Notice: Trying to get property 'display_name' of non-object in /srv/storage/fokus.ba/wp-content/plugins/wordpress-seo-premium/frontend/schema/class-schema-person.php on line 152
BiH

Kako su papu Franju pozdravili vjerski poglavari u BiH

06/06/2015

Tokom ekumenskog i međureligijskog susreta u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru u Sarajevu reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, predsjednik Židovske zajednice u BiH Jakob Finci, episkop zhahumsko-hercegovački i primorski Grigorije i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputili su pozdrave papi Franji.

Predsjednik Židovske zajednice u BiH Jakob Finci

“Dragi i poštovani Sveti oče,

Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas u Sarajevu, gradu u kome Jevrejska zajednica egzistira u miru i slozi sa ostalim vjerskim zajednicama i crkvama posljednjih 450 godina, sa namjerom da ostane ovdje i narednih najmanje 450 godina, jer drugu domovinu niti tražimo niti imamo.

[pull_quote_right]Jedan od malih problema je i to što je naš Zemaljski muzej zatvoren već duže vrijeme, pa nisno u mogućnosti da Vam pokažemo našu veliku dragocijenost, Sarajevsku Hagadu[/pull_quote_right]

Nije bilo lako opstati 450 godina na Balkanu, buretu baruta kako ga mnogi zovu, ali uz razumijevanje, dobru volju i Božiju pomoć sve se može.

Igrom slučaja, kao prilikom posjete Vašeg velikog predhodnika, Svetog Pape Ivana Pavla II ponovo obnašam funkciju predsjedavajućeg našeg Međureligijskog vijeća, tijela u kome četiti tradicionalne vjerske zajednica i crkve u našoj zemlji usko sarađuju i šite ideje vjerske tolerancije, suživota i zajedničkog djelovanja gdje god je to moguće. Naravno, jasno nam je da je najvažnije poštovati jedni druge, voljeti svoje ali cijeniti i razumijeti tuđe gledanje, te u takvom ozraćiju mislim da mogu reći da smo uspjeli, mada uvijek može i mora biti i bolje i uspješnije.

Vaš dolazak nas sviju ohrabruje i raduje. Znamo da nam je došao prijatelj, neko ko nam bez pogovorno želi dobro, želi pomoći i podučiti nas kako da budemo bolji vjernici, a time bolji ljudi.

Nećemo Vas lagati, jer nismo političari i reći da je ovdje sve med i mlijeko, te da problema nema. Ima problema, ali ih mi pokušavamo zajednički riješiti, svjesni da nam je moguć opstanak na ovom lijepom dijelu zemaljske kugle koju nam je Bog dao na korištenje samo ako budemo radili zajedno. Nije sada ni vrijeme ni mjesto da nabrajamo problem sa kojima se susrećemo, ali uvjeravamo Vas da se radi o problemima koje smo sami sebi stvorili, pa ih sami moramo i prevazići. Naravno, Vaša mudra rijeć i očinski savjet mogu nam u tome samo pomoći, i zato smo sa pažnjom pratili sve što ste rekli odkada ste stupili na naše tlo, I u potpunosti podržavamo Vaše riječi koje ste uputili svim građanima Bosne i Hercegovine

Jedan od malih problema je i to što je naš Zemaljski muzej zatvoren već duže vrijeme, pa nisno u mogućnosti da Vam pokažemo našu veliku dragocijenost, Sarajevsku Hagadu.

Znam da su PesahiI Seder, kada se čita Hagada još daleko, ali dozvolite mi da Vam u ime sviju nas uručim reprint Sarajevske Hagade, knjige kakve nema u cijeloj dugoj Jevrejskoj istoriji, da Vas podsjeća na Vašu posjetu i na malu jevrejsku zajednicu, čiju ste 450 godišnjicu svojim dolaskom i Vi uveličali.

Na kraju šta reći nego sretan Vam put kući i dođite nam opet”.

Episkop zhahumsko-hercegovački i primorski Grigorije

“Vaša Svetosti,

dozvolite mi da Vas kao episkop Pravoslavne Crkve pozdravim jevanđelskim pozdravom – „Blagosloven je koji dolazi u ime Gospodnje!“ Došli ste u Bosnu i Hercegovinu i njenu prestonicu grad Sarajevo zato što jednoj stradalnoj i napaćenoj zemlji želite da date podršku da se ponovo uspravi i da pronađe svoje ljudsko lice. Sarajevo u kojem ste danas i Mostar u kojem Vas očekujemo su gradovi koji podsjećaju na Jerusalim po tome što su mjesta stradanja, a istinska stradanja najava su Vaskrsenja. Zato je Vaš dolazak veliko ohrabrenje i utjeha ponajprije bosansko-hercegovačkim katolicima kojima dolazite kao arhipastir. Mi pak pravoslavni hrišćani u susretu sa Vama osjećamo ne manju radost što kao poglavar sestrinske nam Crkve i episkop Rima posjećujete našu zemlju. Donosite nam blagoslov Rimske katedre, jedne od najdrevnijih i najslavnijih Crkava. Donosite nam blagoslov svetih rimskih mučenika postradalih u Koloseumu i širom antičkog Rima, čija je krv postala sjeme iz kojeg su iznikli mnogi hrišćani.

