BiH

Stefan Dietrich, humanitarac udruženja "Help Now"

Bosanci zbog svoje historije saosjećaju s migrantima, ali stanje u kampovima je užasno

26/03/2019

Švicarski aktivisti nekoliko su puta posjetili Bihać i Veliku Kladušu i pomogli migrantima smještenim u kampovima. Za Fokus.ba jedan od osnivača udruženja "Help Now" Stefan Dietrich govorio je o stanju u kampovima i svojoj misiji

Stefan Dietrich je građanin švicarskog Bremgartena porijeklom iz Njemačke, sa bosanskohercegovačkim i vojvođanskim korijenima. U jesen 2015. godine zajedno sa grupom sugrađana različitih profesija i interesa osnovao je udruženje “Help Now” specijalizirano za pomoć izbjeglicama, a nedugo zatim orijentisali su se na na tzv. Balkansku rutu.

Za Fokus.ba odlučio je govoriti o svojoj “misiji”.

Cilj udruženja bio je pomoći migrantima i izbjeglicama bez posredovanja velikih međunarodnih humanitarnih organizacija, kroz rad na terenu sa lokalnim humanitarcima koji poznaju situaciju te su lično involvirani.

Dietrich, koji je devedesetih u Bavarskoj pomagao izbjeglicama iz BiH, ali i žrtvama poplava 2014. godine u našoj zemlji, usmjerio je pomoć svoje grupe upravo na izbjeglice na Balkanu jer smatra da je tamo, zbog siromaštva zemalja, pomoć najpotrebnija.

“Devedesetih sam u Bavarskoj radio kao volonter na pružanju pomoći izbjeglicama iz Jugoslavije. Uslovi za izbjeglice tada bili su mnogo humaniji u Evropi nego što su danas na Balkanu, ali izbjegličke muke i sudbine su vrlo slične. Ipak, postoji jedna značajna razlika, a to je da ljudi koji bježe sa Bliskog Istoka moraju prevaliti daleko teži i nehumaniji put do sigurnih zemalja”, kaže Dietrich za Fokus.ba.

Dodatnu motivaciju dali su mu mizerni uslovi u izbjegličkim kampovima u BiH i Srbiji. Situacija je, tvrdi Dietrich, užasna. Uslovi – nehumani.

Dietrich (desno) sa gradonačelnikom Bihaća Šuhretom Fazlićem (u sredini)

“Ljudi i mala djeca mjesecima pa i godinama spavaju vani, na vlažnoj zemlji, u šatorima, u neadekvatnim prihvatnim centrima i kampovima. Obično nemaju nikakve higijenske uslove ili su oni vrlo loši. Prljavo je i hladno, naročito zimi kada se temprature na Balkanu spuštaju i do minus 20 stepeni. Ljeti su vrućine velike i dosežu plus 40. Smrad iz pojedinih kampova kao da osjećam i ovdje u Švicarskoj”, govori nam Dietrich.

Od 2015. grupa “Help Now” prikupljala je sredstva i pomagala izbjeglicama u kampovima u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji, da bi zbog bodljikavih žica u evropskim zemljama ruta skrenula na Bosnu i Hercegovinu, gdje su i oni automatski preusmjerili pomoć.

U julu 2018. posjetili su Salakovac kod Mostara, Veliku Kladušu i Bihać kako bi pomogli ugroženima. Republiku Srpsku nisu posjećivali iz jednog jednostavnog razloga.

“Tamo nema kampova i prihvatilišta za izbjeglice. Vlada i politički lideri u tom dijelu zemlje poručili su, ksenofobično i islamofobično, da ne žele izbjeglice, kojima se već u Srbiji preporučuje da ne idu tamo”, objašnjava humanitarac iz Švicarske.

Nažalost, od svih kampova koje je obišao širom Balkana, kaže da je situacija najgora u Bosni i Hercegovini. U Kladuši je situacija u ljeto 2018. pa skoro do kraja godine bila alarmantna – izbjeglice su se fizički obračunavale zbog nedostatka hrane i pića, djeca su bila zdravstveno ugrožena, pojavila su se kožna oboljenja.. Bilo je i smrtnih slučajeva.

Ipak, situacija je u posljednji tren, pred samu zimu, sanirana.

Situacija u Bihaću je koliko-toliko bolja. Doduše, daleko je od zadovoljavajuće.

