BiH

BIRN

BiH do sada isplatila 1,8 miliona eura oslobođenim optužbi za ratne zločine

12/05/2020

Srbija i Bosna i Hercegovina su osobama koje su oslobođene optužbi za ratne zločine do sada isplatile po približno 1,8 miliona eura na ime odštete i nadoknade troškova postupka

Viši sud u Beogradu dosudio je ukupno oko 1,8 miliona eura na ime odštete i nadoknade troškova sudskog postupka optuženima koje su srbijanski pravosudni organi oslobodili optužbi za ratne zločine ili su optužbe protiv njih odbačene, pokazuju dokumenti do kojih je došao BIRN.

Ukupni iznos odšteta koje je dodijelio Državni sud BiH u Sarajevu tokom posljednjih osam godina također prelazi 1,8 miliona eura, prema zvaničnim podacima koje je prikupio BIRN.

Iznos od 1,8 miliona u Srbiji sastoji se od oko 878.000 eura isplaćenih na ime odštete za nezakonito držanje u pritvoru i oko 941.000 eura za pokrivanje pravnih troškova oslobođenih optuženika.

Zvanični dokumenti iz Srbije do kojih je došao BIRN, a u kojima se nalaze detalji isplata izvršenih do 10. jula prošle godine, pokazuju da su najveći iznosi isplaćeni osobama oslobođenim optužbi za učešće u mučenju i ubistvu oko 200 osoba na farmi Ovčara na istoku Hrvatske nakon pada Vukovara u ruke Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga u novembru 1991. godine.

Optuženima koji su oslobođeni u predmetu “Ovčara” dodijeljeno je ukupno oko 468.000 eura na ime pravnih troškova i oko 327.000 eura na ime odštete.

Ukoliko u Srbiji optuženi bude oslobođen, sud odbaci optužbe, tužitelj odustane od slučaja ili nastupi zastara, optuženi ima pravo na nadoknadu troškova nastalih tokom procesa.

Troškovi advokata u Srbiji precizirani su zvaničnom tarifnom listom, a ti troškovi su najveći ukoliko je zaprijećena kazna duža od 15 godina, kao što je slučaj s predmetima ratnih zločina.

Prema odlukama o troškovima koje je prikupio BIRN, Viši sud u Beogradu je presudio da, prema zvaničnoj tarifnoj listi, advokati dobiju oko 522 eura za svaki razgovor sa osumnjičenim ili svjedokom ili prisustvovanje saslušanju, plus 12,71 euro za svaki započeti sat rada.

Razlog zašto su troškovi u predmetima ratnih zločina visoki leži dijelom u dugom trajanju suđenja u Srbiji. Naprimjer, predmet “Ovčara” se razvlačio 14 godina, dok je predmet “Tuzla” trajao osam godina.

“Taj materijalni [trošak] je jedna od cijena razvlačenja sudskih postupaka. Naravno, cijena razvlačenja sudskih postupaka je mnogo viša [u smislu pravde], ali [trošak] je jedan dio toga”, kazala je za BIRN Ivana Žanić, direktorica nevladine organizacije Fond za humanitarno pravo sa sjedištem u Beogradu.

Advokati koji su branili optužene u takvim slučajevima izjavili su za BIRN da njih ne treba kriviti za troškove, pitajući da li su tužitelji trebali dvaput razmisliti prije podizanja optužnica koje se na kraju nisu mogle dokazati na sudu, što je dovelo do toga da država mora plaćati njihove troškove.

Srbijansko pravosuđe općenito ima problem s dugotrajnim držanjem optuženih u pritvoru tokom suđenja, te je ta zemlja od 2014. do 2018. isplatila preko 1,6 miliona eura za nezakonito držanje u pritvoru ili optužbu vlastitih državljana, pokazuje istraživanje BIRN-a iz prošle godine.

Jedna noć ubistava, 14 godina suđenja

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije u Beogradu je u periodu od 2003. do 2008. optužilo ukupno 22 navodna počinitelja za zločine počinjene nakon pada Vukovara.

Bivši pripadnici Teritorijalne odbrane Vukovara ili paravojne jedinice “Leva Supoderica” optuženi su za ubistva 200 ljudi na farmi Ovčara u noći 20. novembra 1991. godine.

