BiH

Hrvatski političar za Fokus.ba

Bauk: U BiH neće biti rješenja da Hrvati biraju Hrvate, Srbi Srbe a Bošnjaci Bošnjake

08/01/2021
FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Ne mislim da Milanović podržava politiku Čovića. Nepotrebno je napadati Komšića samo zbog njegove nacionalnosti, čovjek se kandidirao po zakonu

Razgovarao: Amil DUČIĆ

Hrvatski političar Arsen Bauk koji je predsjednik Kluba zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru nerijetko izgovara nešto drugačije stavove o Bosni i Hercegovini njenoj unutrašnjoj situaciji i odnosima sa njegovom državom od većine političara u Hrvatskoj.

U intervju za Fokus.ba Bauk je govorio o odnosima Hrvatske i BiH, nedavnim izjavama predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića o Željku Komšiću, o podršci vrha Hrvatske Draganu Čoviću i o drugim političkim pitanjima koje opterećuju odnose dviije države.

Kako biste vi, kao saborski zastupnik, ocijenili odnose između dvije države, BiH i Hrvatske, tačnije između vrhova ovih država? Ovo vas pitam zbog činjenice da je u proteklom periodu došlo do niza poteza koji su te odnose, barem kada je riječ o dijelu rukovodstva BiH i Hrvatske, narušile.

Rekao bih da su odnosi dužnosnika Republike Hrvatske i dužnosnika Bosne i Hercegovine bolji nego što su to odnosi dužnosnika Bosne i Hercegovine međusobno. Nekad su odnosi srdačniji s jednim dijelom vlasti BiH, nekad s drugim, ali u zbroju je to uvijek vrlo slično. Pa tako i ti potezi iz vašeg pitanja kod jednog dijela vodstva BiH su naišli na podršku, a kod drugog na kritiku.

Dobro, a kako onda gledate na izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića u kojima nimalo ne štedi člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, spočitavajući mu da nije prestavnik Hrvata i generalno njegove izjave u proteklom periodu kada je riječ o BiH koje se nimalo ne razlikuju od one koje daju iz HDZ-a?

Pa oni u osnovi govore isto jer ni Komšić ne govori da predstavlja Hrvate nego građane Federacije što je u osnovi i točno, predstavlja svoje glasače. Što se tiče usporedbe retorike Milanovića i HDZ-a, Milanović iznosi svoje mišljenje bez kalkulacija, a HDZ kalkulira jer to drži svojom izbornom bazom. U Milanovićeve dobre namjere vjerujem, a u HDZ-ove puno manje i to je za mene temeljna crta razdjelnica kad su te stvari u pitanju.

Većina izjava odnosi se ipak na izborna pravila, a to je tema koja je u BiH aktualna barem desetak godina. Nije Milanović rekao da su izborna pravila, dakle i ona u Ustavu i ona u izbornom zakonu, loša nego su to rekli Evropski sud za ljudska prava i Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Ona su diskriminatorna za pripadnike manjina iz oba entiteta, za pripadnike konstitutivnih naroda iz “krivog” entiteta, a nepravedna su za malobrojniji konstitutivni narod u Federaciji, pri čemu oko ovog zadnjeg očito postoji prijepor unutar političke scene BiH jer da ne postoji onda bi se to već uklonilo.

Inače, po struci sam matematičar i dosta sam dobro upućen u njih, razumijevajući brojeve i političke odnose, pa ako nekom treba savjet tu sam… ili kako bi Ilija Čvorović rekao “ako me se sete, sete”. Moj dojam je da su i izborna pravila samo jedna moneta za potkusurivanje u kompleksnim unutarnjim i vanjskim odnosima. Pa onda ti nama nećeš dati izborni zakon, pa mi tebi nećemo dati federalnu vladu, ti nama nećeš dati ANP, mi tebi nećemo dati vijeće ministara i tako u krug.

Koji je vaš komentar na Milanovićevu izjavu o “sapunu i parfemu” kada je riječ o BiH?

Isti kao i kad je tu metaforu upotrijebio u slučaju određenih komunalnih zahvata u Gradu Zagrebu – kao sugestiju političarima da su krivo postavili prioritete. Moj je dojam da je bio malo prekomjerno napadan od dijela medija posebno sarajevskih. Ali opet, ako im je to podiglo gledanost ili povećalo broj klikova onda neka to bude shvaćeno kao dobrosusjedska pomoć poboljšanju materijalnog stanja medijske scene. Nikakvog šovinizma ni fašizma tu nema. Pa više je on batina u političkom smislu pretrpio zbog zalaganja za prava manjina ili antifašističkih tekovina iz NOB-a od svih legalnih i legitimnih predstavnika vaših konstitutivnih naroda zajedno.

A kako gledate na aktuelnu podršku Plenkovića pa i Milanovića Draganu Čoviću i njegovoj politici u BIH? Je li to dobro, ovako kako se radi? Čini se da je igra bez nekog kraja i da svakako služi usložnjavanju odnosa?

Ja ne mislim da Milanović podržava politiku Dragana Čovića, pa i sam kaže da baš i ne komuniciraju. Prije bih rekao da Čović podržava dio poteza predsjednika Milanovića. Meni je žao što tadašnji premijer Sanader nije podržavao politiku Dragana Čovića 2006. kod travanjskog/aprilskog paketa jer bi možda neke stvari onda bile riješene na drugačiji način. Što se tiče ovoga kako se radi napravljeno je krivih poteza, ali ništa u toj mjeri da se ne može sanirati i popraviti.

