Nikšić za Fokus.ba: Nekima će uskoro biti teško jer će morati, za promjenu, raditi

Damir Nikšić, bh. umjetnik i kandidat SDP-a BiH za Skupštinu Kantona Sarajevo na ovogodišnjim izborima, izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da će pojedinci nakon izbora morati ići na odvikavanje od ovisnosti o partijskoj državi.

“Njima će biti teško. Moraće potražiti poslove u istinski realnom i privatnom sektoru. Moraće, za promjenu, raditi”, kazao je Nikšić.

Naš sagovornik je naveo da mu je jedan od ciljeva ujediniti ljevicu. Također, posebno je istakao da građani BiH na prijetnje koje su im upućene u narednom periodu moraju uzvratiti hrabrošću, kao što to čini Davor Dragičević.

Nikšić je govorio i o krađi “na malo” odnosno kraduckanju, zatim o pozerima i pozerkama u politici, prvim koracima koje će poduzeti ukoliko bude izrabran…

Na prošlim općinskim izborima bili ste nezavisni kandidat, dok ste na predstojećim kadidat SDP-a. Šta se promijenilo u ove dvije godine?

Prošli put su me napali da kradem glasove ljevici i da sam desničarski trojanac koji pozira kao nezavisni kandidat iako sam prvi javno pozvao na koaliciju građanske ljevice i prošli put. Od onda su se desile propasti velikih lijevih stranaka, Demokrata u SAD i Laburista u VB, a koje su počele preuzimati progresivne demokrate i radikalna ljevica, pa me je to inspirisalo na isti put i ovdje kod nas gdje je na isti način prethodno propao “trećeputaški” SDP.

Zaev i makedonski SDP su došli na vlast u Makedoniji. Referendum je aktuelan ovih dana. Što se mene tiče, ja sam ličnim primjerom (po onoj jurišničkoj: “za mnom!”) pokušao pokazati šta nam je činiti, a to je učlaniti se u najveću posrnulu lijevu partiju i kroz nju ujediniti ljevicu u masovni pokret-političku organizaciju.

U protekle dvije godine je došlo do Trumpa, Benona, jačanja i ujedinjena ultradesnice na međunarodnom planu. Mislim da je odgovornost svakog ko se bori za integrisano, egalitarno, pluralno, slobodno i solidarno društvo, a to su po političkoj definiciji ljevičari, ujedinjenje u jedinstven pokret i antifašistički odgovor ne samo u BiH, već u regiji, Evropi i svijetu. Tako da se na tome radi. Pratimo šta radi Varufakis sa Sandersom, Čomskim, Žižekom sa panevropskom i transatlantskom ljevicom, šta radi Markovina u Hrvatskoj, Zaev u Makedoniji… Puno toga se promijenilo nagore u tzv. “ljevici”, ali i nabolje u istinskoj ljevici.

Šta može SDP na predstojećim izborima, ko su potencijalni partneri, a s kim ne biste nikada u koaliciju?

Postoji stav i dogovor, a to je da će SDP ući u koaliciju sa svima koji na prvoj sjednici (koja neće biti svečana već radna) dignu ruku protiv korupcije, a za zakone o porijeklu imovine i sukobu interesa. Ona većina koja izglasa te zakone – ulazi u vlast sa SDP-om. Tu, na toj sjednici, javnost će imati priliku da vidi ko su zapravo kriminalci koji zastupaju svoje privatne interese, a ko su demokrate koje zastupaju interese svojih birača. Za sada sam čvrsto i tijesno uz tu ideju i taj princip pri formiranju koalicije.

Neki već govore o koaliciji sa SBB-om. Nisam veliki entuzijasta. SBB je čitavo vrijeme na vlasti sa SDA, imaju dvadesetak ministara, među kojima i one koji metar autoputa nisu izgradili za četiri godine, a u javnosti putem svojih medija poziraju kao opozicija SDA-u. Ući s njima u koaliciju je isto kao i ući u koaliciju sa SDA. No, da ne skačem sebi u usta, ako izglasaju zakon – onda Bože moj, idemo u koaliciju, čak i sa SDA ako oni dignu ruku za ove zakone i time osude dobar dio svoje partije na robiju. Niko ne zna.

No dosta o mraku i mračnjacima. Ono što bih ja volio vidjeti jeste čvrsta ideološka koalicija sa Našom Strankom u Kantonu Sarajevo i preuzimanje Sarajeva od konzervativne desnice, drugim riječima: stavljanje Sarajeva na kurs slobodnog, otvorenog, internacionalnog, progresivnog grada, regionalnog centra zabave, kulture i umjetnosti, a i glavnog grada svih Bosanaca i Hercegovaca, svih naroda (“i narodnosti”), građanki i građana BiH i svih drugih koji žele doći, raditi i zarađivati, živjeti i doprinositi kosmopolitskom i vedrijem duhu grada. Volio bih koaliciju sa Našom Strankom, sa nezavisnim strankama koje će promijeniti poreznu politiku i napraviti tako povoljne zakone o oporezivanju freelancera da će Kanton Sarajevo postati hub za freelancere ne samo BiH, već regije i šire. To su moji snovi i želje i vjerujem da nisu puste, tj. da nisam usamljen u njima jer ima nas par stotina hiljada koji o tome intenzivno razmišljamo i na tome radimo.

