sam osjećaj da se ljutio, nekoliko puta se okretao, ali nije reagovao“, kazao je Sanin.
Pioniri reprezentacije
Danas, kada reprezentacija Bosne i Hercegovine iza sebe ima desetine kvalifikacionih ciklusa i nastupe na Svjetskom prvenstvu, važno je odati priznanje pionirima koji su trasirali taj put.
Sanin Pintul pripada generaciji igrača čija su imena utkana u prve stranice historije bh. reprezentativnog nogometa. Njihova uloga ne mjeri se samo brojem nastupa ili ostvarenim rezultatima, nego činjenicom da su bili prvi ambasadori bosanskohercegovačkog nogometa.
Nedavno je, nakon dugo vremena, imao priliku ponovo susresti nekadašnjeg selektora Fuada Muzurovića i neke od bivših saigrača. Druženje je organizovano u Ilijašu.
Susret u Ilijašu
„Okupili smo se u Ilijašu, u okviru manifestacije Dani Ilijaša. Malo sam izolovan jer nisam ovdje i to je bio prvi put da sam prisustvovao takvom druženju. Nakon dugo vremena vidio sam kolege iz reprezentacije i našeg prvog selektora Fuada Muzurovića“, rekao je Pintul.
Na okupljanju su bila petorica članova reprezentacije koja je igrala prve kvalifikacije Bosne i Hercegovine za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.
„Osim mene, bili su Glavaš, Bolić, Šabić i Musić. Bilo mi je drago vidjeti društvo. Organizacija je bila na visokom nivou. Družili smo se s načelnikom, profesorom Harisom Alićem, koji je također iz Ilijaša, kao i s profesorom Munirom Talovićem. Nakon utakmice nastavili smo druženje u restoranu uz večeru i muziku“, ispričao je.
Podrška Barbarezu
Dres s ljiljanima koji su nosili ostao je simbol jednog vremena, hrabrosti i početka priče koja traje i danas. Te ljude ne smijemo zaboraviti ni danas, kada je Bosna i Hercegovina priznata u nogometnom svijetu i iza sebe ima još jedan nastup na Svjetskom prvenstvu.
Pintul je u omladinskim danima u Veležu bio saigrač današnjeg selektora reprezentacije BiH Sergeja Barbareza.
„Godinu je mlađi od mene. Sjećam ga se iz tog vremena kao izvanrednog momka i kvalitetnog igrača. Sada se dokazao i kao selektor te je odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo. Svašta se pisalo u medijima i bilo je raznih priča – da je neiskusan i da nigdje nije radio. Međutim, svako mora krenuti od nule“, govori Pintul.
Ekipa za budućnost
Ističe da mišljenje o Barbarezu ne može promijeniti činjenicu da je ostvario veliki rezultat s reprezentacijom Bosne i Hercegovine.
„Neko ga može voljeti ili ne voljeti, ali napravio je nešto nevjerovatno. Sjetim se Amerike, naših navijača iz cijelog svijeta i pjesme ‘Ljiljani’ Halida Bešlića. Znamo se odmalena. Želim mu sve najbolje. Napravio je kostur ekipe i zasukao rukave. Mislim da imamo reprezentaciju za narednih sedam ili osam godina“, optimističan je Pintul.
Osim što je bio jedan od prvih reprezentativaca Bosne i Hercegovine, Pintul je i legenda Fudbalskog kluba Velež. Iz svog doma u Švicarskoj prati dešavanja u voljenom klubu, a prilikom dolazaka u Mostar nastoji se dodatno informisati o aktuelnoj situaciji.
Veležov iskorak
Obradovali su ga nedavni nastupi protiv Milsamija i prolazak Veleža u drugo pretkolo Konferencijske lige.
„To je iskorak kojem se malo ko nadao. Kada dođem na odmor, nisam baš potpuno u toku, ali znam da je bilo problema i turbulencija. Finansijska situacija u našoj zemlji uglavnom nije dobra, uz izuzetak možda Zrinjskog i Borca. Uvijek je važilo ono – koliko para, toliko muzike“, govori Pintul.
Prije deset godina stekao je UEFA Pro licencu u Edukacionom centru Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Školovanje je započeo pet godina ranije, a stručnu praksu obavio je u švicarskom Young Boysu kod Adija Hüttera, u klubu za koji je također emotivno vezan.
