BiH

politički analitičar i advokat iz Prištine

Azem Vlasi za Fokus.ba: U vatru opet pušu iste mračne snage iz Srbije

02/03/2020
Vlasi: Međunarodna zajendica je puno uložila u mir na ovim prostorima, trebaju ga i očuvati

Bit će ukinuta ta mjera i za uvoz roba iz BiH, s tim što će se najvjerovatnije usloviti bezviznim režimom kretanja ljudi između Kosova i BiH. Slično kao što je to riješeno sa Srbijom

Azem Vlasi (Vllasi), ugledni prištinski advokat, politički analitičar i nekadašnji visoki jugoslavenski funkcioner s Kosova, u opširnom razgovoru za Fokus govori o najavi Vlade Kosova o ukidanju carina BiH I Srbiji, kao i o viđenju aktuelne situacije u regionu, naročito u svjetlu pokušaja rušenja ustavnog poretka u BiH iz entiteta RS, te protesta u Crnoj Gori u vezi s donošenjem Zakona o slobodi vjere u toj zemlji.

Ovaj ugledni analitičar secira do srži probleme u regionu, za koje najvećim krivcima smatra Srbiju potpomognutu djelovanjem iz Rusije.

Nepijateljsko djelovanje

Govoreći o aktuelnoj najavi ukidanja carina na Kosovu, Vlasi prije svega ističe da su carine Srbiji na uvezenu robu od 100 posto uvedene “kao sankcija zbog njezinog neprijateljskog djelovanja protiv Kosova posebno na međunarodnom planu”.

– Poznato je da je posljednja kap bila godišnja Skupština INTERPOL-a 2018. godine na kojoj su predstavnici Srbije euforično skakali i grlili se od radosti što Kosovo nije dobilo potreban broj glasova za članstvo u ovoj organizaciji iako Srbija od toga nema nikakve štete. Raditi protiv Kosova, neskriveno mrziti Albance, a zarađivati toliko od kosovskog trzišta? Ne može više tako. Sada, kada su izgubili oko 500 miliona eura od uskraćenog izvoza na kosovsko trzište, valjda će se urazumiti i shvatiti da Kosovo nije “lažna država”.

Istovremeno, prema Bosni I Hercegovini ista mjera je uvedena zato što u svemu prema Kosovu, BiH pravi društvo Srbiji. Pa i na toj Skupštini INTERPOL-a bosanska delegacija je slijedila Srbiju. Bosna niti ima potrebe, niti neke koristi da slijedi politiku Srbije prema Kosovu. Bolje je da se ugledala na Makedoniju, Crnu Goru, Hrvatsku, Sloveniju… – kaže Vlasi.

Dalje, Vlasi smatra da je mjera kosovske Vlade postigla “kao opomena, neki efekat”.

– I ta mjera kroz carine bit će uskoro ukinuta, jer zapadne zemlje koje podržavaju Kosovo insistiraju na tome. Treba nastaviti dijalog u Briselu radi normalizacije odnosa između Kosova i Srbije u čemu Evropska unija (EU) i Sjedinjene Američke Države (SAD) ulažu velike napore. Nova vlada Albina Kurtija će zato uvesti princip reciprociteta u sveukupnim odnosima sa Srbijom. To je univerzalni princip u bilateralnim odnosima među državama. Bit će ukinuta ta mjera i za uvoz roba iz BiH, s tim što će se najvjerovatnije usloviti bezviznim režimom kretanja ljudi između Kosova i BiH. Slično kao što je to riješeno sa Srbijom. Premijer Albin Kurti inače ima više razumijevanja za Bosnu i Hercegovinu od njegovih prethodnika. Kosovo bi htjelo da odnosi sa Bosnom budu najmanje toliko dobri kao sa drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, ali to zavisi isključivo od bosanske strane- naglašava Vlasi.

U BiH najteža situacija

Komentirajući podignute tenzije u regionu, Vlasi ocjenjuje da je aktuelna situacija najteža od uspostave mira nakon agresije na BiH 1995, te postizanja mira na Kosovu 1999. godine.

– U vatru opet pušu iste mračne snage i iz pravca odakle su potpaljeni svi ratni sukobi i pokrenuta spirala velikih zločina prije tridesetak godina. Dakle, iz kuhinje velikosrpskog kleronacionalizma koji i danas dominira javnom i političkom scenom Srbije, a društvo im prave njihove ekspoziture u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu kao saborci na terenu.

