Ko zaista želi konsenzus oko reformi političkog sistema BiH?

Konferencija “Konsenzus o reformi političkog sistema 20 godina poslije Daytona – realnost ili zavaravanje?”, koja će se 13. novembra održati u Mostaru, doprinijet će kristaliziranju i mapiranju pozicija relevantnih društveno-političkih aktera u BiH u pogledu njihove stvarne zainteresiranosti za postizanje konsenzusa oko reformi političkog sistema BiH.

Kako je saopćio organizator konferencije, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) sa sjedištem u Mostaru, u radu konferencije sudjelovat će akteri čiji su volja i djelovanje presudni za postizanje takvog konsenzusa: lideri političkih stranaka koje uživaju dvotrećinsku podršku unutar svakoga od tri konstitutivna naroda, te stoga i na nivou BiH, kao i čelnici medijskih kuća s dominantnim uticajem na javno mnijenje unutar sva tri naroda i na državnom nivou.

Ovi sudionici odabrani su jer bez njihove suglasnosti nije moguće postići potrebni konsenzus oko bilo kakve korekcije postojećeg pravno-političkog sistema.

Konkretna pitanja koja će se razmatrati na konferenciji su ravnopravnost konstitutivnih naroda i jednakost građana u smislu ostvarivanja prava na kandidiranje i slobodan izbor legitimnih političkih predstavnika, zatim ravnoteža kolektivnog i građanskog kroz bh. dvodomnost, ravnopravnost konstitutivnih naroda u procesima suodlučivanja u segmentu izvršne vlasti te pitanje konstitutivnosti na cijelom teritoriju BiH i kako je provesti, odnosno koliki su stvarni učinci i dometi presude Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH?

Poseban naglasak bit će stavljen na pitanje provedbe tzv. briselskog konsenzusa postignutog u oktobru 2013. godine te će se razmotriti neki od dostupnih instrumenata i modaliteta za njegovu provedbu.

Razgovarat će se i o nizu drugih relevantnih pitanja, kao što je problematika lažnog predstavljanja, odnosno manipulativnog izjašnjavanja u cilju ostvarivanja prava na izborne funkcije, usklađivanju ovlasti gornjih i donjih domova, modalitetima odlučivanja u izvršnoj vlasti koja jamče ustavno zajamčenu ravnopravnost te o zaštiti prava i potreba pripadnika konstitutivnih naroda koji žive na područjima s većinom drugog naroda.