Oštar ste kritičar vladajućih koalicija iz proteklog mandata. Šta je ono što im najviše zamjerate i kako to, ukoliko ostvarite izborni uspjeh, mislite promijeniti u narednom mandatu?

Ta ultra/konzervativna koalicija je (pored teškog privrednog, političkog i svakog drugog kriminala, ortačkog kapitalizma i pljačke državne imovine) u našem društvu širila nehat i nerad, demagogiju, nametala javnosti kao uzorne građane i lidere svakve fićfiriće, pozere i pozerke (čast izuzecima naravno), širila je nacionalizam, kleronacionalizam, etnonacionalizam, identitarijansku politiku najgore vrste, ideologiju “krvi i tla”, pospješivala segregaciju, tolerisala diskriminaciju, teške povrede ljudskih i građanskih prava, čak i u glavnom gradu, pred nosom njihovih centrala i institucija.

Uspostavila je tako izvitoperene standarde i vrijednosti u društvu da će biti teško ispraviti ih i postaviti na noge. Ne meni ili nama – progresivnim snagama, već “korisnicima njihovih usluga” koji će morati na odvikavanje od teške ovisnosti o privatnoj partijskoj državi kleptokratskog režima. Njima će biti teško. Moraće potražiti poslove u istinski realnom i privatnom sektoru. Moraće, za promjenu, raditi.

Kako to promijeniti? Zakonima. Zakon o radu – po kojem će se moći brzo i efikasno otpuštati neradnici iz javnih preduzeća i institucija. Zakon o državnim službama – po kojemu će se državni aparat skresati za dvije trećine barem. Svi znamo da na tri radnika ide deset neradnika i da svi podijele novac iz budžeta. Bolje je da ona tri radnika nastave da rade sve što su ionako sami radili, ali za bolju i sigurniju platu, nego uhljebljivati nečije klijente i glasače, neradnike i pozere na račun ovo malo radnika. Moramo za ove četiri godine napraviti manju i laganiju državu, a osloboditi privatni sektor prevelikih nameta, poreza i doprinosa.

Ukoliko uđete u Skupštinu KS koji su to prvi, oni po vama prioritetni koraci koje ćete poduzeti?

Zavisi kakvu ću poziciju imati. Možda budem i neki ministar. Rekao sam vam da mi je porezna politika bitna. Želim napraviti radnu atmosferu i klimu u Kantonu Sarajevo. Naročito za freelancere, da se ti ljudi nasele ovdje i da donesu novac i radna mjesta Kantonu. Novac koji će sami uložiti u svoje biznise u kojima će zaposliti sve koji žele učiti i raditi.

Istovremeno, pored sigurnosti u saobraćaju, boljih uslova za pješake, moramo poraditi na sigurnosti državne i privatne imovine, a to znači da moramo ukloniti kriminalce i predatore na našu imovinu. Biće teško i građani će morati pomoći, jer politički karteli neće tako lako odustati od svoje moći.

Moramo očistiti zrak, Miljacku, biti sigurni da je hrana koju jedemo u kantonu sigurna i zdrava. Moramo vidjeti šta ćemo sa Kantonalnom televizijom. Moramo napraviti državni medij koji će širiti progresivne ideje inkluzivnog društva, ljubav, mir, bratstvo i jedinstvo, slaviti raznovrsnost, ohrabrivati mješovitost, a polako početi zatvarati strane medije i domaće izdajnike na budžetu stranih vlada i partija koji šire vjersku i etnonacionalnu mržnju, propagiraju rasnu čistotu, ideologiju “krvi i tla”. Više svjetla, manje mraka.

Moramo dekriminalizovati kanabis i legalizovati ga za medicinsku upotrebu. Barem ovo drugo. Fašisti su u Italiji namjerno stavili kanabis u kategoriju teških i opasnih droga, dok sve napredne zemlje legalizuju ovu biljku. Čin legalizacije je zapravo čin antifašizma, simboličan čin borbe za slobodou, a protiv fašizma.

Kako gledate na nedavni slučaj napuštanja sjednice KS od strane SDA i SBB-a, kada se trebalo raspravljati o zdravstvu?

Nema se šta gledati. Sve je jasno kao dan. Boje se pred izbore iznositi izvještaje poslovanja. Boje se da bilo šta naškodi njihovom besprijekornom imidžu koji grade o sebi u svojim medijima. Naravno da su se razbježali. Vjerujem da ovog puta javnost zna dobro o čemu se radi.

Kao i na prošlim izborima, vaša kampanja se mnogo razlikuje od brojnih drugih u ovom periodu. Kako gledate na druge koji zasipaju građane a uglavnom nisu ni inventivni niti nude nešto novo i drugačije?

