Notice: Trying to get property 'display_name' of non-object in /srv/storage/fokus.ba/wp-content/plugins/wordpress-seo-premium/frontend/schema/class-schema-person.php on line 152
BiH

Enes danas ukopava oca i brata: Spuštam u mezar i zadnju nadu

20/07/2015

Medmed Kadić i njegov sin Sead danas će biti ukopani jedan pored drugog na prijedorskom mezarju Rizvanovići. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica. Otac i sin konačni će smiraj pronaći jedan pored drugog, više od dvije decenije nakon nestanka. Na posljednje putovanje, pored drugih preživjelih članova porodice, prati ih Enes, sin i brat.

Enes Kadić je stigao ovih dana iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje trenutno boravi, kako bi u mezar spustio oca i brata i, kako kaže, napokon znao mjesto njihovog počivališta. On je 2005. godine ukopao još jednog brata, čiji su posmrtni ostaci ranije pronađeni.

Enes Kadić (1)

Zatekli smo ga ispred porodične kuće u selu Bišćani kod Prijedora, a za Anadolu Agency (AA) se prisjetio 1991. godine kada je napustio svoje selo i rodni grad i otišao u Njemačku, a potom u Ameriku. Svake godine u julu dolazi u rodne Bišćane sa suprugom Kosom, pravoslavkom, koja je prije 24 godine napustila Prijedor zajedno sa mužem i sinom.

“Ja sam izašao iz Prijedora u septembru 1991. Morao sam ili se obući u vojnu uniformu tadašnje JNA ili bježati. Odlučio sam se za bježanje. Oca sam posljednji put vidio 22. juna 1991.”, prisjeća se Kadić.

Za dešavanja u julu 1992. godine u Prijedoru čuo je u Njemačkoj preko komšija ali i medija. Govoreći o ocu i braći Enes kaže da su sva trojica bili civili.

“Izvedeni su iz kuće, a gdje su strijeljani ne bih vam znao reći. Znam da nisu bili nikakvi vojnici, političari. Bili su civili koji su sjedili kod kuće i čekali da se to dogodi”, istakao je.

Enes Kadić (4)

Naglašava da su od 2004. godine pretpostavljali da su njihova tijela u Tomašici što se na kraju i obistinilo. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u Tomašici iz koje je ekshumirano ukupno 435 posmrtnih ostataka žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijenih tokom rata 1992. – 1995.

“Sve je vodilo ka Tomašici odnosno čovjek koji ih je utovarao je rekao da je sve otišlo na tu lokaciju. Pronađeni su i DNK analizom je utvrđeno da je riječ o njima. Sestra je bila tamo i prepoznala je košulju u kojoj je otac bio taj dan”, ispričao je Enes.

Enes Kadić ima još dva brata i dvije sestre.

“I drugi brat je ubijen ‘92. godine. Znamo da je doveden u Omarsku naveče, a sutradan ga već nije bilo”, ispričao je za AA.

Iza Seada koji će danas biti ukopan ostala je supruga i kćerka koja je tada imala godinu dana.

“Vrijeme je nešto učinilo, međutim, kako dolazi dženaza sve kao da je bilo juče. Mi smo zahvalni i Bogu i narodu što ću ipak znati gdje su im kosti. Cijelo ovo vrijeme smo se pitali gdje su. Znali smo da nisu živi”, kazao je.

Prema njegovim riječima, sve je jako teško kada se približava 20. juli.

“Međutim, kada prođe taj dan mi se moramo vratiti našim životima. Vrijeme je učinilo svoje”, kazao je Kadić.

Njegovi Bišćani su mu i danas, iako dugo već živi u inostranstvu, u srcu.

“Ja još uvijek imam više godina života u Bišćanima nego bilo gdje. Obnovio sam kuću da imam gdje doći i da sam svoj na svom”, rekao je.

Naglašava da je tog ljeta ‘92. većim dijelom uništena njegova porodica iako je preživjelo nekoliko njih koji danas šire porodicu Kadić.

Enes Kadić (5)

“Porodice se šire. Iza svakog je ostao neko. Iza oca smo ostali mi, iza braće njihova djeca pa sada imamo i unučad. Iza Seada je ostala kćerka, a sada i ona ima kćerku. Ipak, porodice se šire i održavaju”, priča Enes.

Pojašnjava da su ipak svih ovih godina živjeli u nekoj nadi i pored saznanja da su mrtvi. Enes kaže da “nada postoji sve dok ih ne spustiš u mezare.”

“Kada se dogodi taj čin spuštanja u zemlju onda umire i zadnja nada”, rekao je Kadić u razgovoru za AA.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.