Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Filipović: Hrvatska ima razloga da se plaši svojih djela prema BiH

filipovic

Gost Dnevnika TV1 bio je akademik Muhamed Filipović koji je govorio o Danu državnosti BiH i činjenici da predsjedavajući Predsjedništva Dragan Čović nije prisustvovao svečanosti povodom ovog Dana.

Filipović je govorio i o presudi Ratku Mladiću te njenim posljedicama, kao i o presudi koja će biti izrečena u srijedu u predmetu Prlić i ostali.

Razgovor sa akademikom Muhamedom Filipovićem prenosimo u cjelosti.

TV1: Kolika je važnost 25.novembra za državu i građane BiH?

FILIPOVIĆ: Mislim da nema značajnijeg datuma u našoh historiji od toga datuma jer je nakon četiristo i nešto godina obnovljena državnost BiH, ali nije obnovljena samo državnost nego i država. Na zasjedanju ZAVNOBIH-a donešena je odluka da se obnovi država Bosna i Hercegovina i da se izgradi njena državotvorna struktura, odnosno da ZAVNOBIH preraste u najviše političko pa zatim i zakonodavno i ustavnopravno tijelo, da se formira vlada BiH i da BiH počne fukcionirati kao i svaka druga država i da istovremeno prihvati da uđe u već reformiranu Jugoslaviju – reformiranu u smislu da je već prvo zasjedanje AVNOJ-a donijelo odluku da se buduća država mora reformirati i postati federalna, odnosno da se mora dati pravo svim narodima koji žive u okviru Jugoslavije da ostvare svoja državna prava. Zbog toga se mora reći da je to nakon osnivanja naše države u dubokoj prošlosti, negdje u tamo osmog vijeka kada hroničari počinju spominjati postojanje bosanske države i mi znamo da je ona nastala vrlo rano i da je bila vrlo specifična i različita od ostalih država na ovim prostorima ali mi ovdje imamo jedan precizan i jasan historijski dokument a to je Deklaracija ZAVNOBIH-a a drugo imamo političko mišljenje ikz kojeg je proizašla ta deklaracija.

Koje je to političko mišljenje? Suprostavljanje svih političkih snaga koje su bile antifašističke, koje su bile internacionalističke, koje su bile protiv nacionalnih podjela, trvenja i sukoba, suprostavljanje fašizmu, zatim odluka da se dosljedno borimo za oslobođenje od fašizma i kvislinga, to jeste ustaša i četnika i ono što je najvažnije da se borimo protiv podjela među našim narodima, protiv snaga koje razdvajaju i suprostavljaju ljude, i da stvaramo jednu zajedničku i jedinstvenu državu koja pripada svakome od nas, gdje nijedan narod nije privilegovan, niti ima privilegovano pravo na bilo koji dio države, ne postoje nacionalno obojene teritorije. To znači, ukoliko narod kao takav ima pravo na cjelokupnu teritoriju, on to pravo ostvaruje samo putem prava građanina be obzira na to koje je vjere i nacije. To je jedna velika pouka nama danas, da ne možemo razumijevati narod u uskonacionalističkom smislu i da narod ne predstavlja nekakvu zatvorenu cijelinu, da narod nije korpus kojim se vlada, manipulira, jer takvo razumijevanje pojma naroda je krivo razumijevanje. Narod u demokratskom smislu predstavlja sve ljude koji žive na jednog teritoriji zajedno i dijele jedinstvenu sudbinu.

TV1: Ipak, ovaj datum se godinama ne obilježava u RS-u. Kako to komentirate?

FILIPOVIĆ: Iz razloga što ne priznaju BiH. Onaj ko ne priznaje ZAVNOBIH time posredno kaže da ne priznaje BiH jer to je simbol postojanja BiH kao cjeline. Teza kojom se opravdava taj stav, kao postoji dejtonska BiH koja je nastala datog momenta, kao dogovor tri naroda to je glupost i floskula. Dejtonska BiH je nastala izričito i samo da bi se prekinuo rat. Ona je privremena pojava, ali ona nije izraz diskontinuiteta nego kontinuiteta BiH. Zašto? Jer je prije toga BiH bila silom podjeljena. Srbi su osvojili teritorije, Hrvati su osvojili terirtorije, Bošnjaci su ostali na određenim teritorijama i Dejton je svojim rješenjem pokušao da rehabilitira u svojoj osnovi da postoji kao glavni fenomen zajednička BiH. Prema tome, nije Dejton prekid sa kontinuitetom nego naprotiv jedna vrsta potvrde tog kontinuiteta u teškim uvjetima pod uvjetom jedne ideje da se pomoću toga prekine rat, ali da dođe do rehabilitacije stvarnoga demokratskog života u BiH, a time i bosanske države.

