BiH

geostrateška borba

Dodik je za Kremlj samo pijun, opstaje zahvaljujući oligarsima

14/12/2021

Rusiji su Milorad Dodik i Republika Srpska tek priručna sredstva za suprostavljanje Zapadu. Dodikova politička avantura zvana povrat državnih nadležnosti na Republiku Srpsku mu služi da zaštiti ono što je obećao ruskim tajkunima, sa kojima ima mnogo čvršće veze nego sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom

“Nisam siguran da Dodik ima podršku Kremlja, njegov status više je baziran na konekciji sa ruskim oligarsima, preko kojih dobjia status važnog ruskog igrača”.

Prema pouzdanim Žurnalovim izvorima, ovo je izgovorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tokom sastanka sa jednom od delegacija međunarodne zajednice. Nije tajna da se Vučiću ne dopadaju česte Dodikove hvale o velikoj Putinovoj podršci, s kojom pokušava zataškati i brojne afere, od prodaje Rafinerije Brod do plasmana obveznica Republike Srpske putem berzi u Londonu i Beču.

Žurnal je polovinom novembra objavio priču o mogućoj pozadini netransparentne prodaje obveznica Republike Srpske, gdje bi kupci mogli biti ruski tajkuni pa i sam Dodik. Podsjetimo, krajem aprila ove godine Republika Srpska je putem berze u Londonu prodala obveznice u vrijednosti od 300 miliona eura, sa pet godina otplatnog roka i visokim kamatama od 4,75%. Prodaja je izvršena direktnom pogodbom sa nepoznatim kupcem. Tri godine prije, putem berze u Beču, Republika Srpska je prodala dionice u vrijednosti 168 miliona. Detalji i ove transkacije su tajni, a kao kupci su navođeni i pojedini ruski tajkuni poput Konstantina Malofeeva, bliskog Miloradu Dodiku. Mogući razlog tajnovitosti prodaje obveznica, o čemu je već pisao Žurnal, jeste moguće Dodikovo davanje prirodnih resursa kao garancija otplate zaduženja, i da je to glavni razlog njegove nervoze zbog odluke Ustavnog suda BiH da su poljoprivredno zemljište i šume vlasništvo države Bosne i Hercegovine, a ne entiteta.

Da je Žurnalova priča utemeljena, pokazuju je sve učestaliji istupi evropskih zvaničnika sa pitanjima o prodaji tih dionica i nelegalnog davanja imovine BiH kao kolaterala. Posljednji je to potencirao dopredsjedavajući Evropske stranke zelenih Thomas Waitz.

“U slučaju državnih obveznica RS na Bečkoj berzi, moglo bi se uključiti i Tužilaštvo za korupciju i organ za nadzor finansijskog tržišta, jer je nejasno da li su investitori obaviješteni. U slučaju obveznica na Londonskoj berzi postoje indicije da se radi o ruskim investitorima. Ako znate za geopolitičke odnose Republike Srpske prema Rusiji, ovdje se postavljaju i bezbjednosno-politička pitanja, naprimjer da li se radi o pokušaju utjecaja ili pokušaju dovođenja RS u političku zavisnost”, rekao je Waitz za austrijski DerStandard.

Rašid Serdarov, Evgenije Zotov, Konstantin Malofeev ruski su tajkuni koji su imali upliva u poslove sa Republikom Srpskom, čitaj Miloradom Dodikom, o čemu je pisao Žurnal. Misterija je i ko su suvlasnici kupca Rafinerije Brod, firme Njeftgazinkor. Osim državne ruske kompanije Zarubnježneft, ostali suvlasnici su nepoznata pravna i fizička lica, a Milorad Dodik je navođen kao mogući “tajni ortak”.

Sve ovo dakako zna Aleksandar Vučić pa zato i izgovara rečenice sa početka ovog teksta. Vladimir Putinu Dodik treba tek toliko da održava tenziju na ovom području i da na Balkanu odmjerava snagu sa prije svega Sjedinjenim Američkim Državama i nešto manje sa Evropskom Unijom. Zato je dopuštao da ruski oligarsi, sa kojima je Putin u “aktivnoj i miroljubivoj koegzistenciji”, posluju tu i tamo sa Dodikom. No, Dodik je potezanjem priče o vraćanju nadležnosti države na entitetsku razinu, što predstavlja uvod u secesiju, malo “prešao granicu”. Rusiji ne treba samostalna država Republika Srpska, nego politički i ekonomski nestabilna Bosna i Hercegovina, što dokazuje opstrukcijama unutar Vijeća za implementaciju mira i nepriznavanjem aktuelnog Visokog predstavika Christiana Schmidta.