Dok ljudi na vlasti u Beogradu pričaju kako je Srbija “izvoznik” stabilnosti u regiji a njena vlast “čuvar mira”, ona se istodobno naoružava, ne želi u NATO, a baš niotkuda joj ne prijeti nikakva opasnost.

Posebno, je kaže Vlasi teška situacija u BiH, te on smatra da bi međunarodna zajednica konačno trebala dati adekvatan odgovor i reagirati na pokušaje rušenja ustavnog poretka.

– U Bosni je najteža situacija. Na sceni je bezobziran pokušaj da se defunkcionalizira, demontira i obesmisli država, makar i ovakva kakva je po dejtonskim aranžmanima. Ovakva “Dejtonska Bosna” sastavljena od dva entiteta je realnost. Ali ljudi provincijskog mentaliteta, umotani u ruho primitivnog nacional-patriotizma, zapravo destruktivni i željni vlasti, makar na lokalno-entitetskom nivou, ne vide dalje od nosa. Tako Milorad Dodik, entitet RS koristi da juriša na Bosnu kao u periodu 1991. i 1992. godine. Tada se jurišalo na rušenje Jugoslavije radi stvaranja tzv. “velike Srbije” po Memorandumu SANU iz 1986. godine. Sada se na Bosnu, ali i na Crnu Goru, juriša po Memorandumu 2 iz 2011. godine po kojem rušenje Bosne i ostvarenje barem nekih od velikosrpskih težnji treba nastaviti tamo gdje se ratovima nije uspjelo, ali sada drugim putevima i sredstvima. Takav scenario na djelu vidimo i protiv Crne Gore. Opasno je kada se takvi primitivci, bave politikom. Bosna je opstala kroz vijekove, pa i u vrijeme najvećeg pogroma 1992-1995. godine. Opstaće i nadalje. Ali sa takvim ljudima na vlasti tenzije i opasnosti za mir postaju ozbiljne. Jer, oni ne prezaju da naškode i narodu kome pripadaju samo da opstanu na javnoj sceni. Međutim, oni moraju, kao i svi na ovim prostorima da shvate da je pitanje granica završeno.

San o velikoj Srbiji

Zato svaki pokušaj da se one silom mijenjaju zarad neostvarenog sna o “velikoj Srbiji” ne samo da neće uspjeti već će donijeti nove tragedije svima, pa i onima koji se tog posla prihvate. Ovakvo siledžijstvo nad Bosnom ne bismo gledali da njeni sadašnji rušitelji nemaju potporu iz Beograda kao što su imali 1992-95. godine kada je krenuo pohod za nestanak Bosne. Na javnoj sceni i na vlasti u Srbiji su ljudi iste političke škole iz Miloševićevog vremena. Tada su iskoristili JNA, a sada u vojnoj strategiji usvojenoj u Skupštini Srbije pišu kako će Srbija “braniti RS’. To je vojna prijetnja drugoj državi, BiH.

Vlasi i Slobodan Milošević

Oni koji su Bosnu kreirali invalidnom državom putem Dejtonskog sporazuma moraju da intervenišu da se nešto tu popravi, na dobrobit svih njenih građana. Za početak, da sa vlasti skinu one koji ruše ustavni poredak BiH, koji rade na njenom nestanku i time stvaraju nove tenzije i opasnosti za mir. Ali najveća odgovornost leži na građanima svih nacionalnosti u Bosni svima onima koji je smatraju svojom državom i jedina im je domovina – naglašava Vlasi.

Neskrivena podrška Rusije

Azem Vlasi osvrnuo se i na dešavanja u Crnoj Gori , te ulogu Srpske pravoslavne crkve, ali i Rusije i Srbije na dešavanja u toj zemlji.

– Na Crnu Goru i njenu legitimnu vlast ovih se dana nasrnulo “kukom i motikom” takođe od strane velikosrpskog kleronacionalizma. Za sve ove godine od kada se Jugoslavija raspala, pa i od kada je Crna Gora vratila svoju državnu nezavisnost, u Beogradu se to smatralo privremenim stanjem nakon čega će se prema njihovim očekivanjima istorija, odnosno 1918. godina, ponoviti i Crna Gora ce ostati samo kao geografski pojam, dio Srbije koja bi tako bila veća od ove kakva je sada. Glavne nade polagane su u Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) kao infrastukturu velikosrpskog kleronacionalizma, koja je kroz sve režime i državne tvorevine njegovala i držala živom velikosrpsku ideju.