Evo nekoliko mojih objekcija – prvo, nepotrebno je napadati Komšića samo zbog njegove nacionalnosti. Čovjek se kandidirao po zakonu, dobio najveći broj glasova i izabran je. Podsjetimo se, dobio je 225 tisuća glasova, a drugi kandidat, Džaferović 212 tisuća. Komšić nije pisao ni Daytonski sporazum niti Izborni zakon. Dakle, čovjek se kandidirao, dobio najviše glasova i sad mu iz susjedne zemlje prigovaraju zašto se kandidirao i zašto su za njega glasali oni koji su imali pravo glasati, a nisu glasali oni koji su isto imali pravo glasati.

Niti na retoričkoj razini ne prihvaćam sustav vrijednosti u kojem 225 tisuća glasova vrijedi manje od 212 tisuća glasova samo zato što je kandidat Hrvat, a ne Bošnjak. Kritizirajte sustav, ali čovjeka ostavite na miru, on ne odgovara nama nego svojim glasačima i glupo je metrom mjeriti je li on dobar Hrvat ili nije. A mislim da će ga njegovi glasači prije kazniti zbog poteza u Sarajevskoj županiji nego zbog Čovića. Niti on govori da predstavlja Hrvate niti da su za njega Hrvati većinski glasali.

Od toga što mi sami sebi govorimo da je prekršen Dejton nema neke koristi jer da je tako onda bi 3 stranca i 2 Hrvata u Ustavnom sudu to konstatirali i stavili te zakonske odredbe van snage. Drugo – nepotrebno je papagajski ponavljati da podržavamo Dejton, kad je prava istina da ga ne podržava nitko – jedni zbog visokog predstavnika, drugi zbog postojanja entiteta i kantona, treći zbog izbornih pravila itd.

On je na snazi samo zato što politički predstavnici građana BiH (a Dodik je uvjerljivo najlegitimniji predstavnik građana jer je dobio najviše glasova) i konstitutivnih naroda uz pomoć međunarodne zajednice nisu dogovorili ništa bolje. Treće – nepotrebno je podgrijavati očekivanja da će rješenje biti takvo da će Hrvate birati Hrvati, Bošnjake Bošnjaci i Srbe Srbi.

Mislite da se to neće u konačnici i dogoditi?

To se neće dogoditi. Moguće je, primjerice pomoću elektorskih glasova i određenih izbornih pravila, gdje će opet svako slovo i svaki zarez određivati i karakter države i ponašanje političara, postići da netko ne bude izabran na mjesta koja su predviđena za tu vrstu predstavljanja mimo dominantne volje dijela građana, ali sumnjam da će se napraviti tri ili četiri separatna biračka popisa i tako glasati. Kao što sumnjam da će se isključivo primijeniti ono što se u SFRJ zvalo “jedan čovjek, jedan glas”.

Četvrto – reagirao sam i u Saboru kad se zlonamjerno i nekorektno iskrivljavao kontekst izjave Alije Izetbegovića “to nije naš rat”. Osim što je to iznimno glupo jer ljudi u BiH znaju o čemu se radi i nije dobar uvod u razgovore (a to Milanović za razliku od HDZovaca nikad ne bi napravio), povijesna je činjenica da je predsjednik Tuđman odlikovao Aliju Izetbegovića i da je on to odlikovanje primio. A kad neki u istu rečenicu stavljaju ulogu Srbije i Hrvatske u ratu u BiH neka samo pomisle bi li predsjednik Izetbegović primio odlikovanje od Miloševića.

Nadalje, iniciranje razgovora s Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem nikako nije nepoštivanje institucija države. U najmanju ruku zato što se radi o predsjednicima parlamentarnih stranaka koje imaju više od pola članova Vijeća ministara i dva od tri člana Predsjedništva. A političke stranke su temelj demokratskog parlamentarnog sustava pa i države. I tako, ima niz primjera gdje se u glumljenju razgovora više obraća svojim glasačima nego onima s kojima se kao želi razgovarati.

Šta je zapravo rješenje kada je riječ o poboljšanju hrvatsko-bosanskohercegovačkih političkih odnosa?

Mislim da su odnosi bolji nego se to može na prvi pogled reći. Političari dosta taktiziraju jer misle da će se tako svidjeti biračima, a na Balkanu je to uvijek najlakše na način da “svoje” prikažeš kao žrtve, a “druge” kao one koji su za to krivi. Pa kad izbori prođu onda se tenzije malo smanje i onda oni koji su se do jučer svađali formiraju vlast. Valjda i oni misle da će na stanje u BiH ionako više utjecati rezultati izbora u SAD nego rezultatu izbora u BiH.

Možda da počnu međusobno komunicirati na engleskom. Neke riječi izgledaju uvjerljivije, više se razmišlja kod formulacije rečenice, a i taj jezik malo izbriše ostrašćenost koju možemo osjetiti kad komuniciramo na “jezicima konstitutivnih naroda”.

A moj skromni doprinos će biti želja da Larisa Cerić i Amel Tuka osvoje medalje u Tokiju i da navijamo jedni za druge osim naravno, ako nismo međusobna konkurencija, a spreman sam i za ostale susjede ako će to popraviti odnose (uz određene izuzetke za one koji svojim ponašanjem negativno utječu na iste).

I da… da političari ne veličaju osuđene za ratne zločine, a po mogućnosti da ih ponekad i spomenu u negativnom kontekstu.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.