Sudski postupak trajao je 14 godina.

Prvobitna prvostepena presuda je donijeta krajem 2005. godine, ali je poništena i suđenje je počelo nanovo. Druga prvostepena presuda je izrečena 2009. godine, a potvrđena je u junu 2010. uz male izmjene u osudama dvojice optuženih.

Ovo bi inače bio kraj priče, ali desio se obrat.

Jedan od osuđenika, Saša Radak, uložio je žalbu Ustavnom sudu Srbije.

Radak je prigovorio, između ostalog, zbog toga što je u momentu donošenja drugostepene presude predsjedavajući Sudskog vijeća bio Siniša Važić, koji je donosio i neke odluke tokom prvostepenog postupka.

Prema zakonu koji je tada bio na snazi, sudija nije mogao učestvovati u suđenju ukoliko je bio uključen u donošenje odluka o istom predmetu na nižem sudu ili je bio uključen u donošenje odluke na istom sudu na koju je moguće uložiti žalbu.

Ustavni sud Srbije presudio je da je prekršeno Radakovo pravo na pravično suđenje i rekao da se ista odluka odnosi i na ostale osobe iz predmeta “Ovčara” koje su bile “u istoj pravnoj situaciji” kao Radak.

Predmet je potom proslijeđen Vrhovnom kasacijskom sudu, koji ga je u junu 2014. opet vratio na ponovno suđenje.

Tri godine kasnije, odnosno 2017., Apelacioni sud u Beogradu donio je konačnu presudu: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Goran Mugoša, Miroslav Đanković, Saša Radak, Nada Kalaba i Ivan Atanasijević (koji je ime Ivica Husnik promijenio u ovo ime) proglašeni su krivima, dok su Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin i Predrag Dragović oslobođeni svih optužbi.

Ove četiri oslobađajuće presude, plus pet prethodno oslobođenih u ovom procesu – a to su Marko Ljuboja, Slobodan Katić, Predrag Madžarac, Vujo Zlatar i Milorad Pejić – značilo je da je ukupno devet osoba oslobođeno optužbi u predmetu “Ovčara”.

Svih devet oslobođenih dobilo je naknadu za troškove suđenja u Beogradu u ukupnom iznosu od 468.000 eura. Petoro je također dobilo odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru – oko 327.000 eura.

Odštete: Glavni korisnici u Srbiji

Srbija je isplatila odštetu za 21 oslobođenog optuženika za vrijeme provedeno u pritvoru. Njih šest optuženo je u takozvanom predmetu Gnjilanska grupa, pet u predmetu “Ovčara” i četiri u predmetu Suva Reka/Suhareke. Vodeći korisnici su bili: Predrag Madžarac (154.398 eura), Zlatar Vujo (104.112 eura), Radoslav Mitrović (76.265 eura), Ilija Jurišić (59.906 eura), Nenad Jovanović/Aleksandar Vukov (57.874/57.971 euro).

Najveći iznosi za sudske troškove u Srbiji također su isplaćeni u predmetu “Ovčara”. Vodeći korisnici su bili: Predrag Dragović (124.495 eura), Milan Lančužanin (87.674 eura), Jovan Perić (99.459 eura), Zlatar Vujo (86.671 euro) i Ilija Jurišić (81.935 eura).

Isplate su vršene u srbijanskim dinarima, a preračunate su u eure po važećem kursu na dan kada je Sud potvrdio svoju konačnu odluku.

Ivana Žanić, direktorica NVO-a Fond za humanitarno pravo sa sjedištem u Beogradu, rekla je da je, uzimajući u obzir trajanje procesa, bilo očekivati da će troškovi biti visoki.

“Da Ustavni sud nije 2013. donio odluku kojom je utvrdio da je prekršeno pravo na pravično suđenje jednog od optuženih, izbjeglo bi se ponovno suđenje po žalbi optuženih pred Apelacionim sudom, čime bi se skratio proces za nekoliko godina i na taj način bi se također smanjio iznos troškova”, kazala je Žanić za BIRN.