TV1: Ni Dragan Čović nije prisustvovao ove godine u Predsjedništvu povodom prijema za Dan državnosti, tražio je da se obilježava nekoliko dana ranije ili kasnije. Kako to komentirate?

FILIPOVIĆ: Čovjek koji bi pokušao da komentira Čovića, svaki dan bi morao da piše drugačiji komentar zato što je on čovjek koji najčešće mijenja mišljenje. To u velikoj mjeri ovisi o pritiscima iz Zagraba jer tamo postoji jedna antibosanska struja a sa druge strane pod unutrašnjim je pritiscima od onih snaga koje su za Herceg Bosnu. Ono što je u jednom momentu bilo prevladalo u politici Hrvatske prema BiH, bila je ta separatistička ideja o stvaranju zasebne hrvatske države u Bosni i Hercegovini. Najveće protivljenje takvom nastojanju dolazilo je iz Rima od bivšeg pape Ivana Pavla II. Ja sam bio u Rimu i razgovarao sa Svetim Ocem i oni su bili za to da se Bosna i Hercegovina mora učuvati i bili su protiv lidera Herceg Bosne, pogotovo protiv Bobana koji je napisao užasno drsko i bezobrazno pismo protiv kardinala Kuharića koji je također podržao bosanke franjevce i bosansku crkvu na čelu da sadašnjim kardinalom Puljićem, koji su jasno znali, a to sam i ja rekao predsjedniku vatinaske vlade, da je težište katoličanstva u BiH u Bosni a ne u Hercegovini, da je Hercegovina periferna u pogledu uloge katoličanstva u BiH, njegove historije i njegove uloge u Bosni i Hercegovini kao državi, da je katoličanstvo održano u klasičnim samostanima koje su franjevi očuvali u dolini rijeke Bosne, Lašve, Fojnice, Plive i Sutjeske gdje je većina katoličkih samostana i gdje postoji kontinuitet misli katolicizma kao i katoličkog literarnog stvaralaštva koje postoji od XVI vijeka do današnjih dana, tako da su oni shhvatili da onaj ko bi dozvolio da se izdvoji jedna čisto katolička i pseudohrvatska teritorija doveo bi u pitanje opstanak katoličanstva u BiH.

Zbog toga je Čović, pošto se nama vraća naša historija, jer ono što smo mislili da smo pravazišli i da je ostalo iza nas, ustaštvo, četništvo, separatizmi raznih vrsta od glupog Dodikovog do ovog agresivnog separatizma Čovićevog to se vraća. Zašto? Ustaštvo nam se vraća, četništvo, i to su pokušaji rehabilitacije snaga koje su pobijeđene u Drugom svjetskom ratu i to je u svijetu tendencija pa i u drugim zemljama. U Hrvatskoj je to danas legalizovano a kod nas se radi na legalizaciji toga, međutim, to nema budućnost, jednostavno buduća Evropa ne može da bude desna, nacionalistička i da prihvati ekstremizam bilo koje vrste pa ni ustaški, kao što ne prihvata ni islamski radikalizam, tako neće ni ustaški niti neki drugi.

TV1: Kako ste vidjeli presudu Ratku Mladiću?

FILIPOVIĆ: Svaki normalan čovjek mora smatrati da je to dobra stvar. Presuda je presuda, uzimajući okolnosti pod kojima se nalazi sam sud, pod okolnostima gdje Vučić nastojeći se umiljavati Zapadu, kad se to uzme u obzir presuda je zadovoljavajuća jer je apsolutna i najviša koju sud može izdati. Njen nedostatak je što je kvalifikacija genocida ostala nepotpuna. Genocid nad jednim narodom ne vrši se lokalno. On se uvijek vrši na nekom određenom mjestu ali ima opći značaj za život naroda prema tome genocid je nesumnjivo bio svugdje gdje je vladavinu uspostavila tzv RS. Presuda je u tome smislu nedostatna ali je značajna a vjerujem da će i sljedeća presuda biti u tome kontekstu, zato što te presude konačno ukidaju svaku sumnju da se u odnosu na RS radi o tvorevini najvećeg nasilja jer je zločin genocida politički zločin. To nije obični zločin i zločin nad grupom ljudi ili zločin velikog obima nego politički zločin i njegov cilj je uništenje političke egzistencije jednoga svijeta i naroda. Politilčke konzekvence ovih presuda će biti da RS izgubiti svaki politički, pravni i moralni legalitet i oni koji su je stvorili morat će da misle kako da je promijene ako žele spase mogućnost da se živi, jer problem su oni a ne mi, stoga naši ljudi ne treba da se brinu i reagiraju nego treba da se ponašaju tako da je BiH kao cjelina, legalna, legitimna i normalna stvar, da je potrebno nužno da bude demokratska, orijentirana ka Zapadu, da posrane članica EU i NATO-a kako bi bila sigurna u odnosu na istok i od kakvih Dodika koji sarađuju sa Rusima. U problemu su oni koji su mislili da od RS-a mogu napraviti nekakvu državu?

