Hoćemo li nešto naučiti iz strašnog slučaja vršnjačkog nasilja kod Mrkonjić Grada

Vijest da je maloljetnik kod Mrkonjić Grada teško povrijedio vršnjaka nožem potresla je ne samo porodice direktno uključene, nego i širu zajednicu.

Kada se nasilje dogodi među djecom i mladima, postavlja se ključno pitanje: kako smo kao društvo došli do tačke da konflikt postane ovako destruktivan?

Kako to struka objašnjava?

Adolescencija je period kada mladi često nemaju razvijene mehanizme za konstruktivno rješavanje konflikata. Emocionalne reakcije mogu biti intenzivne, a frustracija ponekad nadilazi kapacitete za samoregulaciju. Međutim, kada frustracija eskalira u fizičko nasilje, to ukazuje na dublje izazove – od neadekvatnog modela ponašanja u porodici, vršnjačkog pritiska, do potencijalno prisutnih trauma ili zanemarenih mentalno-zdravstvenih problema.

Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut kaže da ovakvi incidenti nisu samo individualni problem, već su odraz šireg društvenog konteksta.

– Nedostatak preventivnih programa u školama, izostanak edukacije o nenasilnoj komunikaciji, kao i slabo razvijena mreža podrške za mlade, doprinose povećanju rizika od nasilja. Ovo je signal svim institucijama, od obrazovnih i zdravstvenih do socijalnih, da je potrebno intenzivnije raditi na prevenciji i pravovremenom prepoznavanju problema – poručuje ona.

Šta porodice mogu učiniti?

Roditelji i staratelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju ponašanja djece. Razgovor, aktivno slušanje, postavljanje jasnih granica i pružanje podrške u suočavanju s emocijama su osnova zdravog porodičnog odnosa. Takođe, važno je da roditelji budu modeli nenasilne komunikacije i da znaju prepoznati kada dijete pokazuje znakove stresa, anksioznosti ili agresije.

– Ovaj događaj je opomena za sve nas. Kao društvo, moramo raditi na jačanju mehanizama podrške mladima, ulagati u edukaciju o emocionalnoj inteligenciji i nenasilnom rješavanju konflikata, te stvarati okruženje u kojem će se djeca osjećati sigurno da izraze svoje probleme i potraže pomoć. Preventivni rad s porodicama, školama i mladima je ključ za smanjenje ovakvih tragedija u budućnosti – kaže ona i dodaje da su oba maloljetnika u ovom slučaju žrtve, jedan direktno, a drugi sistema koji ga nije prepoznao i zaštitio na vrijeme.

– Svako dijete zaslužuje šansu za zdrav razvoj, a zajednica mora preuzeti odgovornost da mu to omogući – istakla je Savanović Zorić.