Od novca dodijeljenog osobama oslobođenim u ovom predmetu, najveći dio je otišao onima koji su oslobođeni nakon što je predmet vraćen na ponovno suđenje 2014. godine, a to su Predrag Dragović, Milan Lančužanin i Milan Vojnović.

Najveći iznos odštete za nastale pravne troškove dodijeljen je Dragoviću – 124.495 eura. Dragović, vojnik dobrovoljac poznat kao Kapetan ili Ceca, bio je pripadnik paravojne jedinice “Leva Supoderica”, koja se borila uz snage Teritorijalne odbrane Vukovara.

Jedinica je bila bliska nacionalističkoj Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), čijeg je vođu Vojislava Šešelja UN-ov sud u Haagu oslobodio optužbi za organizovanje paravojnih jedinica u Hrvatskoj, iako je osuđen po drugoj optužbi za ratne zločine.

Dragovićev advokat Đorđe Kalanj kritikovao je način vođenja ovog predmeta.

“To smo naglašavali i u našim žalbama, da će to koštati državni budžet zbog ovakve procedure”, Kalanj je rekao za BIRN.

Troškovi u ovom predmetu uglavnom su se odnosili na plaćanje advokatima za dolazak na sud ili prisustvo tokom ispitivanja u fazi istrage. Advokatima se također moralo platiti i za posjećivanje branjenika i pisanje žalbi.

Ukoliko je optuženi u pritvoru u jednom gradu a njegov advokat radi u drugom, kao što je to bio slučaj u predmetu “Ovčara”, to također povećava troškove, jer advokat može tražiti nadoknadu putnih troškova i kompenzaciju za odsustvo s posla pored uobičajenog honorara. Advokati također imaju pravo na pola isplate u slučaju odgađanja sudskog ročišta.

Advokat Bojan Stanojlović iz pravne kancelarije Đorđa Kalanja tvrdi da bi tužitelji trebali preuzeti određenu odgovornost za troškove propalih predmeta.

“Ne postoji zakonsko pravilo koje određuje odgovornost tužilačkih tijela za troškove krivičnog postupka, od kojih su daleko najveći troškovi oni koje sud priznaje kao potrebne za vijeće odbrane prema [zvaničnoj listi] advokatskih tarifa”, kazao je Stanojlović za BIRN.

On objašnjava da u predmetima ratnih zločina ili organizovanog kriminala s više optuženih, tužitelji znaju da će biti “100 ili 200 sudskih saslušanja, možda i više, i [oni znaju] koliko će to na kraju koštati porezne obveznike”.

“Ali”, naglašava on, “tužitelje to neće ništa koštati.”

Za rastuće isplate krive se bosanskohercegovački tužitelji

Tokom proteklih osam godina, odštete isplaćene osobama koje je Sud BiH oslobodio optužbi za ratne zločine, narasle su na preko 3,5 miliona KM (1,6 miliona eura), a za rastuće troškove pravni stručnjaci krive loš tužilački rad.

U periodu od 2011. do novembra 2019. uloženo je ukupno 59 zahtjeva za odštetu od strane oslobođenih osoba. Od toga je 48 slučajeva obrađeno u cijelosti, jedan odštetni zahtjev je odbijen, jedan povučen, a u dva slučaja je uložena žalba. U sedam preostalih slučajeva postupak je još u toku.

Advokat Petko Pavlović, koji je radio na jednom odštetnom predmetu, tvrdi da “sve počinje od loših optužnica”.

Pavlović je rekao da “nekvalitetne optužnice i klimavi dokazi predstavljaju razlog za odštetne zahtjeve”, kao i mjere koje traže tužitelji, a to su zadržavanje osumnjičenih u pritvoru, držanje u kućnom pritvoru ili ograničavanje njihovog kretanja.

Zakonodavstvo BiH kaže da osoba koja se tokom sudskog postupka drži u pritvoru ili je pod mjerama ograničenja, kao što je kućni pritvor, ima pravo na odštetu u slučaju da bude oslobođena.

Pavlović je zastupao bivšeg pripadnika policije Zorana Tomića u tužbi protiv države jer je držan u pritvoru tokom četiri godine dok je procesuiran za navodnu umiješanost u genocid počinjen 1995. u Srebrenici.

