Kojović za Fokus.ba: Ponižavajuće je trčati pod skute Rusije, Turske i država u susjedstvu

predrag kojovic

Predrag Kojović, kandidat Naše stranke za Parlamentarnu skupštinu BiH, izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da promjene u BiH moraju biti suštinske i sistemske.

„Mi se ne možemo i ne smijemo zadovoljavati kozmetičkim poboljšavanjem postojećeg sistema i stanja“, naveo je Kojović.

Komentarišući licemjernost i spinove pojedinih političara, Kojović je kazao:

„Političari će se, kako to pokazuju i u kampanji,  u javnosti i dalje svađati, udarati šakom o stol i pjeniti, a iza zatvorenih vrata zajedno sa svojim navodnim političkim protivicima uz smijeh i piće to prepričavati kao zezanciju“, a u nastavku intervjua dodao:

„Za mene je kao građanina BiH ponižavajuće, pa i izdaja, trčanje pod skute Rusije, Turske i državama u susjedstvu.“

Naš sagovornik se osvrnuo i na protekli mandat vladajućih koalicija u BiH, govorio je o ekonomiji i obrazovanju, EU intergracijama, bh. pravosuđu…

Vaša ocjena rada vladajućih koalicija od kantonalnog, preko entitetskog do državnog nivoa u protekle četiri godine?

Pokazalo se, nažalost ponovo, da tzv. matematičke koalicije koje se sklapaju samo radi podjele izvršnih pozicija ne donose ni BiH ni građanima ništa dobro. Takve koalicije se, kako smo imali priliku vidjeti već nekoliko puta, raspadnu nakon par mjeseci, rad države se blokira i onda stranački ministri i PR službe sve vrijeme i energiju, umjesto na rad za dobrobit zemlje i građana, troše da dokažu da nisu vlast ili da su njihovi partneri u vlasti krivi za blokadu.

Nevladine organizacije koje se bave praćenjem aktivnosti rada državnih organa su, koliko sam vidio, jednoglasno izrekle ocjenu da je ovo jedan od najneproduktivnijih mandata i ja se samo mogu složiti s njihovom ocjenom. Činjenica je, takođe, da je i u takvim okolnostima Naša stranka pokazala radinost i konstruktivnost podnoseći preko svojih predstavnika ubjedljivo najveći broj zakonskih i drugih prijedloga.

Kako je i šta je zaista radila vlast u protekle četiri godine u kojoj su desetine hiljada mladih otišli iz zemlje, nije izgrađen ni milimetar autoputa, a u državne službe po stranačkoj pripadnosti zaposleno još administracije, pokazaće tek finansijska revizija koja, ako tako građani odluče, nastupa 8. oktobra.

Albanija, Makedonija i Crna Gora daleko su nadmašile BiH po ekonomskim slobodama, pokazalo je istraživanje Fraser instituta iz Kanade. U međuvremenu, mlade generacije napuštaju zemlju, i dalje je veliki broj nezaposlenih, korupcija je prisutna u brojnim društvenim sferama, itd. Kako do promjena?

Mi se ne možemo i ne smijemo zadovoljavati kozmetičkim poboljšavanjem postojećeg sistema i stanja. To nije pitanje ukusa, nego opstanka. Promjene moraju biti suštinske i sistemske. Mi stalno slušamo od ljudi iz vlasti da stvari idu nabolje i da nije sve tako crno. Možda je u njihovom ličnom slučaju to zaista tako, ali većina građana živi lošije, većina mladih ne vidi budućnost u ovakvom društvu i kroz neadekvatan obrazovni sistem odgajamo generacije koje se neće moći nositi sa izazovima svijeta u kojem će živjeti.

Za takve, suštinske promjene, za promjenu pravca kojim se kao država i društvo sada krećemo, potrebna je odluka onih zbog kojih ova država i postoji, a to su građani BiH. Oni sedmog oktobra odlučuju o budućnosti ove zemlje. Sve je zaista u njihovim rukama.

Ako građani žele da i naredne četiri godine provedemo ogorčeni, depresivni i zabrinuti zbog novinskih naslova i emisija, neka glasaju za političare koji će se, kako to pokazuju i u kampanji,  u javnosti i dalje svađati, udarati šakom o stol i pjeniti, a iza zatvorenih vrata zajedno sa svojim navodnim političkim protivicima uz smijeh i piće to prepričavati kao zezanciju. Naravno, građanima koji taj dio njihovog odnosa ne vide, ostaće mučnina, depresija i bijes i želja da idu odavde te barem svoju djecu poštede od poniženja. Jer to je zapravo ono što se sada događa.

