Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

"Stisni petlju, predsjedniče"

Dejton je greška, Dodik je greška: Jedna od njegovih opcija je – bijeg

dodik2

Dodikovi “teroristički činovi” kod ratom traumatiziranih stanovnika izazivaju strah i ružna sjećanja na sukobe i rat

“Dejton je bio greška i Dodik kao dašak novog vjetra na Balkanu je bio greška.”

Šta bi se dogodilo i kakve bi poteze vukao lider SNSD-a Milorad Dodik kada bi velike sile i akteri političkog života u Bosni i Hercegovini zauzeli i branili ovakav stav? Dodik ne bi, kao ni do sada, lično poduzeo nijedan konkretan korak, nego bi nastavio huškati Srbe da ustanu i usprotive se. On bi, poput Mire Marković, kad zagusti, stuštio putem do Beograda do svoje vile ili do Moskve i tamo potražio utočište, piše Benjamin Butković za portal Al Jazeere.

A možda bi to bio jedini djelotvoran stav koji će konačno zaustaviti Dodikovo verbalno teroriziranje građana u Bosni i Hercegovini. Ovakvi “teroristički činovi” kod ratom traumatiziranih stanovnika izazivaju strah i ružna sjećanja na sukobe i rat.

Proteklog vikenda je, tokom postrojavanja pješadijskog puka Oružanih snaga BiH koji baštini tradiciju Vojske Republike Srpske izjavio da je ukidanje Vojske RS je bila greška. Pozvao je pripadnike Puka da naredne godine polovina njih bude postrojena u uniformama Vojske RS-a.

Prije izvjesnog vremena Dodik i njegovi stranački kadrovi pokrenuli su kampanju protiv ulaska BiH u NATO tvrdeći da su potpisi koje su oni stavili na dokumente o tome i podrška koju su dali u Parlamentu BiH bili greška. Njegov bliski suradnik Nebojša Radmanović u intervjuu za državnu televiziju rekao je kako je moguće da vlasti ovog entiteta, pod određenim okolnostima, odustanu i od puta u Evropsku uniju.

Relaksacija pozicije Srbije

Izvještaj Komisije za Srebrenicu koji su prihvatile i objavile vlasti Republike Srpske 2004. godine prošle godine je poništen i od Dodika proglašen greškom. Na kraju, počesto, od kada je preuzeo predsjedavanje u Predsjedništvu BiH, Dodik koristi javne istupe za stav da Bosna i Hercegovina kao država greška. Sve ovo, naročito kod Bošnjaka i njihovih političkih predstavnika, izaziva reakcije koje produbljuju krizu i stvaraju nemir koji se smješta u kontekst novog ratnog sukoba.

Ključni i mnogo ponavljani argument za osporavanje navedenih njegovih i odluka entitetskih institucija je da su one donesene pod velikim međunarodnim pritiskom. Jesu, ali su poslije postajale predmetom glasanja i odlučivanja, pa i izmjena u Narodnoj skupštini i državnom parlamentu.

Ali, nije li i Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini postignut pod žestokim pritiskom i u potpunoj izolaciji pregovarača u vazduhoplovnoj bazi u Dejtonu? Eto razloga, da uz Dodikov argument i sam mirovni sporazum koji je ustanovio Republiku Srpsku kao entitet u državi Bosni I Hercegovini koja nastavlja svoje pravno postojanje sukladno međunarodnom pravu kao država bude proglašen greškom.

Kao trenutno predsjedavajući Predsjedništva BiH Dodik verbalno udara u temelje države, napada njene institucije, vrijeđa vjernike i vjerske zajednice, uskraćuje i osporava ljudska prava, omalovažava sve što ima bosanskohercegovački predznak.

Jedini objašnjiv razlog zašto stalno dovodi u pitanje povijesni, politički i ustavno-pravni status države jeste relaksacija pozicije zvaničnog Beograda u pregovorima sa vlastima na Kosovu. Entitet Republike Srpska trebao bi, u vizuri beogradskih mentora, a u izvođenju Dodikove političke garniture, poslužiti kao kompenzacija u slučaju da Srbija bude prisiljena priznati nezavisnost Kosova u bilo kom obliku.

Dodik huška druge na poteze koji su protivzakoniti, a svoje tragove nigdje ne ostavlja.

Slično je bilo i povodom neustavnosti 9. januara kao dana bh entiteta Republika Srpska, i referenduma istim povodom. Sada vojnike tjera na neustavno i nezakonito ponašanje.

