BiH

RSE

Bolnice u BiH duguju svima pomalo

22/07/2021

Prema podacima Porezne uprave u Federaciji BiH, dugovanja samo četiri zdravstvene ustanove u ovom bh. entitetu iznose oko 50 miliona eura

Kantonalna bolnica „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine (BiH), da bi izbjegla bankrot i omogućila normalno funkcionisanje, i ove godine je posegnula za kreditnim zaduženjem od milion eura.

„Svake godine obnavljamo revolving kredit, to nije novo zaduženje“, objasnio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) direktor ove bolnice Hajrudin Havić.

Skupština Unsko-sanskog kantona (USK), jednog od deset kantona u bh. entitetu Federacija, u petak 23. jula, trebala bi dati odobrenje za podizanje kredita, dok su Vlada tog kantona, te Komisija za finansije i budžet bez problema podržale ideju.

„To je u stvari revolving kredit koji je uzet prije 10 godina, neko je potrošio sredstva, i mi sada samo uzimamo kredit i obnavljamo ga da održimo likvidnost, ništa drugo. Bukvalno to uzimamo samo da nas ne blokiraju, jer nemamo odakle namiriti ta dva miliona (milion eura)“, rekao je Havić.

U pandemijskoj 2020. godini, ova bolnica imala je velike troškove, objašnjava on, te dodaje kako su imali dovoljno zaliha lijekova, opreme i materijala, respiratora. Kantonalna bolnica, tvrdi direktor, raspolaže s kapacitetom od oko 550 kreveta, sa prosječno 850 zaposlenih.

„Finansije uvijek moramo prilagođavati. To nam je problem. U 2020. smo imali 900.000 kamate (oko 450.000 eura) samo, što smo morali platiti firmi koja nas je tužila i dobila sudsku presudu. Imali smo amortizacije milion maraka, a preko dva miliona je bio minus“, navodi Havić i kaže da bolnica godišnje raspolaže s budžetom od oko 30 miliona KM (oko15 miliona eura).

Prema podacima Porezne uprave u Federaciji BiH, dugovanja samo četiri zdravstvene ustanove u ovom bh. entitetu iznose oko 50 miliona eura.

Riječ je o dugogodišnim dugovanjima po osnovu poreza, doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje i drugo.

Sveučilišna klinička bolnica (SKB) u Mostaru na jugu BiH, prema podacima Porezne uprave Federacije BiH na dan 31. mart duguje oko 71 milion KM (oko 35 miliona eura). Ta bolnica je na listi najvećih dužnika u ovom bh. entitetu.

Direktor Ante Kvesić u razgovoru za RSE kaže kako toj bolnici nedostaje oko 30 posto sredstava svakog mjeseca kako bi normalno funkcionisala.

„Na mjesečnom nivou za nulu nedostaje 1,7 miliona (oko 850.000 eura), prema tome ja moram ostati dužan nekome, zato pomalo ostajem svima. Malo kasnim sa državom, malo dobavljačima i bolnica čeka bolja vremena“, objašnjava.

Ističe kako je sistem u Federaciji BiH ‘nakaradno postavljen’, jer godinama od četiri kantonalna zavoda zdravstvenog osiguranja naplaćaju samo 80 posto usluge.

Osnivači SKB Mostar su Federacija BiH, Hercegovačko-neretvanski kanton, Zapadnohercegovački kanton, Kanton 10, te Srednjobosanski kanton.

Prema Ustavu BiH, u Federaciji BiH zdravstveni sistem je u nadležnosti deset kantona.

„Moj je dug 120 miliona maraka (oko 60 miliona eura), koji je nastao od 2003. godine i on je premali koliki je trebao biti. Ako ja dobijem šest miliona, a meni treba osam, svejedno je kako ih rasporedim. Ja sam najviše dugovao mirovinskom – penzijskom, jer računam oni su i krivi što mi nemamo novaca. Ja imam dužan dobavljačima 60 miliona KM (oko 30 miliona eura)“, objašnjava.

Ističe kako pacijenti ne trpe zbog dugovanja bolnice, jer dobiju kvalitetnu zdravstvenu uslugu.

„Za mene je pacijent u epicentru, dug može biti još 100 miliona neka bude, dok sam ja ovdje će imati, barem koliko je maksimalno moguće možemo ovdje, ja to zovem ‘otet’, a ne dobiti“, kaže Kvesić, te dodaje kako posljednje dvije, tri godine mostarska bolnica dobija finansiju pomoć od oko 5 miliona eura godišnje od susjedne Hrvatske.