Mi nudimo jednu novu politiku, jednu novu šansu za BiH i pozivamo prije svega na zajedništvo, na uzajamno poštivanje i pomaganje jer samo radeći jedni s drugima a ne jedni protiv drugih možemo promijeniti stanje na bolje pa da mladi više ne odlaze, a oni koji su otišli da se počnu vraćati. Ovo kako sada živimo i kako se ponašamo jedni prema drugima, to, ja vjerujem, nismo mi.

Mi smo puno bolji od ovoga i zato vjerujemo da s novom politikom i novim licima ova zemlja zaista može puno bolje.

Naša stranka je već godinama u opoziciji. Očekujete li da ćete nakon ovih izbora ući u vlast, ko su potencijalni koalicioni partneri i ispod kojih kriterija Naša stranka nikada ne bi ušla u vladajuću koaliciju?

Naša stranka je potpuno spremna da preuzme odgovornost za vlast. Mi tražimo da dobijemo priliku, ali ne sa svakim i ne po svaku cijenu. Imamo stručnost, imamo motiv i imamo moralni kredibilitet da povedemo BiH na put promjena. Cilj je da BiH bude normalna država, poput drugih EU država i da se onda, umjesto međuetničkim svađama i političkim kriminalom, bavimo onim što je zaista posao vlasti, a to je da osigura najveću moguću sreću za najveći mogući broj svojih građana.

U kojoj mjeri će biti pošteni i transparentni ovi izbori s obzirom da su se već pojavili dokazi o manipulacijama sa glasovima iz inostranstva?

Postoje danas tehnologije koje maksimalno sužavaju prostor za krađu glasova. Mi smo sa kolegama iz drugih stranaka podnijeli zakonski prijedlog za uvođenje tih tehnologija. SDA i SNSD su sa svojim političkim satelitima to spriječile. Pametnom, kako to ljudi kažu, i išaret dosta.

U ovakvim okolnostima u kojima se odvijaju ovi izbori najviše na sprečavanju krađe mogu učiniti sami građani. Moramo shvatiti svoj glas, svoje pravo na izbor ko će nas predstavljati i u ime nas odlučivati, kao svoje najvrijednije građansko pravo. Liberali su se za opšte pravo glasa kroz historiju borili desetljećima. Mi ga danas uzimamo zdravo za gotovo. Ono je osvojeno uz velike napore i žrtve i prodati ga za 20 KM ili ga uopšte ne iskoristiti je neprihvatljiva bahatost i oni koji to rade, ne zaslužuju status građanina BiH.

Ranije ste kritikovali pojedine političare koji su deklarativno za članstvo u EU i NATO-u, a uopće ne putuju u Brisel ili Washington. S druge strane, tu su i oni sa često fašizoidnim stavovima, a također se samo promovišu EU intergracijama. Koliko smo zapravo sa takvim političarima daleko od EU?

Ja često pitam ljude da mi iskreno odgovore na sljedeće pitanje: Da ste gospodin Čović, Dodik i Izetbegović, da li biste mijenjali išta u sadašnjem sistemu? Ali iskreno? Neku novu BiH, neku pravedniju i bolju zemlju, mogu napraviti samo novi ljudi, ljudi koji nas žele ujediniti i okrenuti zajedničkom radu za dobrobit svih. Jedino ako svi idemo naprijed, onda će i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima i Ostalima biti bolje. Plima diže sve brodove i oni koji tvrde da na račun drugih mogu podići čamac samo jednih, ne znaju o čemu pričaju ili lažu.

Nedavno sam u Gračanici govorio o svom drugu i stranačkom kolegi Amiru Hasičeviću. 1992 je uzeo pušku i u farmerkama branio BiH. Nakon rata je završio ekonomiju, doktorirao i branio je znanjem. Danas je uspješan poduzetnik i brani je zapošljavanjem i političkim angažmanom u koji se uključio na račun svoje štete. Nama danas srećom u vlasti ne trebaju ljudi koji mogu rastaviti pušku za 10 sekundi ili pogoditi granatom kuću sa kilometer udaljenosti, nego oni koji govore pet jezika i u društvu međunarodnih predstavnika se osjećaju kao kod kuće. Nama danas trebaju ljudi kao što su Amir, Boriša, Sabina i Damir.

Može li i treba li BiH uskoro postati članica NATO-a, imajući u vidu da su brojni visoki zvaničnici EU i SAD u proteklim sedmicama pozvali na veći angažman u BiH, jer su na sceni i neke druge velike sile koje šire svoj uticaj na Balkanu?

