Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Džumhur: Zadovoljavanja nacionalnih kolektiviteta stvorila su jet set onih koji vladaju u BiH

jasminka dzumhur

Upravo neimplementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava, presuda ustavnih sudova, a onda i presuda domaćih sudova je indikator da se u Bosni i Hercegovini ne poštuju principi vladavine prava, naglasila je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava u BiH.

Ona je navela da godišnji izvještaji i žalbe koje prima Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH ukazuju da poštivanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini nije na onakvom nivou na kojem bi trebalo biti kada se govori o državi koja je ratificirala većinu međunarodnih standarda.

“Pozivanje na zaštitu nacionalnih interesa, kolektiviteta ne može se koristiti kao osnov za ignoriranje principa vladavine prava. I onda se vraćamo na uzroke takvog jednog stanja, a to je kompleksnost strukture BiH uspostavljene Dejtonskim sporazumom. Kao jedan od ombudsmena za ljudska prava u BiH vidim to kao jedan od uzroka takvog stanja. Drugi segment, je ako imate konflikt, u samom Ustavu BiH, preambule i člana 2. gdje se u preambuli kaže da se prava garantuju kolektivnim narodima, kolektivnititema Bošnjacima, Hrvatsima i Srbima i ostalim. Sam ovaj veznik i postavlja pitanje jednakosti onih ostalih posebno u situaciji kada se ostali najčešće nastoje svesti u dimenziju nacionalnih manjina, onih 17 nacionalnih manjina definiranih Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina”, navodi Džumhur.

A, naglašava, prava sama po sebi su individualna, koja se moraju garantovati svakom pojedincu na teritoriji jedne države koja je prihvatila međunarodne standarde, pa tako i u BiH.

“Takvo stanje pokazuje upravo da postoji sukob. Ne možete garantovati prava kolektivitetima, jer to otvara prostor da često isključite one pojedince koji se ne identificiraju sa tim kolektivitetima. I upravo mi to imamo u BiH. Tako da generalno, izvor kršenja ljudskih prava u BiH je sam aneks 4. Dejtonskog sporazuma, jer je činjenica da je primarno dat značaj kolektivitetima. To otvara jedno drugo pitanje, šta je sa ostalim kolektivitetima? Da li su samo značajni nacionalni kolektiviteti? Šta je sa spolnim kolektivitetima? U smislu da date veća prava osobama ženskog ili muškog spola. Onda u takvom jednom stanju automatski dolazite u poziciju da unatar zadovoljavanja nacionalnih kolektiviteta kao prioriteta definisanih u preambuli umanjujete pristup pravima svim drugim kolektivitetima, posebno ako se ne nađu unutar ove tri grupacije. To je stvorilo pristup za kreiranje, ja često volim reći, jet seta osoba koji vladaju građanima i našim životima u BiH”, ističe Džumhur.

Poboljšanje stanja u upravi prioritet

Polovina žalbi koje se podnose Instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH, kaže Džumhur, odnosi se na građanska i politička prava.

“Tako da je to ona dimenzija koja ukazuje na stanje ljudskih prava u BiH. Unutar ti žalbi na vrhu sa brojem su svakako one u odnosu na efikasnost djelovanja pravosudnog sistema. Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim građanskim slobodama kao i svi drugi međunarodni standardi nalažu vlastima jedne države da osigura ne samo pristup sudu, nego da taj pristup mora biti efikasan. A, ta efikasnost se ogleda ne samo u donošenju presude nego i u njenom izvršenju. Ako se više od polovine žalbi koje se podnose odnosi na ovaj segment zajedno sa upravom, onda to zahtijeva da fokus interesovanja vlasti u BiH treba da bude definitivno okončanje ili možda čak nova reforma pravosuđa, jer ovako pokazalo je sve svoje slabosti”, ističe Džumhur.