TV1: Kako ste vidjeli reakcije iz Srbije, RS-a. Mnogi su Mladića slavili kao heroja uprkos svemu utvrđenom?

FILIPOVIĆ: Mislim da se radi o jednoj bolesti srpskog miljea u cjelini. Njima je teško da se suoče sa tako teško istinom, da su napravili genocid. Neće sadržinu historijskog zbivanja odrediti nikakav sud nego historijska istina, a istina je da je Srbija podržavala, pomagala i učestvovala u svemu što se ovdje događalo. Ja sam svjedok toga. Poznato je da sam sa Izetbegovićem i Zulfikarpašićem pokušao napraviti sporazum. Kada smo razgovarali u svakom momentu članovi srpske delegacije Karadžić, Koljević i Krajišnik su to prekidali i pozivali Miloševića na konsultacije.

Koljević je moj zemljak, i ja sam bio veliki prijatelj sa njegovim bratom, i pošto znam njega od malena i on nije imao prema meni neku distancu a pogotovo mi je bio zahvalan što sam ja njegovog brata Svetozara ovdje izvadio jer ga je neka neodgovorna grupa uhapisila pa sam ga ja izvadio iz zatvora, odveo ga kod Izetbegovića, itd. Izetbegović je bio vrlo fin i pokazao je razumijavanje i onda smo omogućili Svetozaru Koljeviću da ode odavde, jer šta znaš kakav neki Ćelo i slični može da napravi, pa je Izetbegović dozvolio da on ode za Novi Sad i Nikola je osjećao zahvalnost prema meni. On mi je rekao – Muhamede, mora se prekinuti ovo, ti ne znaš šta se događa u Prijedoru, tamo je pokolj, i tamo je 30 hiljada ljudi pobijeno. To je okolnost koja govori da su oni bili svjesni da se radi o genocidu. Ali onda mi je rekao, da ne mogu ništa odlučiti a da se ne pita Milošević jer o svim nacionalnim pitanjima Milošević ima zadnju riječ. O svim odlukama koje angažuju srpski narod bilo u BiH ili drugo, to je notorno. Prema tome, njima je teško da to prihvate ali morat će.

Prvi korak bi bio da Vučić prestane zaobilaziti istinu kao kiša oko Kragujevca. Ne može se on kleti da će čuvati RS i da će sa Bošnjacima nastojati da uspostavi dobre odnose. Ne treba on sa nama imati dobre odnose, neka on ima dobre odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Zašto on zaobilazi da kaže da će Srbija uspostaviti dobre odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Nikada to nije izgovorio. Pa nismo ni mi vesla sisali pa da ne možemo pročitati šta to on hoće da kaže. Želi reći da on čeka trenutak kad će RS postati sastavni dio Srbije a što se Bošnjaka tiče – pa eto neka tih Bošnjaka, tolerisat ćemo ih.

On je jednom prilikom razvio teoriju da Bošnjaci i Srbi nikad nisu jedni druge ostavljali žive u sukobima. Mi Bošnjaci nismo nikad ratovali protiv Srba dok oni nas nisu napali 1992.godine. Mi nismo ratovali jer nismo imali svoju državu do 1943.godine, jer nismo imalo bosansku vojsku, i nismo nikada i nikoga napali, prema tome nemoguće je da smo mi međusobno ratovali i da je među nama vladalo načelo da se ne ostavljaju živi, ali to jeste bilo načelo srpske politike i već je Karađorđe dozvolio stanovništvu Sjenice da se isele ali im je dvadesetak kilometara dalje postavio zasjedu i sve ih pobio. To je praksa jedne druge politike i mentaliteta i načina mišljenja gdje su svi pripadnici jedne vjere ili nacije krivi što su živi.