“Moskva nije toliko posvećena krizi u BiH, već svom rivalstvu sa Vašingtonom i borbi protiv zapadnog uticaja na Balkanu. OHR iz tog ugla se u Moskvi smatra isključivo kao poluga uticaja usmerenog na zapadno dominiranje i euroatlantske integracije, a ne sprovođenje mirovnog sporazuma. S obzirom da Rusija sebe smatra važnim garantom mirovnog procesa, a Milorada Dodika svojim bliskim sagovornikom, bilo bi logično da ga pozove na određenu suzdržanost, posebno u izjavama koje se mogu tumačiti kao podrivanje teritorijalnog integriteta BiH. No, do toga neće doći, jer Moskvu zanima potpuno druga dimenzija, odnosno opstrukcija zapadne agende na Balkanu…. Iako se Dodikova retorika postepeno razvija u političko delovanje, Rusija (i da hoće) ne može da mu pomogne u osamostaljivanju, kamoli o svom trošku. Rusiji možda prija Dodikova harmonika, ali neće da snosi nikakvu odgovornost zbog njegove politike”, piše za AJB novinarka i politička analitičarka Julia Petrovskaja.

Zato je nedavni Dodikov gromoglasno najavljen put u Rusiju i susret sa Putinom, pretvoren u fijasko. Putin ne samo da nije pristao na fotografisanje sa Dodikom, nego nije bilo ni ranije uobičajenog saopštenja o sastanku. Po nezvaničnim izvorima, Dodik je molio Putinovog sekretara Dmitrija Peskova za objavu o sastanku. Dan kasnije, pojavila se kratka vijest agencije InterFax sa jednom rečenicom Peskova koja kaže “da se predsjednik Ruske Federacije Vladimir (bez prezimena!?) sastao sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom.

“To je bila poruka Rusije i tu nema slučajnosti pogotovo u toj povezanosti države i medija. To je bila poruka njihovim partnerima, EU i SAD , da nisu tačne priče koje su išle odavde iz Republike Srpske od vladajućih ganitura prije polaska u Rusiju – da će ih Rusija braniti, da će uključiti svoje snage za odbranu, koje su izazvale naravno veliku zabrinutost u svijetu… Rusija je jednostavno pokazala da od toga nema ništa. Ne da nije dala na značaju, nego je jednostavno ignorisan taj put”, izjavio je za BN bivši ambasador BiH Draško Aćimović.

Žurnal je pisao o ulozi Milorada Dodika u ostvarenju interesa Rusije i dilemi da li je Rusija izabrala Dodika za svog „igrača“ na ovom dijelu Balkana ili se pak on sam nametnuo, pokazujući želju da bude „Putinov mali“ više nego predsjednik Srbije. Draško Aćimović mišljenja je da na Rusiju suštinski ne utiču njeni samoproglašeni “igrači”.

“Ljudi trebaji biti svjesni da Rusija ima svoje planove i svoje strateške pozicije. Kada Rusija kaže da je OHR nelegitiman, da nisu za ulazak BiH u NATO, to su njeni zvanični stavovi koji nemaju nikakve veze ko je predsjednik RS i ko je član predsjedništva. To su njihove službene pozicije nezavisno od toga ko je na vlasti ovdje”, navodi Aćimović.

Dodik i Kalabuhov

A zvanične stavove prenosi ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov. On i dalje ne vidi problem u težnji Milorada Dodika za “samostalnom Republikom Srpskom u okviru BiH”, ocjenjujući da je sve pokrenuto u okviru demokratskog procesa. On ponavlja da “sve odluke moraju biti donesene u dijalogu, u komunikaciji između entiteta”. Kalabuhov, prevedeno sa diplomatskog riječnika, ne zagovara secesiju BiH, ali i ne želi osuditi takve namjere Milorada Dodika.

Reagovao je potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović pismom ambasadoru Kalabuhovu podsjećajući ga da je BiH nezavisna i suverena država te da prijateljska Rusija ne bi trebao da se tako miješa u unutrašnje stvari BiH.

„Ukoliko ste prijatelj naše zemlje, osigurajte da se plati poreski dug Rafinerije nafte u Brodu koja je u vlasništvu ruske kompanije. Radi se o dugu koji premašuje stotine miliona KM. Vjerujem da se ni u Rusiji ne može poslovati ukoliko ne plaćate poreze“ pisao je Mijatović uz poziv da Rusija smanji prisustvo njihovih obavještajaca širom BiH.

Žurnal je pisao o pokušajima uticaja Rusije na sigurnosno-obavještajni sektor u BiH te i o onom ekonomskom, potpunoj kontroli Rusije nad uvozom, preradom nafte i njenom distribucijom na tržištu BiH putem svojevremene privatizacije Rafinerije Brod, uz prisutni monopol na uvoz plina u Bosnu i Hercegovinu. To su i glavni aduti Rusije kojima održava svoj uticaj, a kojeg Dodik obilato politički koristi.