Protiv Dodika je na sudovima u Bosni i Hercegovini propalo 15 krivičnih predmeta, jer nikada, osim huškačkih izjava, ne učini ništa što bi moglo biti predmetom krivičnog procesa. Od sumnji u zloupotrebu položaja, izazivanja nacionalne mržnje, nepoštivanja odluka Ustavnog suda do sumnji u koruptivne radnje i privredni kriminal.

Verbalni delikt

Posljednji primjer je odluka Tužiteljstva BiH da podigne optužnicu protiv predsjednika i članova Republičke komisije za provedbu referendum o 9. januaru Siniše Karana, Dragoljuba Reljića, Gorana Zmijanca i Milana Petkovića zbog neizvršenja odluke Ustavnog suda BiH.

Istovremeno, donesena je odluka o obustavi istrage protiv Milorada Dodika i drugih u čijem obrazloženju stoji: “Ne postoji dovoljno dokaza da su navedeni svojim radnjama počinili izvršenje krivičnog djela pomaganje ili poticanje u navedenom krivičnom djelu.”

Dodik vješto koristi tzv. verbalni delikt po kojem ga niko ne može teretiti, jer je dekriminaliziran u zakonodavstvu Bosne I Hercegovine. Besprizorni politički bezobrazluk koristi sluđenost ljudi na ivici preživljavanja.

Odmah treba razjasniti da nisu problem uniforme, kako se to u opravdanjima Dodikovog stava želi pojednostaviti. One su samo jedna od ilustracija težnje da se zloupotrijebi ustavna struktura zemlje i nametanjem ucijeni ostatak zemlje da prihvati teror. Dodikova politička matrica utemeljena je na poziciji da sve što procijeni da mu u nekom trenutku ne odgovara proglasi greškom. Većina koju ima u Narodnoj skupštini entiteta omogućava mu da takve odluke i formalno potvrdi.

Ukoliko nastavi ovako terorizirati javnost u Bosni i Hercegovini, Dodika treba natjerati da za neku od svojih destruktivnih ideja sastavi dokument i stavi potpis. Javnost, njegovi birači, politički suradnici i protivnici moraju izvršiti pritisak i ishoditi akciju. Acta, non verba (lat. djela, ne riječi).

Neka pismeno naredi vojnicima da skinu uniforme Oružanih snaga BiH i obuku stare ili neke svečane uniforme Vojske Republike Srpske. Trenutno je kao član Predsjedništva BiH, sa Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem, i vrhovni komandant Oružanih snaga. Jedna od reakcija na njegovu izjavu iz opozicije bila je poziv da Dodik obuče uniformu Vojske RS. Pa, nije je oblačio ni 1992.

Stisni petlju, predsjedniče

Neka Dodik napiše dokument kojim naređuje obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske. Neka potpiše akt kojim se organizira referendum o osamostaljenju bh entiteta Republika Srpska. Stisni petlju, predsjedniče, i pokaži čvrstinu u liderstvu i odgovornost prema narodu na čiju se volju pozivaš!

Tada bi se stvorili uvjeti za reagiranje institucija na koje se pozivaju ambasade SAD-a, EUFOR, međunarodni predstavnici. Bilo bi moralno da tu reakciju, kako to oni znaju i kako su nam bezbroj puta demonstrirali, provedu pripadnici međunarodnih snaga.

Isti oni koji su ga u januaru 1998. helikopterima doveli na vlast. Time bi počeo proces uklanjanja osnovne greške u ustavno-pravnoj i političkoj konstrukciji Bosne i Hercegovine od koje se očekuje da iz dejtonske pređe u briselsku fazu razvoja.

Dodik se, kao i svi autoritarni vladari, oslanja na to da bi u slučaju robusne akcije njegovog političkog uklanjanja, javnost u Republici Srpskoj, prije svih birači koji ga podržavaju, ustali u njegovu odbranu. Da su njegova očekivanja potpuno neosnovana pokazuje praksa iz prethodnih godina.

Hapšenje i sprovođenje u Haag osnivača Republike Srpske (Karadžića, Krajišnika, Plavšićke, Mladića i drugih) koji su kasnije osuđeni za genocid i ratne zločine, prema utvrđenoj odgovornosti, nije izazvalo nikakve ozbiljnije proteste niti uticalo na konačanu sudbinu pobrojanih.

Odluke visokih predstavnika o smjenjivanju visokih funkcionera bh entiteta Republika Srpska proteklih godina također su ostale bez masovnih protesta i završile na čaršijskim gunđanjima. Druga opcija je bijeg.