Pravo da vam kažem: ja ne gledam nikako. Nikako ih ni ne gledam. Kao što i sami kažete – isto sve, samo drugo pakovanje, prepakivanje, ovo-ono… Doduše i ja govorim i propagiram isto ono što sam i prije dvije godine: progresivni, internacionalni, slobodni, otvoreni, kosmopolitski, samo ne “Centar” već grad.

Vaš komentar mogućih izbornih prevara: mrtvi ljudi su i dalje na spiskovima, građani u inostranstvu prijavljuju CIK-u malverzacije i krađu identiteta…

Malkice se plašim da bi moglo doći do nepriznavanja rezultata izbora i do političke krize ako ovi pokradu lopatom. Mislim da će biti mudri i krasti “na malo”, tj. kraduckati. Najvjerovatnije ove male stranke i nezavisne kandidate. Zato sam odlučio ne biti nezavisni. Bio bih opet pokraden.

Ranije ste bili meta fizičkih i verbalnih napada. Jeste li kada razmišljali da napustite BiH (što su učinili brojni građani u proteklom periodu) i kako gledate na fizičke napade na novinare, bahato ponašanje političara, pa i otvorene prijetnje koje upućuju pojedincima sa govornica u proteklim danima?

BiH i bivšu Jugoslaviju sam napustio kao dvadesetdvogodišnjak devedesetih. Mnogi od nas, bilo kao rezervisti tadašnje JNA, ili kao pripadnici bilo koje druge nacionalističke stranačke armije, jednostavno nismo bili raspoloženi za rat, narodnjake, nasilje prema drugim muškarcima i ženama, već smo bili stasali za nježnost, ljubav, mir, bratstvo i jedinstvo i rokenrol, nismo htjeli imati udjela u bratoubilačkom i vjerskom ratu koji se u svojim najgorim izljevima ludila graničio sa kanibalizmom. Erupcija mržnje, nacionalizma i nasilja nas je jednostavno zatekla.

Napustiti ove prostore tada, pored toga što je bila poprilično logična odluka, bila je i jedna posve legitimna odluka, jedno političko opredjeljenje koje se, postaraću se, mora poštovati u našim parlamentima jednako onako kako današnji parlamentarci, političari i demobilisani borci poštuju jedni druge i pored toga što su ratovali na različitim stranama učestvujući direktno u razaranjima života i imovine. Danas se bore zajedno za ista prava, zar ne? I ja to prepoznajem i poštujem. Upravo isto tako ću i ja zastupati prava onih koji spadaju u moju kategoriju u samom parlamentu Kantona Sarajevo.

Mislim da je vrijeme da mnogi moji sugrađani drugog reda, mnoge bivše i sadašnje Sarajlije preko mene konačno dobiju svoj glas u parlamentu Kantona i da to bude glas jednakosti, glas za jedno integrisano, inkluzivno, pluralno Sarajevo 21. vijeka. Sarajevo mora biti “grad za sve nas”.

Ako to nije, onda ću zahtijevati da se sve što se inače može čuti na ulici i po kuloarima – pretoči u pisanu riječ zakona, pa da znamo i “de jure” u kakvom režimu, aparthejdu i segregaciji živimo. Da na konto takve politike i takvih zakona možemo posve opravdano tražiti azil u naprednim društvima i državama svijeta i raskrinkati ovdašnju stranačku “duboku državu”, njenu vojnu demokratiju i njeno militarizovano društvo.

To je borba koju mogu i želim voditi, zato što je to civilna, građanska, politička borba za slobodu i jednakopravnost. Ona je u skladu sa mojim ličnim političkim ubjeđenjima.

Što se prijetnji tiče, ovi koji upućuju prijetnje su se ohrabrili jer znaju da niko ne uzvraća. Imaju svoje privatne paravojne formacije pod krinkom zaštitarskih firmi i šta sve još ne. Mislim da građani moraju uzvratiti svojom hrabrošću, kao što to čini Davor Dragičević, otac pokojnog Davida u Banjaluci. Ne možemo čekati pravosuđe. Sistem je, kao što smo uspjeli vidjeti, veoma korumpiran na čitavoj teritoriji ove žalosne korupcijom i kriminalom “zarobljene države”. Moramo uzeti zakon u svoje ruke, a jedini legitiman i pismen način jeste ući u zakonodavnu vlast, kreirati zakone i natjerati ih sve da ih provode ili da odgovaraju po istim zakonima.

Osim izlaskom na izbore, kako građani mogu promijeniti stanje u BiH? Protesti izgleda malo koga zanimaju…

Aktivizmom. Sada već ne samo društvenim, već direktnim, konkretnim političkim aktivizmom u progresivnoj slobodarskoj ljevici. Naročito mladi ljudi. Moja strategija je politički aktivizam i organizovanje u veliku političku organizaciju progresivne slobodarske ljevice.

Dvije škole pod jednim krovom i razdvajanje učenika i dalje je prisutno u BiH. Do kada?

Sve dok su na vlasti oni koji dezintegrišu naše društvo i koji preferiraju segregaciju i aparthejd, gnušajući se reintegracije, zajedništva, bratstva i jedinstva, tzv. “miješanih brakova”, “kopiladi” iz takvih brakova i svih “nekonstitutivnih izroda”.