BiH

BIRN o izvještaju memorijalnog centra

Godina dana “Inzkovog zakona”: Top 10 negatora genocida u Srebrenici

25/07/2022
Foto: Pixsell/MC Srebrenica

Šta trebate znati o najnovijem izvještaju Memorijalnog centra Srebrenica o negiranju genocida

Memorijalni centar Srebrenica objavio je izvještaj o negiranju genocida za 2022. godinu, prema kojem su zabilježena 693 slučaja negiranja genocida u javnom medijskom prostoru Bosne i Hercegovine i regije.

Ovaj izvještaj odnosi se na period od 1. maja 2021. do 30. aprila 2022. godine, i u poređenju s prošlogodišnjim izvještajem, kada su evidentirana 234 slučaja negiranja, došlo je do naglog porasta.

“Monitoringom je zabilježeno da najveći broj slučajeva negiranja genocida dolazi iz Republike Srbije, gdje je zabilježeno 476 slučajeva negiranja, zatim slijedi Bosna i Hercegovina, odnosno entitet Republika Srpska, gdje je zabilježeno njih 176”, navedeno je u izvještaju.

Crna Gora je na trećem mjestu sa 27, a zabilježena su i dva slučaja negiranja u Republici Hrvatskoj. Prema izvještaju, oblici negiranja genocida su aktivno poricanje (444), relativizacija (126), podrška počiniteljima (59), priznavanje zločina ali ne i genocida (57) i prizivanje novog genocida u pet slučajeva.

Evo šta trebate znati o izvještaju Memorijalnog centra o negiranju genocida, koji je kao izvor informacija koristio i tekstove Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Političari najčešći akteri negiranja genocida

U navedenom periodu identificirano je ukupno 327 aktera koji su negirali genocid u javnom prostoru, a među negatorima najčešće se pojavljuje Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH. Zatim se kao negator pojavljuje i ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin i Miodrag Linta, narodni poslanik u Narodnoj skupštini Srbije.

“Na listi negatora genocida u Srebrenici našli su se i Branimir Kojić, predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice, Gideon Greif, predsjednik takozvane Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992.–1995. godine, i Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije”, navedeno je u izvještaju.

Među negatorima genocida su i mediji, te je tako identificirano 69 medija koji su negirali ili poslužili kao platforma za negiranje genocida.

Najveći broj negiranja je s područja Srbije, čak 43. Zatim slijede mediji iz Bosne i Hercegovine – u Republici Srpskoj (RS) 18, a u Federaciji BiH – četiri. U medijima na području Crne Gore bila su tri negiranja, a u Hrvatskoj jedno.

Negiranje genocida, prema izvještaju, zabilježeno je u pojedinim institucijama, kao i kod javnih ličnosti.

Negiranje genocida u Bosni i Hercegovini dolazi iz RS-a

Negiranje genocida u Srebrenici najviše dolazi s područja RS-a, u najvećoj mjeri od nosilaca javnih ili političkih funkcija i medija sa sjedištem u Banjoj Luci.

Tako je u RS-u zabilježeno 175 slučajeva, dok je u Federaciji BiH zabilježen jedan slučaj.

“Kada uzmemo u obzir Izvještaj za 2021., u kome je zabilježeno 60 činova negiranja na prostoru BiH, od čega 57 u entitetu Republika Srpska, vidimo u kolikoj mjeri se povećalo negiranje. Broj medija koji su učestvovali u prenošenju izjava u kojima se negira genocid ili su ga sami negirali jeste 22, od čega 18 iz entiteta Republika Srpska i četiri s prostora Federacije BiH”, stoji u izvještaju.

Izmjene Krivičnog zakona BiH nametnute od bivšeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, drugostepena presuda Ratku Mladiću te Rezolucija o Srebrenici usvojena u Skupštini Crne Gore bili su povod za javne reakcije i negiranje genocida.

Prema izvještaju, od stupanja na snagu izmjene Krivičnog zakona BiH primjetno je smanjenje broja negiranja i njegovih aktera.

“Istraživanje je pokazalo da se negiranje genocida u BiH smanjilo za preko 80 posto, odnosno da smo nakon stupanja zakona na snagu imali 23 slučaja negiranja, od 176 koliko je zabilježeno za ovaj izvještajni period”, navedeno je.

Iako su dva različita međunarodna suda – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu 2004. i Međunarodni sud pravde (MSP) 2006. godine – kvalificirali zločin u Srebrenici kao akt genocida, negiranje nikada nije prestalo. I pored osuda međunarodne zajednice, ali i zakonske zabrane, vlasti u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska negiraju genocid u Srebrenici.