[pull_quote_right]Želeći Vam iskrenu dobrodošlicu volio bih da se potrudimo da sa ljubavlju svi zajedno sagledamo ovu mnogonapaćenu zemlju ne samo onakvom kakva trenutno jeste, nego onakvom kakvom bi ona uz Božji blagoslov, Vašu i našu pomoć sutra mogla biti[/pull_quote_right]

Hrišćani ove zemlje zajedno sa hrišćanima čitavog svijeta s radošću primaju autentične svjedoke Jevanđelja, a imali smo više prilika da se uvjerimo da ste Vi jedan od njih. Vi svjedočite da savremeni čovjek koji je obremenjen iskušenjima našeg doba čezne za slobodom i ljubavlju koje su duboko pohranjene upravo u riznici Crkve Hristove. Na nama je odgovornost hoćemo li ih otuda pružiti svijetu ili pak stajati tvrdo na crkvenim vratima ne puštajući da im iko priđe, a time i sebe lišiti njihove blagotvornosti. Crkvi su neophodni proroci – osvjedočeni ljudi puni Duha Svetoga, koji će hrabro ukazivati na nedostatke i upućivati na Istinu. Zato sa radošću i odobravanjem pratimo svaki Vaš poduhvat u kojem se postavljate proročki u odnosu na svijet i još više u odnosu na samu Crkvu.

Kao što znate mi smo, hvala Bogu, prije ravno dvadeset godina izašli iz poslednjeg rata (a nijedan prijašnji nije nas mimoišao ostavivši duboke i neiscjeljene rane), ali još uvijek pričamo o njemu kao da se juče završio. Razumljivo, jer rat donosi nesreću, ubistva, svireposti i to uvijek onih najmanjih i najnedužnijih ljudi, a ubica i žrtva ima na svim stranama. Međutim, nas djecu Crkve Božije posebno treba da brine a i sramoti činjenica da su kod nas hrišćani ubijali i hrišćane i nehrišćane pa je stoga ova zemlja još od Drugog svjetskog rat puna grobova, jama, porušenih crkava i manastira.

Naš veliki književnik i nobelovac Ivo Andrić na početku prošloga vijeka izrekao je strašnu karakteristiku ove zemlje: „Bosna je zemlja mržnje i straha“. Jer je kako kaže: Činjenica da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvjesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima ubijaju ili budu ubijeni nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.

S druge strane, istina je i to da kada prestane zveket oružja i zamuknu ratni pokliči mi nastavljamo da živimo u miru poštujući jedni druge. U toj neobjašnjivoj stvarnosti Bosna i Hercegovina može biti čudesno lijepa i gotovo neopisiva zemlja. Zaista, mnogo toga divnog i originalno bosansko-hercegovačkog nastalo je upravo prožimanjem različitih kultura, religija i naroda koji ovdje žive. Međutim, taj uzajamni suživot u miru i poštovanju posle ovog poslednjeg rata još nismo sasvim postigli, i baš u tome očekujemo i Vašu pomoć. Želimo da nas utvrdite u našem uvjerenju da se čovjeka dostojni odnosi između različitih nacija i vjera moraju zasnivati na uzajamnom poštovanju i iskrenom saosjećanju. Da moramo uložiti dodatni napor da razvijemo osjećanja povjerenja, simpatije i naklonosti. I konačno, da zajednički život može postojati samo u Istini.

Želeći Vam iskrenu dobrodošlicu volio bih da se potrudimo da sa ljubavlju svi zajedno sagledamo ovu mnogonapaćenu zemlju ne samo onakvom kakva trenutno jeste, nego onakvom kakvom bi ona uz Božji blagoslov, Vašu i našu pomoć sutra mogla biti”.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović

“Uvaženi rimski biskupe, poglavaru Rimokatoličke crkve, papa Franjo.

Pozdravljam Vas u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izražavam Vam dobrodošlicu u ime muslimana koji žive u ovoj zemlji, kao i u svoje ime.