Kada je SPC, kao više politička negoli vjerska institucija, Zakonom o slobodi vjeroispovjesti stavljena u državni i ustavnopravni okvir Crne Gore, bez narušavanja integriteta njenih crkava i manastira niti diranja u vjerska osjećanja vjernika, razgorio se sav bijes protiv ove države i njene vlasti. Kao u vrijeme Miloševićevog režima kada se preko mitinga i tzv. “događanja naroda” krenulo u pohod za iscrtavanje novih granica ”velike Srbije’, sada se putem litija krenulo u pohod protiv crnogorske državnosti i crnogorskog identiteta.

Od 2016. godine na Crnu Goru i njenu legitimnu vlast nasrće se na sve načine, pa i nasiljem.

Srpska pravoslavna crkva i srpska opozicija, uz neskrivenu podršku iz Rusije i Srbije, hoće da preuzmu vlast u toj zemlji i da Crnu Goru okrenu ka njihovim mentorima, da je skrenu sa pravca evropskih integracija i izvuku iz NATO-a. Hvala Bogu, okolnosti su posve različite od onih od prije 30 godina. Crna Gora je stabilna, organizirana i ozbiljna država, članica je NATO- a uskoro i EU. Većina u Crnoj Gori odlučna je da sačuva svoju državu iako su tenzije opasno narasle. U takvom stanju, potrebna je samo varnica do požara – procjenjuje Vlasi.

Nismo pred ratom, ali tenzije nas iscrpljuju

Uprkos evidentnom “zveckanju oružjem” i stalnim prijetnjama miru na ovom prostoru, Vlasi smatra da do nekog novog rata na Balkanu ne može doći. No, pesimista je u pogledu rješavanja problema i uređenju odnosa između Srbije i Kosova.

Vlasi sa Josipom Brozom Titom

-Pitanje Kosova je riješeno još 1999. godine, od kada ono nije pod suverenitetom niti vlašću Srbije. Ono to više nikada neće biti. Ali, strategija vlasti iz Beograda je da se Kosovo tretira kao otvoreno, dakle neriješeno pitanje koje, eto, treba tek da se riješi. Kao da se Srbija tu pita nešto, pa zato i treba da dobije nešto. Kao da joj Kosovo nešto duguje iako je počinila tolike zločine u periodu do juna 1999. godine. I po pitanju Kosova srpska se vlast drži ideja iz “Memoranduma 2”, prema kojem ono što nije ratom ostvareno, barem nešto od toga treba postići političkim i diplomatskim putem pa i nedozvoljenim sredstvima. Takva politika diže tenzije i udaljava Kosovo i Srbiju od pomirenja. Briselski razgovori o normalizaciji međusobnih odnosa Srbiji služe za foliranje i odlaganje priznanja Kosova kao samostalne države. Stalno Aleksandar Vučić ponavlja da su za kompromisno rješenje. Kakvo? On nikada ne kaže šta pod tim podrazumijeva, već pri tome ponavljaju da nikada neće priznati Kosovo.

Kosovo zbog toga neće biti manje država nego što je zato što je Srbija neće priznati. Nisu okolnosti kao one od prije tridesetak godina kada se na Kosovo nasrnulo silom i represijom. Kosovo je sada organizovana i funkcionalna država kadra da brani sebe i svoje interese. A tu je i NATO, prisutan na Kosovu i zbog širih strateških i regionalnih razloga. Sve u svemu, nismo pred ratnim sukobima kao 90-ih godina, ali narasle tenzije iscrpljuju sve nas, produžavaju neizvjesnost, a ako tako potraje, može biti i gore.

Miješanje Srbije u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine preko entiteta RS, zatim u poslove Crne Gore i Kosova je evidentno i to najviše opterećuje odnose u regiji. Srpska pravoslavna crkva miješa se i u unutrašnje poslove Makedonije, ali je to manje vidljivo. I međunarodni faktori koji su za sve ove godine mnogo investirali u mir i stabilnost u regiji moraju pomoći da se tome stane na put.

Osim sa Srbijom iz razloga koje sam naveo, odnosi među drugim državama u regiji su normalni.

Srbija mora prestati da se miješa u unutrašnje poslove drugih država. Ima drugih, prihvatljivijih načina da pomogne Srbima u tim državama da im bude bolje – zaključuje Azem Vlasi u razgovoru za Fokus.ba.

Komentari

Autor: S. Degirmendžić/Fokus.ba

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.