Drugo je, kaže, pitanje žalbi koje se odnose na upravu. Kao ombudsmen za ljudska prava u BiH, navodi da je, ipak, prioritet upravo iz razloga što za vrijeme života građani se obraćaju sudovima samo u slučajevima ako imaju sukob sa zakonom, ako su počinili neko krivično djelo ili ako imaju sukob interesa sa nekim drugim građaninom.

“Sud je izuzetak, nije pravilo, za razliku od uprave koja jeste pravilo od momenta rođenja, kada se građani trebaju upisati u matičnu knjigu rođenih, do onoga momenta kada završavaju svoj život upisom u matičnu knjigu umrlih. Znači, ako uzmemo da u BiH imamo 14.000 državnih službenika, od čega po 3.500 na nivou institucija BiH i RS-a, te 7.000 u FBiH onda možete zamisliti kako je građaninu da ostavri svoje pravo posebno ako govorimo o FBiH”, cijeni Džumhur.

Kao primjer gdje, kaže, vide sukob nadležnosti jeste između centara za socijalni rad u slučaju povjeravanja djece na staranje.

“To je isto između entiteta, koji je centar nadležan, ali isto je i kada je pitanje porodiljskih naknada. Problemi su ako porodilja živi u jednom entitetu, radi u drugom ili isto tako između kantona. Upravo su to elementi koji ukazuju da Dejtonski sporazum kao takav, odnosno Ustav BiH u podjeli nadležnosti, bez uspostavljanja mehanizma subordinacije u konfliktnim situacijama stvorio je situaciju da su građani često izloženi kršenju ljudskih prava koji dodatno sa sobom vodi i diskriminaciju. To onda nisu samo kršenje određenog prava nego da se radi o višestrukim povredama prava”, upozirava Džumhur.

Kršenje prava porodilja, radnika, djece

Kada je u pitanju primjena Zakona o zabrani diskriminacije u BiH neizvršavanje, odnosno neokončavanje povratka u potpunosti, nego izvršavanje samo imovinskih obaveza prema građanima, smatra Džumhur, dovelo je u situaciju da svaka povratnička zajednica koja je manjina unutar konstitutivnog naroda kao većine ima problem.

“Treba biti korektan i reći da Bošnjaci i Hrvati u RS-u imaju problem sa ostvarivanjem svojih prava. Mi imamo situaciju da kada imate kvalifikovanu osobu za određenu poziciju, da to se na to radno mjesto rasposredi osoba koja čak nema ni primarne uslove, nego mu se daje obaveza da u određenom vremenskom roku završi fakultet da bi radio taj posao, samo da se ne bi zaposlila osoba bošnjačke nacionalnosti. Radi se konkretno o MUP-u RS-a. Ako ja to istaknem kao primjer stavlja se u kontekst moje etničke pripadnosti. Ali, jednostavno želim da ukažem da je ista situacija i u Kantonu 10 (Livanjskom) da pripadnici srpskog konstitutivnog naroda teško ostvaruju prava, ali istovremeno teško ostavaju prava i pripadnici bošnjačke nacionalnosti. Teško je živjeti u društvu u kojem religijska obilježja jednog domimantnog konstitutivnog naroda su prisutna u institucijama, kada u njih ulazite. Jer, građaninu se šalje jasna poruka ko dominira tim teritorijem. I sve to su na neki način odgovornosti vladajućih struktura za nepoštivanje drugih i drugačijih”, cijeni Džumhur.

Kada se govori o oblastima gdje se najviše krše odredbe Zakona o zabrani diskriminacije u BiH to je dominantno, navodi Džumhur, pitanje zapošljavanja.

“Kada govorim o zapošljavanju onda ukazujem i na činjenicu da to nije više samo po etničkom principu, nego i po političkoj orjentiranosti. To znači da ako je neko simpatizer ili ima bilo kakve konekcije sa nekom političkom opcijom često je isključen iz mogućnosti da dobije posao u slučaju ako je rukovodilac tog organa iz druge političke opcije. To su zaista veliki problemi”, ističe Džumhur.