Negiranje kroz minimiziranje i osporavanje

Kako je objašnjeno u izvještaju, negiranje genocida definira se kao pokušaj tvrdnje da genocid nije počinjen. Negiranje genocida je također pokušaj da se poreknu ili minimiziraju činjenice o obimu, okrutnosti i težini genocida.

U BiH to se manifestira kroz osporavanje karaktera i obima počinjenog genocida, veličanje ratnih zločinaca, neprihvatanje sudskih presuda – izostanak osude, opravdavanje i umanjivanje počinjenog zločina, obilježavanje javnih prostora davanjem imena po osuđenim ratnim zločincima ili kvalificiranim ratnim događajima, te otvoreni revizionizam.

”Negiranje genocida u praksi znači nedostatak odgovornosti i na koncu poziva, ohrabruje i potiče na novi genocid”, navodi se u izvještaju.

Kao tri najčešće taktike koje se koriste za negiranje jesu osporavanje broja i identiteta žrtava, teorije međunarodnih zavjera i preispitivanje sudova, te trijumfalizam i nacionalni historijski revizionizam.

Identične metode negiranja genocida su zabilježene monitoringom u periodu od maja 2021. do maja 2022. godine.

Negiranje genocida i veličanje ratnih zločina kroz reakcije na presudu Ratku Mladiću

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) izrekao je 8. juna 2021. godine drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora Ratku Mladiću, nekadašnjem generalu Vojske Republike Srpske, za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Nakon ove presude uslijedile su brojne reakcije političkih zvaničnika iz RS-a i Srbije kroz koje su negirali genocid, veličali lik i djelo Mladića kao “pozitivne ličnosti”, a odluku Suda okarakterizirali kao “antisrpsku” i “nepravednu”.

Nakon presude, podrška Mladiću došla je i u vidu transparenata podrške u Banjoj Luci, Trebinju i drugim gradovima RS-a. U Banjoj Luci, na dan presude, postavljen je transparent s natpisom: “Ne priznajemo haške odluke. Ti si ponos Srpske Republike.”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je nakon izricanja presude Mladiću imao obraćanje na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. Između ostalog, Vučić je rekao da Srbija osuđuje “užasan zločin” u Srebrenici. Međutim, nije spomenuo riječ genocid. Predsjednik Srbije je presudu Mladiću nazvao selektivnom, te poručio da se Srbija zalaže za mir.

Preporuke izvještaja: Učiniti dostupnim sve informacije o genocidu

S obzirom na pojačano negiranje genocida u Srebrenici u ukupnom broju za ove četiri države, važno je odgovoriti na tu praksu adekvatno i konkretno, prevenstveno kroz iznošenje svih dostupnih činjenica o genocidu u Srebrenici.

Neophodno je, preporučuju autori izvještaja, da domaći i regionalni sudovi ostanu opredijeljeni za poštivanje vladavine zakona i pravde na neovisan i nepristrasan način. Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina predviđa da bi svi predmeti trebali biti završeni do 2023. godine.

U školske udžbenike neophodno je uvrstiti adekvatan program kako bi uvid o genocidu pružio učenicima i studentima širom BiH.

Međunarodna zajednica, između ostalog, treba najoštrije osuditi negiranja, opravdavanja, veličanja ratnih zločina i zločinaca, uključujući genocid u Srebrenici, te uspostaviti sankcije i nastavak sankcija za pojedince, nosioce vlasti i javne dužnosnike u BiH koji javno negiraju genocid u Srebrenici ili veličaju osuđene ratne zločince, poput zabrane putovanja te zamrzavanja imovine.

Politički akteri u regionu trebaju podržati izgradnju mira u Bosni i Hercegovini kroz nemiješanje u unutrašnje poslove BiH, uskratiti podršku negiranju presuda za ratne zločine i političarima i drugim javnim djelatnicima koji promoviraju ove prakse u BiH, dok se mediji trebaju suzdržavati senzacionalističkog izvještavanja koje izaziva ili potiče međunacionalnu mržnju, te izvještavati etički i odgovorno.

Kao preporuka u izvještaju se navodi da civilno društvo u Bosni i Hercegovini treba obezbijediti javni prostor za dijalog te unaprijediti saradnju s obrazovnim sistemom, posebno osnovnim i srednjim školama, kao i osigurati umrežavanje inicijativa usmjerenih protiv negiranja genocida i drugih ratnih zločina, međusobnu podršku i zajedničko djelovanje.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.