Tomić je oslobođen optužbi, dobio je slučaj po odštetnom zahtjevu, te mu je dodijeljeno preko 51.000 eura.

Stopa osuđujućih presuda pred Državnim sudom BiH pokazivala je kontinuirani trend opadanja u periodu od 2014. do 2018. godine, navodi se u izvještajima Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Tokom 2018. godine, šest od osam zaključenih predmeta završilo je oslobađajućim presudama. U izvještaju iz juna naredne godine OSCE navodi da “tako veliki broj oslobađajućih presuda pred Sudom Bosne i Hercegovine pokreće pitanja o tome da li postoje sistemski nedostaci u procesuiranju ratnih zločina od strane bh. tužilaštva”.

Na temelju zaključaka svog programa praćenja sučajeva, OSCE je tvrdio da bi se nedostaci mogli pripisati neuspjehu tužitelja da podnesu dovoljno dokaza, lošoj strategiji suđenja, neadekvatnom vođenju predmeta ili neučinkovitom izvođenju dokaza.

“Nestalo je sve što sam imao”

U augustu 2017. godine bivšem pripadniku Vojske Republike Srpske (VRS) Aleksandru Cvetkoviću, koji je također oslobođen optužbi za umiješanost u genocid u Srebrenici, dodijeljen je iznos od 255.000 KM (oko 130.000 eura) na ime odštete za vrijeme provedeno u pritvoru.

Aleksandar Cvetković

Ali Cvetković je rekao da je ovaj iznos “samo brojevi, ništa više”.

“Meni je ova država, kako god da se zove, život uništila. Ja sam se razveo, djeca na svoju stranu, majka obolila, ja obolio”, objašnjava on.

“Da neko misli da se nešto može kompenzirati novcem, za mene je to nonsens, najveća glupost. Neki stručnjaci će nečiju duševnu bol ili patnju da odvagaju nečim, isto kao da smo na pijaci”, kazao je Cvetković.

Cvetković je uhapšen u Izraelu u augustu 2010. po zahtjevu Bosne i Hercegovine. Nakon trogodišnjeg pravnog postupka, izručen je u augustu 2013.

On je rekao da je u pritvoru proveo više od 1.600 dana, uključujući i 34 mjeseca pritvora u Izraelu prije izručenja, a za sve što se desilo krivi Tužilaštvo.

“U Izraelu sam imao posao, trebao sam dići kredit da kupim stan, da otvorim firmu. Više nemam nigdje ništa. Sve što sam imao u Izraelu je otišlo”, kazao je on.

Miloš Stevanović, advokat koji je Cvetkovića zastupao po odštetnom zahtjevu za pretrpljenu duševnu bol, rekao je da optužnice padaju zbog načina na koji ih tužitelji pripremaju, načina postupanja s dokazima i koliko intenzivno tužitelji rade na svojim predmetima.

“Bojim se da je ranije bilo mnogo slučajeva koji su korišteni da se međunarodnim partnerima pokaže da nešto rade i optužuju ljude, ali te optužnice nisu imale kvalitetnu pravnu osnovu”, kazao je Stevanović.

“U nekim situacijama optužnice su dobro potkrijepljene činjenicama, ali u pravnom smislu vrlo su loše napisane, a sudije samo gledaju šta ide u korist optuženih. Takav je zakon i takav je ustav”, dodaje on.

Advokat Dušan Duško Tomić tvrdi da se Tužilaštvo “ponaša neodgovorno” kad podiže neke od svojih optužnica.

Navodi slučaj čovjeka imenom Raca Simić, kome je, kako kaže, isplaćeno 56.000 KM (preko 28.000 eura) nakon što je oslobođen optužbi za ubistva 11 osoba počinjena u ratu. Tomić kaže da je tokom procesa Simić proveo četiri godine u pritvoru prije donošenja oslobađajuće presude.

“Simić je umro prije dvije godine. Umro je a da se nikada nije oporavio od suđenja”, kaže Tomić. “Nemam dilemu da ga je to (vrijeme provedeno u pritvoru) odvelo u preranu smrt.”

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.