Kaže da je diskriminacija izražena i kada su u pitanju žene, te da im je otežan pristup poslu. Navela je kao jedan od primjera pitanje porodiljskog dopusta.

“Čekali smo jako dugo da Hercegovačko-neretvanski kanton usvoji zakon i uredi pitanje prava na porodiljske naknade. Sada žalbe ukazuju da taj zakon uopće nije riješio problem, nego ga je usložnio iz razloga što je utvrdio koliko je visina te naknade koju isplaćuje Centar za socijalni rad, a istovremeno je obavezao da poslodavac plaća doprinose na tu naknadu koja se isplaćuje iz socijalnih fondova. To je u finansijskom smislu nedopustivo jer doprinosi moraju da prate plaćanje osnovne naknade samoj porodilji. Znači govorimo o kršenju finansijskih propisa i nedopustivosti. A, drugo je pitanje sada koji će to privatni poslodavac zaposliti ženu koja ima namjeru da ide na porodiljski dopust i da joj Centar za socijalni rad plati naknadu, a da joj on plaća doprinose, a istovremeno nije na poslu Zaista nemamo osjećaja kada kreiramo i donosimo zakonske propise, šta znači njihova impelementacija u praksi”, navodi Džumhur.

Politički lideri nisu spremni da poštuju demokrastke principe

Posebno, kaže, želi ukazati na pitanje položaja djece koja su izložena kršenju prava. Tako iako je Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH više puta intervenirala prema Tuzlanskom kantonu vezano za pitanje ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu posebno djece koja se ne mogu vezati za zdravstveno osiguranje, jer im roditelji nisu zdravstveno osiguirani, ne pohađaju redovno školu rješenje nije uslijedilo.

“Iako su bila obećanja da će se ispoštovati preporuka Institucije ombudmena za ljudska prava u BiH nažalost bavljenje smjenom vlasti, te političkih opcija koje će u tome učestvovati, to pitanje je ostavljeno na marginama, iako se radi o minornom iznosu. Sve to ukazuje da građani imaju različit tretman s obzirom i na činjenicu u kojem dijelu BiH žive”, stava je Džumhur.

Ombudsmenka za ljudska prava u BiH ističe i neodrživost fenomena “dvije škole pod jednim krovom” kao neprihvatljiva rješenja u BiH.

“Nažalost, segregacija kada se desi može da bude slučajna, može da bude sa namjerom, ali opstojnost i upornost da se taj model održi i kao takav štiti bez obzira na sve preporuke UN tijela, preporuke tijela Vijeća Evrope, Evropske unije, na kraju i kroz posljednji Izvještaj o napretku BiH ka EU pokazuje koliko BiH, odnosno politički lideri još uvijek nisu spremni da poštuju demokratske principe. I rezultat je da mi na kraju nećemo imati uopće nikakve škole. Jer, mladi ljudi odlaze, smanjuje se broj upisane djece, a postavit će se i pitanje prosvjetnog kadra. Da bi se zadržao kadar u obrazovanju već se vrši podjela, posebno u tim dijelovima gdje postoje dvije škole pod jednim krovom. Čak se vrši i podjela, smanjivanjem učenika u razredima kako bi nastavnici mogli zadržati normu. Znači, nemamo objektivne slike”, upozorava Džumhur.

Koji god segment ljudskih prava dotaknete u BiH, ukazuje Džumhur, traži sveobuhvatnu analizu, koja zahtijeva da postoje kapaciteti, traži da se to stavi u kontekst međunarodnog prava.

“Mi sada završavamo izvještaj o položaju osoba sa intelektualnim i mentalnim teškoćama u BiH. Nakon što smo posjetili sve ustanove moram reći da je situacija takva da ne treba tu puno aktivnosti da se unaprijedi stanje. Ali, ni međunarodna zajednica nije spremna da finansira više ad hoc aktivnosti nego traži planske i sistemske mjere koje neće biti podložne nizu opstrukcija, koje su nažalost često prisutne kada govorimo o određenim reformama”, navodi Džumhur.

