Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova, koja je bila i posebna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea od 2010. do 2014. godine. napisala je tekst za eminentni list Politico s posebnim akcentom na aktuelnu političku situaciju i krizu u Bosni i Hercegovini.
Problematično dvorište
Zapadni Balkan se dugo doživljavao kao problematično dvorište Evrope. Izvor nestabilnosti i sukoba, odbačen s mješavinom snishodljivosti i fatalizma.
Gledajući u historiju, kancelar Otto von Bismarck je slavno izjavio: “Balkan nije vrijedan života jednog pomeranskog grenadira.” Britanski lord Salisbury ponovio je to mišljenje, rekavši: “Nikada nećete riješiti Istočno pitanje… Jedino što možete učiniti je ne pogoršati ga.” I takvi su stavovi oblikovali stoljeće politike, sve dok krvavi ratovi 1990-ih nisu razotkrili kobnu cijenu ravnodušnosti.
Međutim, uprkos svojoj historiji, regija ostaje strateški vitalna – geopolitičko područje u kojem se Rusija i Kina takmiče za utjecaj te tranzitni koridor za ilegalne migracije, krijumčarenje oružja i organizirani kriminal. A sada, dok se Evropa suočava sa svojim najneizvjesnijim razdobljem od Hladnog rata, možda i od Drugog svjetskog rata, ova toliko klevetana regija mogla bi se pokazati kao razlog za jedinstvo.
Istina je da zapadni Balkan nudi poligon za samopouzdaniju i učinkovitiju evropsku odbrambenu politiku — posebno ako blok može djelovati zajedno kako bi spriječio novu krizu u Bosni i Hercegovini.
Napetosti u Bosni i Hercegovini dramatično su eskalirale nakon prošlomjesečne osude vođe bosanskih Srba Milorada Dodika od Suda BiH, koja je rezultirala kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šestogodišnjom zabranom obavljanja javne dužnosti.
Najozbiljnija kriza
Ali dok je odluka gurnula zemlju u najozbiljniju kriznu situaciju od 1995., njene su državne institucije začudo ostale pribrane, prkoseći očekivanjima smrtonosne krize.
U međuvremenu, Dodik — koji je proveo posljednjih 18 godina aktivno radeći protiv bosanskih državnih institucija, uz podršku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbána — zaprijetio je zadavanjem konačnog separatističkog udarca teško stečenim postignućima BiH. No, iako se nadao da će američki predsjednik Donald Trump podržati njegove ambicije, te su se nade dosad izjalovile.
Američki državni sekretar Marco Rubio srušio je Dodikove secesionističke snove, napisavši: “Akcije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika podrivaju institucije Bosne i Hercegovine i prijete njenoj sigurnosti i stabilnosti. Naša nacija ohrabruje političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan dijalog. Pozivamo naše partnere da se suprotstave ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju.”
Oštre riječi potom su uslijedile iz Londona, Berlina, Brisela, Pariza, Rima i Madrida. A tokom dnevne posjete Bosni i Hercegovini, glavni sekretar NATO-a Mark Rutte ponovo je potvrdio predanost saveza teritorijalnom integritetu zemlje.
No dok su čvrste međunarodne izjave pomogle da se situacija za sada stabilizira, same riječi ne mogu se suprotstaviti tekućem riziku za mir i sigurnost, posebno s obzirom na širu regionalnu sliku.
Podrška Vučića i Orbana
Vučić se u Beogradu suočava sa rastućim unutrašnjim otporom, jer protesti protiv korupcije i neodgovornog upravljanja predvođeni studentima već mjesecima traju s neočekivanom upornošću. Suočen s ovim domaćim izazovom, on bi mogao pribjeći stvaranju vanjske krize, potencijalno u BiH, kako bi skrenuo pozornost i učvrstio svoj položaj – potez koji bi bio u skladu s njegovom ekspanzionističkom strategijom “srpskog sveta” da ujedini sve Srbe u jednu državu.
Dalje, Kremlj nastavlja rasti na podjelama, gledajući na zapadni Balkan kao na plodno tlo za zlo. Od Moldavije i Gruzije do Krima i, u konačnici, cijele Ukrajine, Rusija je na svakom koraku iskorištavala nedovoljnu zapadnu pažnju i oklijevanje.
Evropa mora pažljivo upravljati ovom delikatnom situacijom. Bilo iz Moskve, Budimpešte ili Beograda, autokrati se više boje unutrašnje opozicije nego vanjskog pritiska, a otpornost studentskih demonstranata u Srbiji pokazuje da nacionalistički revizionizam nije neizbježan. Otpor autoritarnoj vladavini raste i unutar same Srbije.
Stoga zapadni Balkan sada nudi priliku Evropi da preokrene svoj reakcionarni obrazac kroz strategiju odvraćanja, snage i principijelnog angažmana. Nekoliko jasnih načela mora voditi ovaj pristup: Granice moraju ostati nepovredive; mora se spriječiti nasilje, moraju se ojačati demokratske institucije i ne smije se dopustiti revizionistima da diktiraju budućnost regije.
Konkretno, u Bosni i Hercegovini, Evropa posjeduje potrebne alate za to: Snage Evropske unije u BiH (EUFOR), sjedište NATO-a u Sarajevu, Ured visokog predstavnika i Berlinski proces su tu, ali mora prikupiti političku volju da ih učinkovito rasporedi. A najava dodatnih 400 vojnika EUFOR-a, koji su sada gotovo potpuno raspoređeni, dobar je početak.
Osim toga, BiH bi mogla dobiti i sigurnosnu garanciju. Prestanak stalnih rasprava o granicama pogodovao bi demokratiji u BiH i njenim susjedima — Srbiji, pa čak i Hrvatskoj — koja se često guši zbog zaštite “svog naroda” u susjednoj državi.
Washington je desetljećima pozivao Evropu da “preuzme odgovornost” za zapadni Balkan. Uz rastuće vanjske prijetnje na više frontova i Ukrajinu koja se bori za opstanak, regija sada predstavlja ključnu priliku za Evropu da konačno ponovno preuzme stratešku inicijativu i pokaže istinsko vodstvo – i to ne samo kroz okvir proširenja.
Proaktivni pristup BiH
Proaktivan pristup BiH posebno bi mogao signalizirati da Evropa više nije zadovoljna pukom reakcijom, već je spremna oblikovati događaje – upravo stav usmjeren prema naprijed koji je potreban u ovom novom dobu takmičenja velikih sila. A uspjeh bi ovdje pokazao sposobnost bloka da obrani svoja temeljna načela, očuva desetljeća mukotrpne izgradnje mira i ponovno potvrdi utjecaj u regiji koja je središnja za njegove sigurnosne interese.
Zapadni Balkan je dugo služio kao evropski poligon za testiranje. Danas bi mogla postati regija u kojoj se Evropa redefinira — ne kao slaba i podijeljena, već kao jaka, sposobna i spremna voditi.
Tiho šapnite, ali spašavajući Bosnu i Hercegovinu, Evropa bi mogla spasiti samo sebe.