“Dodikov plan je, u međuvremenu, vrlo jednostavan. Jednom kada OHR postane irelevantan, a evropske sudije budu uklonjene iz Ustavnog suda BiH, on može nastaviti sa razgradnjom ili potpunim ovladavanjem institucijama BiH koje nisu pod njegovom kontrolom. Za Rusiju, ovo je savršen ishod: slomljeno naslijeđe vanjske politike Sjedinjenih Država, haos u susjedstvu Evropske unije ili, u najboljem scenariju, evolucija BiH u konfederaciju koja će zauvijek ostati u nemogućnosti da usvoji bilo kakvu vanjskopolitičku odluku nepovoljnu za Rusiju – bilo da se radi o Krimu, Ukrajini, ispunjenju bh. težnji kao NATO-u ili bilo koje drugo pitanje koje bi se moglo pojaviti”, analizirala je za američki politički magazin “Foreign Policy” Majde Ruge, stručnjakinja “Evropskog vijeća za vanjske poslove”.

Prije desetak godina u intervjuu za Žurnal dr. Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka još tada je detektovao pogubnost nepostojanja jedinstvene bh. diplomatije. Deset godina kasnije, profesor Ćurak poentira situaciju glede odnosa Rusije i Bosne i Hercegovine.

“Moskva nije stala samo na poticanju antievropskih igrača unutar Evropske Unije, već je na rubovima EU, na Zapadnom Balkanu, konfigurirala savezničku mrežu Rusije, u čijem je centru Srbija, čije su dominantne političke i intelektualne elite puno bliže panslavenskim i sakralno-pravoslavnim idejama, nego evropskom liberalizmu. I dok je Zapad spavao, uvjeren u planetarnu snagu svojih demokratsko-liberalnih ideja, Evropska Unija je izgubila zapadni Balkan, zapadni Balkan je izgubio Evropsku Uniju a kao posljedicu tog obostranog geopolitičkog gubitka dobili smo Rusiju na Palama i u Banjoj Luci”, piše za tačno.net Ćurak.

“Rusi su duboko u društvima u Srbiji, Bosni, pa i Hrvatskoj, na Balkanu… Prema tome, to je realnost. Zapad je morao da se s tim suoči. Nije uništena misija međunarodne zajednice u BiH, to mislim. Važno je da u vremenu pred nama, novi politički akteri budu više orjentisani prema Bosni, a ne svojim, da tako kažem, užim zajednicama. Jer je to što je kočilo bilo kakav napredak prema EU i NATO-u. Treba imati u vidu da će Rusija i dalje imati utjecaj šta se bude tu dešavalo. Da, na neki način je Zapad morao da ustukne, ali nije potpuno poražen”, izjavila je za portal radiosarajevo predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.

Rusiji su Milorad Dodik i Republika Srpska po svemu sudeći tek priručna sredstva za suprostavljanje Zapadu. Dodikova politička avantura zvana povrat državnih nadležnosti na Republiku Srpsku mu služi da zaštiti ono što je obećao ruskim tajkunima sa kojima ima mnogo čvršće veze nego sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. S druge strane, “mali brat velikog brata”, Srbija radije maše ruskim oružjem unoseći takodrugi metod nestabilnosti.

“Vučić prema susedima vodi zapravo rusku spoljnu politiku, jer mu se to isplati, a zveckanje oružjem i neprestane pretnje eskalacijom sukoba samo doprinose opštem stanju nespokojstva. Kako se to odražava na Srpski svet i BiH možda najbolje govori jedna rečenica koju je izgovorio pomenuti Vulin, dok je bio ministar vojni: “Republika Srpska nema svoju vojsku, ali srpski narod ima”. To je direktna pretnja i udar na suverenost BiH”, izjavio je za Žurnal novinar i pisac, urednik portala XXZ Tomislav Marković.

Marković je stava kako Vučićeva podrška pomaže Dodiku da se održi na vlasti, a predsednik Srbije tu podršku deli šakom i kapom, politički, finansijski, medijski.

U svakom slučaju, Rusija je kraj 2021. godine dočekala kao remetilački faktor na Balkanu, posebno Bosni i Hercegovini, što i jeste njen cilj. Koliko će tu poziciju uspjeti zadržati zavisi od mnogo faktora. Bosna i Hercegovina je samo jedna od ponuda na “jelovniku” svjetske geopolitičke trpeze. Umnogome će odlučivati i eventualni čvrst i dosljedan stav SAD-a sukladno doskorašnjim najavama, kako bi se donekle uklonila sjena Rusije nad Bosnom i Hercegovinom.

Komentari

Autor: Amarildo Gutić / Žurnal.info

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.