TV1: Moglo se primjetiti da Dragan Čović nije komentirao presudu Mladiću?

FILIPOVIĆ: Postojao je jedan poznati vječiti student u Zagrebu a zvao se Husnija Bubreg. Nadimak mu je zapravio bio Bubreg i on je bio iz Pljevanja, ali je bio čuven u Zagrebu. Zbog čega? On je studirao šumarstvo i slušao je fiziku. Profesor je tumačio kako se svi elementi na vrućini šire a na hladnoći skupljaju a onda je on rekao – nije tačno profesore, meni kad majka peče bubreg on se stisne, i tako je dobio ime Husnija Bubreg. Ali kako god, kad se nešto prži, ono prvo šeta po onom maslu ili ulju a zatim se stinse, pa tako i ovaj jadnik Čović koji misli da je lukav. Greška je svakog čovjeka koji misli da će lukavošću nešto dobiti. U igri kalkuliranja i u igri prevara, uvijek neko drugi pobijedi a ne onaj ko je uvjeren da je lukav, pa tako i on. Naravno da on ne smije sada. Zašto? On očekuje da ga podrže za ovaj prijedlog izmjena Izbornog zakona koji bi doveo do toga da usttavnopravni položaj ljudi potiče iz njihove pripadnosti određenim narodnim grupama, i time bi uveo fašistički princip krvi i tla, znači da mjesto gdje živiš i pripadnost, krva grupa rečeno žarognski, odnosno nacionalna pripadnost određuje tvoj ustavni položaj. To je nedemokratski i to je da tako kažem, fašistički.

TV1: 29.novembra bit će izrečena drugostepena presuda u predmetu Prlić i ostali. Kakva su Vaša očekivanja? Hrvatska se nada da kvalifikacija Udruženi zločinački poduhvat neće biti potvrđena. Kako vidite ulogu Hrvatske u ovom procesu?

FILIPOVIĆ: Hrvatska ima razloga da se plaši. Svi znamo da su oni pod Tuđamovim vođstvom bili, da je Tuđman plaćao njih, da je Šušak bio od strane Tuđmana odgovoran za to. U Imotskom sam u toku rata, jedne prilike kada sam putovao, susreo jednog svog mlađeg kolegu iz Zagreba, i u razgovoru se ispostavilo da je on šef policije. Ja mu kažem šta ćeš ti ovdje. On kaže – ma nisam ja u Imotskom, ja sam šef policije u Herceg Bosni. Pitam, kako to. Kaže, još prije nego što je rat počeo Šušak je formirao tu policiju, ona je preuzela vođenje svih policijskih poslova i mi smo počeli tu regiku uključivati u vojni sistem Hrvatske. Prema tome sve što je činio HVO bilo je povezano da djelovanjem hrvatske vojne i političke moći. Kad je mog prijatelja Bajazita Tikveše sestra javila da se u Dretelju nalaze Bajazit i cijela grupa mojih tadašnjih pripadnika stranke, pošto sam upoznao Kinkela ministra vanjskih poslova Njemačke, napisao sam mu pismo gdje sam oštro kritizirao ponašanje njemačkih liberala kojima je pripadao, a koji podržavaju hrvatsku politiku koja je fašistička i naveo sam stvaranje logora.

On je meni javio da će poslati povjerljivu osobu koja će ispitati tu stvar i nakon nekog vremena javio mi se neki gospodin koji je kazao da predstavlja Kinkela i neveo je da je razgovarao sa Šuškom i da je to Šušak negirao , da postoje logori. Na to sam ja njemu rekao da gospodinu Šušku kaže da mu je profesor Filipović poručio da Šušak to savršeno zna jer je organizovao te legore, da prof Filipović zna da to Šušak zna i da je on organizator, da ne laže nego da kaže istinu. Nakon nekog vremena gospodin mi se javio i kazao da je Šušak navodno saznao jer je provjeravao, i kao da su neki tobože neodgovorni faktori to organizovali i da kod Čapljine postoji neki logor. Tada je 200 ljudi pušteno. Ja sam insistirao da se ne prebacuju na teritoriju Zapada jer su time isključeni iz mogućnosti da učestvuju u odbrani BiH nego da se moraju vratiti u Mostar, pa su u Jablanicu vraćeni. To jasno govori da je postojao Udruženi zločinački poduhvat. Ako uzurpirate vlast i vršite progon stanovništa, ako ljude stavljate u logore to je taj zločin.