„Prebacujemo iz lijeve u desnu stranu. Jedan put malo bacimo dobavljačima, drugi put platimo jedan dio obaveza“, ističe Kvesić način na koji vraćaju dugove u toj zdravstvenoj ustanovi.

Emina Kadrić iz Sarajeva boluje od cistične fibroze od rođenja, a bolest joj je dijagnosticirana u osmoj godini života.

Cistična fibroza je rijetka, hronična i neizlječiva bolest koja napada većinu organa. Zbog toga često boravi u bolnici. Problem je što lijekove koji su joj potrebni bolnice ponekad imaju, a desi se da bude prinuđena sama da ih kupi.

Emina smatra da su bolnice dužne da joj osiguraju antibiotike.

„Jednom se desilo to da su imali neke antibiotike, neke nisu. Ja sam nedugo prije toga ležala, i ti koje su mi dali prošli put mi nisu djelovali, jer sam opet završila u bolnici. Tako da sam ja taj put jednom kupila lijek koji je bio oko 1.400 maraka (oko 700 eura), za upotrebu na klinici“, priča Emina za RSE.

U bolnicama, kaže ona, dešavalo se da nije mogla obaviti pretrage.

„Često nema nekih reagensa za neke najnormalnije stvari, jer ja imam dijabetes i znalo se desiti da nemaju reagensa za tromjesečni šećer“, ispričala je Emina.

I ostali anketirani građani Sarajeva tvrde da u javnim zdravstvenim ustanovama često ne mogu obaviti preglede, te se zbog toga obraćaju doktorima u privatnim ambulantama.

„Mnogi testovi, mnogi snimci se ne mogu uraditi, onda morate se obratiti privatnom sektoru“, objasnila je Emina iz Sarajeva u anketi Radija Slobodna Evropa.

I njena sugrađanka Sanela kaže da se, dok je bolovala od korona virusa, liječila u privatnim ambulantama, jer nije mogla čekati u javnim zdravstvenim ustanovama.

„Sad kad smo imali koronu, neki su članovi porodice završili u Podhrastovima (Klinika za plućne bolesti), sve smo kupili. A, inače, kad ste u bolnici, daju vam listu šta trebate da kupite, od lijekova, zavoja, konca, pa do najobičnijeg Aspirina, tako da su te uštede koje je klinika ostvarila novac koji su građani dali za svoje bližnje da bi ih liječili“, rekla je Sanela za RSE.

Univerzitetski klinički centar Republike Srpske (UKC RS) godinama ranije nalazio se na listi najvećih dužnika.

No, kako za RSE ističe direktor UKC-a RS-a Vlado Džajić od 2017. godine prihodi ove zdravstvene ustanove sa 74 miliona KM (oko 37 miliona eura) godišnje su uduplani.

Time je osigurano normalno funkcionisanje, ističe Džajić. Od tada je UKC ‘nabavio najmoderniju opremu za liječenje’ i, kako kaže Džajić, ima odlične uslove za liječenje.

„Mi imamo 1.500 kreveta za smještaj pacijenata. Dnevno pregledamo, sada kako se korona smanjila, između 3.000 i 5.000 pacijenata dnevno“ navodi on.

Dugovi UKC RS u posljednje četiri godine su uglavno vraćeni.

„Kada sam došao na mjesto direktora imali smo 70 miliona (oko 35 miliona eura) dugova prema dobavljačima, 20 miliona (oko 10 miliona) tužbi, 12 miliona (šest miliona eura) struje, vode, četiri i po godine ne plaćenih doprinosa i evo moram da kažem da od tog dana mi smo sve te dugove reprogramirali, ne dugujemo nikome ništa, plate su redovne, plaćamo doprinose“, objasnio je.

Dug koji još nije vraćen za doprinose, ističe Džajić za doprinose i Fondu zdravstvenog osiguranja, je dug države.

„To je državni dug koji će se riješiti na nivou države“, ističe.

Podaci Poreske uprave Republike Srpske ukazuju da UKC RS na dan 31. maj duguje nešto više od 82 miliona KM (oko 41 milion eura).

Komentari

Autor: Radio Slobodna Evropa

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.