BiH

Centar72

Ako ne možeš obraditi problem, obradi građane

18/03/2020

Može li jedna online platforma na narednim lokalnim izborima parirati ukrašavanju direka i zidova glavušama sa stranačkih izbornih listi?

Najbolji način da nam djeca ne odlaze iz BiH je da ne izlaze iz kuće. Tom se logikom rukovodio grad Zenica kada je na originalan način započeo akciju asfaltiranja gradskih ulica tako da nakon padavina nekoliko dana ostanu neprohodne. Ovaj sarkastični komentar ne bi bio moguć da isti taj grad nema stanoviti Centar za zastupanje građanskih interesa – Centar72 – online platformu na kojoj građani mogu prijaviti različite vrste problema i zahtijevati od nadležnih da ih riješe.

Na platformi Centar72 piše:

Ukoliko želite prijaviti problem ispunite prazna polja traženim informacijama i Vaš problem će biti obrađen u roku od 3 radna dana.

Problem potopljene Štrosmajerove ulice prijavljen je krajem aprila 2019. Još uvijek je u proceduri. Sličan, u ulici Saliha Mulalića u proceduri je od 23. oktobra 2017. Zašto, može se samo nagađati: službenik koji je trebalo da odgovori prebačen je u šalter salu, na mjesto službenice koja nije mogla doći na posao zbog poplavljene ulice. Ili je odziv građana, na poziv da mahalanje apgrejdaju u tužibabanje, zatekao gradske službe ionako opterećene neodgovaranjem. Ili se ne može riješiti čija je nadležnost budalasto asfaltiranje: saobraćaja, inspekcije, vodovoda, kanalizacije? Ili su to uzeli da rješavaju Pravni savjetnici gradonačelnika, tijelo koje je mimo Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji osnovao gradonačelnik, a čime se ne bavi radno tijelo za borbu protiv korupcije, jer nije nikad ni osnovano?

To su sve mogli biti razlozi do ljeta, kada su nastupili godišnji odmori, a nakon njih period pečenja i guljenja paprika, dok se u međuvremenu broj prijava lijenih i dokonih građana, kojima je lakše škljocat kamerom, nego uzet metlu i lopatu u ruke, višestruko povećao. Građanski interesi su različiti: jedni bi da se zaustavi izlijevanje fekalnih voda na ulicu, drugi da se uredi divlji tok vode koji završava u stambenoj zgradi, trećima smeta nelegalna gradnja u ul. Maršala Tita, četvrtim nelegalni čunjevi na Mokušnicama, i tako do skoro 3.000: uzurpiran smetljarnik u ulici Talića brdo, plato ispred pozorišta pretvoren u parking, pomor ribe u Babinoj rijeci u Crkvicama, na radost vrana koje se pomorenim ribama hrane, sportski poligon obnovljen stoji zaključan…

Platformu nije ni zamislio ni pokrenuo ni platio Grad. Nastala je na inicijativu NVO sektora, i za sada postoji, osim u Zenici, još i u Tuzli. Interes građana je, očito, da im ulice budu prohodne, čiste i osvijetljene, da im stanove ne izjeda vlaga, da se divlja gradnja zaustavi i sankcioniše, da se trava na grobljima redovno kosi, da se smeće redovno odvozi… Platforma nije probudila taj interes, samo ga je učinila vidljivim. Učinila je i vidljivom i spremnost gradskih vlasti da rade u tom interesu. Hoće li veliki broj odgovora “u proceduri” obeshrabriti građane, koji će na kraju zaključiti da je sve skupa to bila još samo jedna NVO ubleha? Kao što su ostali obeshrabreni stanovnici makadama Ivana Gundulića, uz samo gradsko groblje:

“Bilo je naših apela”,govori jedna stanarka, “tražili smo da se ulica napravi, sigurno su šest-sedam puta dolazili, snimali su godinama, s ciljem da se ta ulica napravi. Dođu, snimaju, odu i nikad ništa. Sada su obećali da će to uraditi, ove godine, ali ja u to ne vjerujem. Obećavaju i obećavaju godinama, i ništa na kraju. Ovdje se ne može proći normalno. Tu se navečer parkiraju grupe ljudi, nama nisu nikad ništa nažao učinili, ali galame, puštaju glasnu muziku, nije ugodno, kuća se trese od te muzike. Moja su djeca išla ovdje u školu Prvi maj, ulica nema ni rasvjetu, morala sam ih pratiti u školu i ići po njih. Ranije se znalo ovdje skupljati onih manijaka koji su izlazili pred djecu, pa i nas žene, i spuste hlače do koljena. Ovo je kao slijepo crijevo, vjerujte. Mi smo tražili barem jednu banderu sa svjetlom tu, prekoputa kuće, ma ništa. Sada se navodno radi voda. Oni planiraju da će tu doći plava voda, pa da ne bi poslije morali da kopaju, sada ovo rade, tako sam čula. Kad plava voda dođe, samo priključiti, a kad će to biti – ko zna, i da li će uopšte biti. Mislim da je glavni razlog zašto je sve ovo ovdje ovako zapušteno to što nas je malo. Ovo ovdje zemljište je svo oduzeto od strane Opštine. Tu bi se, kako kažu, trebale graditi zgrade.”

Kad su 2017. pisali na Platformu, tražili su još i da se gradski prevoz protegne do njihovog naselja. I ništa, do danas.

Javnog novca za stub rasvjete nema, ali privatnog, za kliniku, benzinsku pumpu, sportski kompleks, u neposrednoj blizini, ima. Radi li se o nemaru ili o nesposobnosti gradske uprave, ili o sračunatom hinjskom pritisku na stanare da se isele i prepuste Vidikovac novoj eliti, za koju će grad onda naći novca i za asfalt, i za svjetlo, i za prevoz?

Zbog ovakvog odnosa prema potrebama građana na rubu grada i strpljenja platforma Centar72 mogla bi postati glavni resurs argumenata za predstojeće lokalne izbore. Čini se jednostavno: ukazao si odgovornima na problem. Riješili su ga. Kvalitet života se popravio. Zaslužuju još četiri godine. Ukazao si odgovornima na problem. Stavili su te na ignor, a problem nije riješen. Na glasačkom listiću pomnoži ih sa nulom. Možda je vrijeme da pobjednika na lokalnim izborima odlučuje prohodnost gradskih ulica, a ne frustracije dejtonskim mirovnim nesporazumom.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.