Prihvatni centar prioritet

U proteklih nekoliko dana kaže kako je imala niz razgovora sa svim subjektima koji su uključeni u pitanje migracije i azila u BiH tako da je već neki preliminarni nalaz prisutan.

“Ovo pitanje se mora posmatrati u segmentu prava države da se miješa, odnosno obaveze države da se miješa. To joj je i pravo i obaveza. Država ima pravo da se miješa u pravo bilo kog građanina, bilo koje osobe na svojoj teritoriji, pod svojom jurisdikcijom ako je to neophodno demokratskom društvu, ako postoji cilj koji se želi ostvariti i mjere mješanja moraju biti proporcionalne cilju koji se želi ostvariti. Mi imamo iznenada, od Nove godine, enorman priliv stanaca na teritorij BiH. Koristim termin stranci-migranti, osobe u pokretu, jer nažalost u javnosti, pa čak i u medijskoj zajednici, još uvijek nije napravljeno razgraničenje statusa tih ljudi. Sve dok se ne utvrdi njihov status na teritoriji BiH, korektno je koristiti naziv migranti ili stranci u BiH. Neki od njih jesu legalno ušli, neki ilegalno, neki su automatski izrazili želju da traže azil na području BiH, ali većina njih nažalost nije pristupila samoj registraciji nakon tog ispoljene namjere da traže azil”, navodi Džumhur.

Vlasti BiH imaju pravo i dužnost da djeluju, i prvenstveno na to ih, kaže Džumhur, obavezuje Konvencija o pravima radnika-migranata, obavezuje ih Ženevska konvencija, ako govorimo o izbjeglicama i obaveze supsidijarna zaštita kada se govori o izbjeglicama iz Sirije i drugih ratnih područja. To, navodi, podrazumijeva obavezu da ih država smjesti, odnosno osigura smještaj, ishranu, minimum higijesnskih i zdravstvenih uslova, da se osigura posebna zaštita ugroženih kategorija kao što su žene, djeca, stare osobe.

“Jer, ima dosta, u ovom slučaju ima negdje oko 130 djece, a jedan broj te djece je bez roditeljskog staranja kojima čak nije postavljen ni staratelj od nadležnih centara za socijalni rad. Ovo su činjenice. A, gdje se dešava problem? Dešava se problem da nismo napravili prihvatilište za strane, gdje bi se izvršila trijaža, do okončanja utvrđivanja identiteta. Jer, naša istraživanja obavljena posljednjih dana ukazuju da većina njih nema nema dokumente, da većina njih iskazuje namjeru da želi da koristi samo BiH kao tranzit. Neki pokazatelji govore da od 2.762 osobe za prva četiri mjeseca koji su iskazali namjeru da traže azil, na registraciji tog azila pristupilo je samo njih oko 300. Ostalo su upravo te osobe pred Vijećnicom u Sarajevu ili drugim mjestima. Oni imaju papir koji su dobili od Službe za strance BiH gdje su iskazali namjeru da traže azil, ali čekaju registraciju koja nažalost zbog ograničenih ljudskih kapaciteta u Sektoru za azil traje veoma sporo”, naglašava Džumhur.

Migranti ne žele u Delijaš i hostele

Urgentno, prioritetno, ne danas, ne sutra, nego odmah i sada, kaže ombudsmenka, je otvaranje prihvatilišta za strance. S obzirom na mjesta ulaska, jedno treba da bude na jugu i jedno treba da bude na sjeveru. Jer, ističe, dvije dominantne su rute ulaska u BiH i to iz Crne Gore prema Trebinju i tom kompletnom graničnom pojasu, a druga je iz Srbije.

