Hoće li Dodikov napad na Centralnu banku uspjeti?
Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banje Luke, za “Zašto?” Radija Slobodne Evrope objašnjava zbog čega predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik traži da se nadležnosti Centralne banke prenesu na entiteski nivo i da se njena dobit ubuduće dijeli sa entitetama, umjesto sa državnim vlastima. (Razgovarala: Mirna Sadiković/RSE)
- Razvoj
Vlasti u BiH non-stop pokušavaju da se na neki način dočepaju dodatnog novca.
Još od sporazuma Dodik-Lagumdžija bilo je priče o ‘razvlašćivanju’ Centralne banke, odnosno promjeni načina njenog rada, štampanju novca itd.
Najnovije što se dešava, to je samo još jedan pokušaj da se na bilo koji način pokušaju obezbijediti dodatna sredstva za funkcionisanje ovakvog sistema na ovaj način, što samo pokazuje da političke strukture nemaju uopšte namjeru da se okrenu razvijanju normalne države gdje bi budžetski prihodi bili posljedica razvijene ekonomije a ne situacije u kojoj nema dovoljno sredstava zbog toga što niko ne razvija ekonomiju.
- Pokušaj
Mi imamo pogrešnu percepciju oko toga.
Naša percepcija je da vlasti u Bosni i Hercegovini i entitetima imaju planove i vizije na tri, deset, dvadeset godina, a svih ovih zadnjih dvadeset godina smo svjedoci da je način razmišljanja vrlo kratkoročan.
Naredna godina je izborna godina i ovo je, jednostavno, još jedan pokušaj da se na neki način obezbijede dodatna sredstva.
Ja bih to samo na taj način tumačio. Ništa više.
- Interes
Mislim da je to neizvodivo, ne toliko zbog zakona u Bosni i Ustava BiH, jer ga vlast krši svaki dan, na svake načine.
Mislim da to neće biti izvodivo što to nije u interesu međunarodnoj zajednici, odnosno nije u interesu međunarodnim finansijskim institucijama.
Vidjeli ste da je, u suštini, oko izmjena Zakona o parlamentarnom nadzoru prvi reagovao Međunarodni monetarni fond.
- Virtuelna situacija
Prema tome, ja mislim da je ovo samo jedan pokušaj da se kaže: ‘Bože moj, ima para, ali nam ne daju’.
Ja bih to tako shvatio, ne bih to uopšte ozbiljno ili preozbiljno shvatao.
Mislim da to i jeste u funkciji opipavanja javnog mnijenja, odnosno opet standardna situacija – skretanje sa osnovnih životnih problema na opet neku virtuelnu situaciju, za koju već i oni koji to rade znaju da nije ostvarljiva.