Vaša posjeta je za nas izraz vaše dobrote i dobre namjere da obradujete sve nas koji živimo ovdje. Veseli nas što ste našu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, odabrali za Vaš prvi dolazak li ovaj dio svijeta.

Bosna i Hercegovina je mjesto susreta i prožimanja najvećih religijskih tradicija i kultura. Istovremeno, ovo je i područje velikih patnji običnih ljudi. Ovdje se možda najjasnije vide pokazatelji duboke krize, koju prolazi savremeni svijet.

U našem svijetu se relativiziraju sve univerzalne vrijednosti, što najneposrednije uočavamo u globalnom zagovaranju antihumanih ideja i zabrinjavajućoj desakralizaciji svijeta. Vjera u živog Boga, kako su o Njemu govorili poslanici, kao da gasne. Njeno mjesto uzurpiraju ideologije i moralno posrnuće, kao posljednji kumiri, načinjeni ljudskom rukom.

Duboko sam uvjeren da je osnovno pozvanje svih nas predstavnika vjerskih zajednica osmišljena borba protiv moralnog relativizma. Naši napori moraju biti usmjereni u korist širenja duha optimizma, pokajanja i nade. Potreban nam je i povratak tradicionalnim vrijednostima i brižan odnos prema svim ljudima.

[pull_quote_right]Ispunjen velikom radošću, želim Vam ugodan boravak u našoj zemlji u kojoj se odjeci Ibrahimovih (Abrahamovih), Musaovih (Mojsijevih), Isaovih (Isusovih) i Muhammedovih riječi[/pull_quote_right]

Vaš pohod ovoj zemlji, s porukom „Mir vama”, doživljavamo i kao podršku afirmaciji vjerske i kulturne tradicije Bosne i Hercegovine u jedinstvenom i bremenitom nasljeđu Evrope. Sve nedorečenosti i kontroverze oko razumijevanja savremenog europskog identiteta najneposrednije se odražavaju na stanje u Bosni i Hercegovini. Genocid, koji je ovdje počinjen nad bosanskim muslimanima, obavezuje nas da iznova propitujemo našu vjeru i naše poslanje.

Pokornost Jednom i Jedinom Bogu znači služenje svim ljudima. Mirenje s Uzvišenim Bogom, koji je i sam “Miritelj” (es-Selam), jeste i mirenje i s drugima i sa samim sobom. To je smisao ljudskog bivstvovanja na ovome svijetu. U našim međuljudskim odnosima ne smije biti mjesta oholosti i samoljublju, budući da je mjerilo ljudskog uspjeha poniznost i zahvalnost Bogu.

Međutim, život postaje grublji. Živimo u vremenu koje iziskuje ogroman duhovni napor svih nas, sljedbenika poslaničkih religija. Davanje utjehe, buđenje nade i kajanje za počinjene grijehe može postati snaga čovječanstva. Dominantni teologijski i filozofijski obrasci danas su više usmjereni ostvarivanju globalnih političkih ciljeva nego li pomaganju ljudima da dođu u blizinu Božije milosti. Kao da je i ljudima vjere postalo važnije podržati političke, vojne i ekonomske blokove nego svjedočiti istinu i pružiti ljubav i utjehu nemoćnima.

U ljubavi prema sebi zaboravljamo značenje istinske ljubavi prema Bogu, pa tako i “svome bližnjemu” (Mt 22, 34; Kur'an 17, 26). Ukoliko se ovoj devijaciji zajednički ne odupremo otvorenim i dobronamjernim kritičkim odnosom i otkrivanjem ne samo posljedica zla već i njegovih uzroka, izdat ćemo osnovni princip našeg poziva – a to je briga za drugoga.

Uvaženi Papa, zajedno sa Katoličkom crkvom u Bosni i Hercegovini želimo snažiti vjeru u jednog Boga, vjerski moral i duhovnost naspram otuđenja materijalističke civilizacije i njenog proizvoda, desakralizacije svijeta. Držimo da je brak između muškarca i žene, porod i odrastanje i odgoj u porodici tajna koju je začeo Ruhu-l-emin (Duh Sveti) po Božijoj odredbi.

Odustajanje od naučavanja i posvećenja ove tajne u životu ljudi značilo bi iznevjeravanje jedne od najvećih tajni abrahamovske tradicije.

Također, duboko smo dirnuti Vašom brigom za nas, za sve stanovnike Bosne i Hercegovine. Vaš boravak među nama razumijemo i kao svesrdnu podršku ovoj zemlji, njezinom suverenitetu i njezinoj budućnosti u evropskoj i svjetskoj zajednici slobodnih država. Nadamo se da će najodgovorniji ljudi u našoj državi u Vašim porukama naći podstreka za unapređenje društvenog mira, međusobnog poštovanja ljudi, te odrnjerenu, mudru i konstruktivnu socijalnu i političku integraciju bosanskohercegovačkog društva.