NATO je prioritet. Da jednom zauvijek završimo priču o nepovredivosti bh. granica. Ovih skoro 52 hiljade kvadratnih kilometara koje zovemo Bosna i Hercegovina nisu ni srbijanski ni hrvatski, nego pripadaju nama, građanima BiH i samo mi imamo pravo odlučivati o ovoj prelijepoj parceli koja nas je historijski zapala. Za mene je kao građanina BiH ponižavajuće, pa i izdaja, trčanje pod skute Rusije, Turske i državama u susjedstvu.

Sanjam o BiH koja je ponosna, dostojanstvena i zahtijeva da ju se tretira kao ravnopravnog partnera. Hoću s ovim nabrojanim državama da razvijam prijateljske donose, da pričamo o ekonomskoj saradnji na obostranu korist i da i oni nas cijene i respektuju kao što ćemo i mi njima uzvratiti na isti način. Nema ni na jednom stećku Bosanca koji kleči. Uvijek uspravan, s podignutom otvorenom rukom. Tako piše Krleža i tako je i bilo do dolaska nacionalističkih lidera na vlast.

Kako gledate na otvorene prijetnje koje upućuju pojedini političari sa govornica u predizbornoj kampanji. Primjerice slučaj Milorada Dodika koji je prijetio otkazima, pa čak i Davoru Dragičeviću koji protestuje u Banjoj Luci zbog nerasvijetljene smrti njegovog sina?

Dodik prijeti da će otpustiti sve koje ne glasaju za njega, SDA javno prijeti da oni znaju kako koja ulica glasa i poručuje onima koji ne glasaju za SDA da dobro paze. HDZ kaže da bez njih u vlasti neće biti ni Hrvata…Partije od ljudi koje su zaposlile traže da fotografišu i dokažu svoj glas za njih…I sad ja pitam građane BiH, da li se zaista boje ovih ljudi i da li su to ljudi kojima žele dati da odlučuju o sudbini njih i njihove djece? Ja nisam. Naša stranka nije. Mi od BiH za kakvu smo glasali na referendumu nikad odustati nećemo.

Kakve su promjene potrebne bh. pravosuđu s obzirom na vidno nezadovoljstvo građana, nevladinog sektora i međunarodne zajednice njihovim radom? Sjetimo se samo slučaja Nikole Špirića koji je pod sankcijama SAD-a zbog „značajne korupcije“, a uopće nije procesuiran u bh. pravosuđu… Također tu su političari koji su osuđivani za korupciju, a već su na slobodi i neki od njih se čak kandiduju na izborima…

Uhapse, objave vijest i puste ih. Kao u sportskom ribolovu. Optužnica za politički i privredni kriminal skoro da i nema. Presuda nema uopšte, a tužioci i dalje primaju platu za posao koji bi trebalo da rade, a ne rade. Neprihvatljivo. BiH mora postati zemlja u kojoj kada uradiš ono što je zakonom zabranjeno, ideš u zatvor bez obzira na to ko si i šta si. To se zove vladavina zakona i Naša stranka a i EU s razlogom na tome toliko insistira. Ako dozvolite da se vratim i preformulišem jedno vaše ranije pitanje, da li biste se vi da ste gospodin Čović, Dodik i Izetbegović zalagali za vladavinu zakona ako to znači da ćete morati građanima objasniti kako ste zapravo stekli to što imate? Iskreno?

Obrazovanje je jedna od sfera o kojoj se najmanje govori u BiH, a koja je svugdje u svijetu temelj razvoja i inovativnosti? U kojoj mjeri su u ovoj sferi potrebne reforme, jer i dalje imamo nedostatak ulaganja, diskriminaciju učenika, dvije škole pod jednim krovom…

Dvije škole pod jednim krovom su ono što nacionalisti hoće da naprave od cijele BiH. Ja vjerujem da se oni ponose tim svojim uspjehom. Pitanje obrazovanja, a posebno pitanje odvajanja djece po etničkoj pripadnosti ili nepripadnosti je za nas jedno od najvažnijih. Moje kolege Sabina Ćudić i Damir Marjanović su dugo radili na tome, tražili moguća rješenja, putovali da vide kako neka rješenja izgledaju u praksi i pod punom moralnom odgovornošću tvrdim da ako nam građani daju snagu na ovim izborima i budemo dio federalne vlasti, dvije škole pod jednim krovom neće postojati na kraju našeg mandata.