“Voda je po podovima gdje ljudi spavaju, vlažno je, prljavo, smrdljivo. Prostori se ne čiste redovno. Veliki dio kontejnera bio je bez grijanja. Tu je naše udruženje doniralo 37 grijalica, kao i ćebad, odjeću i obuću”, kaže Dietrich.

Od gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića dobio je dojam da grad radi sve u svojoj moći, ali da situacija jednostavno prevazilazi njihove mogućnosti.

Svi kampovi u kojima je boravio na prostoru bivše Jugoslavije imaju nekoliko zajedničkih osobina. Prvo, država nedovoljno kontroliše situaciju koja ovisi o lokalnim aktivistima. Drugo, nemoguće je utvrditi broj izbjeglica ni podatke o dnevnom prilivu, niko ne vodi evidenciju.

Tokom posjeta Bosni i Hercegovini imao je prilike komunicirati sa migrantima i izbjeglicama. Za razliku od Hrvatske, o našoj zemlji uglavnom imaju pozitivno mišljenje.

“Ljudi koji su duže boravili kao izbjeglice ili migranti u Bosni, upoznali su se malo bolje sa zemljom i ljudima i uglavnom imaju pozitivno mišljenje o BiH i pozitivna iskustva sa Bosancima i Hercegovcima. S druge strane, mnogi kažu da su dobili stravične batine od hrvatske policije, pa imaju negativan stav prema njima. Ipak, BiH je za njih tranzitna zemlja, njihov cilj je doći u Italiju, Njemačku, Skandinaviju..”

Tokom akcija pomaganja migrantima u Bosni i Hercegovini Dietrich je naišao na nekoliko upečatljivih scena koje su mu se urezale u pamćenje, a koje je odlučio podijeliti s našim čitateljima.

“Jedna od slika koja mi je ostala u glavi je iz Velike Kladuše, kad sam nosio šal fudbalskog kluba Dortmund. Prišla mi je grupa mlađih momaka, znali su sve o njemačkoj ligi, tabeli Bundeslige, igračima.. Bili su euforični o dolasku u EU, a nisu razmišljali da li će moći tamo i ostati. Druga slika je sudbina poznatog i mladog novinara iz Pakistana kojeg su fundamentalisti pokušali ubiti podmetanjem bombe jer je kritikovao islamski fundamentalizam. Ostavio je utisak na mene jer je obrazovan, umjeren i staložen. Takvi ljudi moraju proći pakao da bi dobili azil”, izdvojio je Dietrich samo neka od mnogobrojnih iskustava.

Iako dio medijske i političke scene skandalizira i kriminalizira svaki problem sa migrantima u Švicarskoj, nije nailazio na slučajeve netrpeljivosti u zemlji u kojoj živi zbog činjenice da pomaže izbjeglicama i migrantima.

U Bosni i Hercegovini se, ipak, dosta običnih ljudi žrtvuje kako bi pomogli izbjeglicama. Posebno žene. Kuhaju, dijele im hranu, obezbjeđuju spavanje i smještaj, osnovnu higijenu.

“U Bosni ima dosta ljudi koji imaju jako mnogo razumijevanja i saosjećanja prema izbjeglicama, bilo iz humanističkih ili možda vjerskih razloga, ali možda najviše zbog toga što je Bosancima ostalo u svijesti to da je i velik broj njih prolazio sličnu izbjegličku sudbinu i ratna vremena. Ima i dosta službenika, policajaca, carinika koji imaju slično saosjećanje”, objašnjava Dietrich.

U medijima su se pojavile kako bi u dolazećem periodu 70.000 migranata iz Grčke moglo upravo preko BiH krenuti u zemlje EU.

Realna je to procjena, tvrdi Dietrich, a rješenje za to je saradnja Bosne i Hercegovine sa zemljama regiona – Hrvatskom, Slovenijom, Srbijom, Kosovom i Makedonijom, kako bi se adekvatno tretirali migranti i izbjeglice, te kako bih ih se evidentiralo, prvenstveno zbog sigurnosnih razloga.

Kroz pomoć migrantima, zemlje bivše Jugoslavije mogle bi ojačati saradnju i na drugim planovima, uvjeren je Dietrich.

Grupa “Help Now” i dalje će pomagati izbjeglice i humanitarce na Balkanu, skupljajući donacije tamo gdje je potrebno. Trenutno rade na pomaganju Crvenog krsta u općini Ključ.

Komentari

Autor: Hasan Đapo

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.