Zato, dok smo s Vama danas u Sarajevu, s više pouzdanja i nade vjerujemo u zajednički doprinos saosjećanju i odgovornosti za širenje pomirenja u našem nemirnom i podijeljenom svijetu. Pozdravljamo Vaše pozive da se pomažu programi mira u zemljama strašnih stradanja i patnji muslimana i kršćana i drugih ljudi na Bliskom Istoku, i svugdje gdje su ljudi izloženi stradanju i nepravdi. Vaš dolazak među nas ohrabrujući je čin za sve ljude dobre volje u ovoj zemlji različitih ograničenja, mogućnosti i očekivanja.

Ispunjen velikom radošću, želim Vam ugodan boravak u našoj zemlji u kojoj se odjeci Ibrahimovih (Abrahamovih), Musaovih (Mojsijevih), Isaovih (Isusovih) i Muhammedovih riječi i poruka stoljećima čuju među prelijepirn planinama koje nas okružuju. Mir Vama”.

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić

“Sveti Oče!

Na početku ovoga susreta iskreno Vas pozdravljam i kao predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. I ja osobno i svi mi biskupi, a uvjeren sam i cijela Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini, osjećamo osobitu važnost međureligijske suradnje putem dijaloga jer u ovoj zemlji živimo različiti po vjeri i narodnoj-etničkoj pripadnosti.

[pull_quote_right]Sveti Oče, očekujemo i Vaše riječi podrške na putu izgradnje dijaloga[/pull_quote_right]

Imamo još jednu blagoslovljenu okolnost. U ovoj zemlji od 1291. godine pa do danas djeluju franjevci koji su poznati po svojoj otvorenosti za dijalog. Zato smo i izabrali da se ovaj susret dogodi upravo u sjedištu Franjevačke provincije Bosne Srebrene i to u zgradi koju su komunističke vlasti oduzele nakon drugog svjetskog rata. Tijekom nedavno rata ova je zgrada granatama zapaljena i potpuno izgorjela. Uz pomoć brojnih ljudi franjevci su je obnovili i otvorili je za: mlade, za gladne, za susrete.

Bog nam je darovao milost da se rodimo u ovoj zemlji i da na ovim prostorima zajedno živimo. Dijalog nema alternative. Tome nas uči i pregorko iskustvo nedavnoga rata sa strašnim posljedicama. Još uvijek su prisutne mnoge rane koje valja liječiti i vraćati povjerenje jednih prema drugima. Svjedok sam da postoji velik broj onih koji su i u najtežim ratnim danima tražili što možemo zajednički učiniti za opće dobro naših Crkava i vjerskih Zajednica.

Za vrijeme rata do 1992. do 1995. ovdje u opkoljenom Sarajevu imali smo redovne kontakte, iako je to bilo vrlo teško. Ti kontakti postojali su i u raznim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Nismo mogli rat zaustaviti ni stvarati strategiju mira. Ono što smo mogli to smo i činili: molili smo i pozivali na mir.

Nakon rata nas četvorica vjerskih poglavara u Sarajevu, uz potporu dobrih ljudi iz inozemstva, osnovali smo 1997. godine Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine koje od tada djeluje kao institucija u ovoj državi. Međureligijsko vijeće čine predstavnici: Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve u BiH te Islamske i Jevrejske (Židovske) zajednice u BiH.

Živeći zajedno dužni smo prihvatiti i poštivati naše različitosti, upoznavati jedni druge i putem dijaloga tražiti način putem izgradnje mira, suživota i međusobnog uvažavanja u jednakopravnosti. Potrebno je još puno toga učiniti da se dogodi istinski proces pomirenja i praštanja i da se vrati duh povjerenja.

Vas, u ime katolika koji sudjeluju na putu dijaloga, iskreno pozdravljam i izričem dobrodošlicu i zahvaljujem što podržavate traženje puta dijaloga i što vam je toliko stalo da se izgradi u svijetu duh dijaloga i poštivanja međusobnih različitosti.

Sveti Oče, očekujemo i Vaše riječi podrške na putu izgradnje dijaloga. Uvjeren sam da smijem obećati da ćemo od danas još više moliti za Vas. Vas molimo: uključite nas u svoje molitve da u ovoj zemlji zaživi pravedni mir, jednakopravnost i otvaranje perspektive utemeljene u vjerničkoj nadi”.

Komentari

1 Comment

  1. Suzana

    06/06/2015 at 19:07

    Ispada da je muslimanski reis održao najbolji govor.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.