“Niz faktora utiče na povećanje broja migranata. Nije to samo onaj broj stranih državljana koji se nalaze u statusu tražioca azila ili izbjeglica u Grčkoj i Albaniji, nego određen broj dolazi i iz drugih zemalja. U posljednje vrijeme sve izraženiji priliv građana je iz Irana koji dolaze iz Srbije zato što je ukinut vizni režim između Srbije i Irana. A, u razgovoru sa migrantima, odnosno volonterima, kažu da su sve karte za Beograd iz Teherana za iduću godinu prodate. Ovo je informacija koju prenosim, koju smo dobili od volontera. Moguće ju je i provjeriti, ali je vrlo interesantan pokazatelj”, navodi Džumhur.

Pitanje migracija u BiH, odnosno stanje koje imamo traži, naglašava Džumhur, prvenstveno da se osigura njihovo pravo na smještaj, hranu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu na jednom mjestu.

Bosanska inicijativa žena i Vaša prava kao dvije nevladine organizacije su zajedno, navodi Džumhur, sa UNHCR-aom i IOM-om uključene u taj proces. Zaista, navodi, imaju kapacitete da nastave da zajedno sa ostalim nevladinim organizacijama da pomažu u tome. Postoji, kaže i, spremnost međunarodnih organizacija u ovom momentu da pomognu.

“Visoko je izražena spremnost da pomognu vlastima u BiH, ali stranci koji se nalaze u ulicama moraju biti smješetni. Nisu oni ti koji odlučuju, nego kriteriji koji odlučuju o uslovima smještaja. Iako sada ima mjesta u azilantskom centru Delijaš većina od njih u intervjuima je izrazila želju da ne ide tamo zbog udaljenosti, ne žele ni u hostele koje plaćaju međunarodne organizacije jer su udaljeni od centra grada, jer su mali prostori. Na potezu je država. Treba prihvatilište za strance, kao i jasna postupanja svih nadležnih tijela, postavljanje povjernika koji će koordinirati aktivnosti između različitih institucija i naravno koordinacija i koordinacija, saradnja. To je ono što je uslov za rješavanje ovog problema i držanje problema u granicama kontrole”, ističe Džumhur.

Sporazumi o readmisiji

Drugi problem, naglašava, jeste svakako pitanje sporazuma o readmisiji posebno sa zemljama Magreba, odakle u posljednje vrijeme dolaze ekonomski migranti.

“To nisu oni koji traže azil iz političkih razloga, ne mogu se tretirati izbjeglicama jer ne dolaze iz ratnih područja, ali i na njih se odnosi Konvencija o pravima radnika-migranata. To znači da imaju prava i trebaju im biti osigurana dok se ne utvrdi njihov identitet, dok se ne odluči o njihovom zahtjevu. Veoma je značjano da državni organi rade na potpisivanju ugovora o readmisiji sa državama odakle dolaze stranci, kao i preispitivanje viznog režima sa nekim državama svakako je značajno”, cijeni Džumhur.

To je, navodi, onaj prvi pregled mjera koje bi trebale da budu donesene u BiH, ako želimo da spriječimo eskalaciju koja bi mogla da uslijedi, jer ljudi spavaju na ulicama.

“Onaj ko ode da posjeti prostor kod Vijećnice u Sarajevu, suočit će se sa jako lošim higijensko-sanitarnim i zadravstvenim uslovima. To se ne odražava samo negativno na osobe – migrante nego i na populaciju Sarajeva i na goste – turiste. Drugi veoma važan segment svakako u tom procesu je činjenica da oni postaju objektima različitih zloupotreba. Kao primjer, dok ne dobiju karton da su tražioci azila (žuti karton), oni ne mogu dobiti sredstva putem Western Uniona, jer se traži neki identifikacijski dokument. Zbog toga su naši građani tu da za 200 eura, kako su nam rekli, primaju na svoje ime novac za stranca koji se nalazi na teritoriji BiH. Moramo spriječiti zloupotrebe tih ljudi, omogućiti im dostojanstvo u prostoru, smještaju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti i svakom drugom vidu zaštite”, poručila je Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava u BiH.