Da li je na pomolu nova Vlada Kantona Sarajevo, nakon ostavke Aljoše Čampare u vrhu SDA? O ovome ali i o tome ko će je činiti razgovarali smo s predsjednikom Naše stranke Predragom Kojovićem.
On za Fokus.ba govori i o odnosu te razlikama s Narodom i pravdom, te se dotiče i pitanja nefunkcionisanja Vijeća ministara BiH.
Ko vas prati na Twitteru mogao je vidjeti da ste prvo brojali do 18, a onda i do 19, s tri tačke. Nije teško zaključiti da je na pomolu smjena Vlade KS i da će Naša stranka u tome učestvovati. Zašto smjena Vlade KS i zašto pred izbore?
– Aktuelna Vlada funkcioniše kao i sve druge vlade koje predvodi SDA, a to je da su ministri tek izvršni organi stranačkih moćnika, a budžeti bankomati za lične i stranačke interese. Tu vrstu ponašanja SDA nije suspendovao ni u ova teška vremena pandemije i ta činjenica je, barem za mene, posebno degutantna. Zato ćemo vratiti Fortinu Vladu u još jačem i boljem sastavu. Program rada Vlade koji se ovih dana užurbano dogovara u okviru četvorke uz koordinaciju sa zastupnicima Nikšićem i Marjanovićem će biti predstavljen javno pa će se o njemu moći izjasniti i zastupnici ali i glasači.
Zapravo, lokalni izbori u Sarajevu će biti referendum u kojem će građani imati priliku izabrati i opštinske i gradske i kantonalne vlasti i po prvi put dejtonski iracionalno iscjepkanu teritoriju Kantona Sarajevo pretvoriti u jedinstveni politički i administrativni prostor u kojem se nivoi vlasti neće igrati ping ponga sa problemima građana.
Ko su tih 19 ruku? Je li u tom timu i Aljoša Čampara koji je raskrstio sa SDA?
– Nije tačno da u ovom trenutku računamo na podršku 19 zastupnika. To je bilo prije par dana. Fortina Vlada će imati širu podršku.
Znači, Edin Forto će opet biti premijer u novoj vladi? Hoćemo li možda u toj vladi vidjeti i neke ljude koji su već bili ministri?
– Premijer Forto je bio kičma jedne, i vjerovatno jedine, Vlade u BiH koja je funkcionisala kao istinski tim. Ako dozvolite jedan sasvim ličan komentar za koji se nadam da će biti shvaćen u pozitivnom smislu u kojem ga i iznosim. Ja tu vrstu timskog duha i spremnosti da se ministri iz različitih stranaka po principu svi za jednog, jedan za sve upuste u to da ovog kantona, od ovog grada naprave ono što sada samo sanjamo nisam vidio od vremena radne akcije Šamac-Sarajevo 78.
Osim odličnog obrazovanja i racionalnosti jedna od Fortinih najvećih, a u javnosti skoro nevidljivih, vrlina je da na uštrb lične promocije gradi timsku atmosferu i organizaciju koja proizvodi konkretne rezultate.
Nažalost, mi živimo u vremenu u kojem medijskim prostorom dominiraju oni koji su bahati, bombastični ili oni koji se najglasnije deru. Forto, s druge strane, pripada silama iz one narodne “tiha voda…” a ja vjerujem da je upravo to ono što nam treba. Dakle, odgovor na vaše pitanje je, da.
Zajedno sa Narodom i pravdom Dine Konakovića bili ste okosnica bivše vlade, mislim na Našu stranku. Zašto opet s NiP-om uzmu li se u obzir ipak neke ideološke razlike (sjetimo se LGBT parade), a bilo je i prigovora u članstvu kada je riječ o parterstvu s NiP-om?
– Bilo bi možda arogantno ali i netačno svesti Fortinu Vladu na NiP i Našu stranku. Osim ministrice obrazovanja u posljednjoj fazi svi su ministri u toj Vladi radili vrlo dobro. Svi. Mislim na sve ministre tadašnje šestorke.
Ali da se vratim vašem pitanju. Ideološke razlike između Naše stranke u NiP-a su značajne, duboke i premostive su jedino kada postignemo precizan i konkretan programski sporazum. Drugi esencijalan uslov za takvu vrstu koalicije je da oni sa kojima se dogovorite drže do svoje riječi i svog potpisa. NiP, kao i SDP I NBL su to dokazali. Između ostalog upravo na primjeru koji ste naveli u pitanju. Uradili su ono na šta ih zakon i evropski demokratski standardi obavezuju iako se ideološki ne slažu s tim. U evropskom političkom rječniku to se zove vladavina zakona.
Kako radi Vijeće ministara odnosno državna vlast? Čini se da i ona nema podršku u Parlamentu?
– Da, imali su priliku građani i to čuti i to direktno od predsjedavajućeg gospodina Tegeltije, mada je, vjerovatno, uživo, u parlamentu, to sigurno izgledalo apsurdnije.
I kada sam ja, a vjerovatno i drugi poslanici, pomislio da će se njegovo obraćanje parlamentu nastaviti – kako je to uobičajeno u demokratskom svijetu- daljnim obrazloženjem zbog kojeg podnosi ostavku i poziva na hitno uspostavljanje zakonskog osnova za vanredne izbore on se jednostavno vratio u svoju klupu i pravio kao da je sve što se upravo dogodilo potpuno normalno.
Sad je potpuno jasno da su Dodik i Čović pandemiju COVID-a 19 iskoristili da eutaniziraju Vijeće ministara kao najviši organ izvršne vlasti u BiH. S izuzetkom Radončića u samom početku, Vijeće ministara je pandemiju provelo u potpunoj samoizolaciji. I to u jednoj od onih situacija, tačnije, nesreća, koje da bi bile izbjegnute ili umanjene zahtijevaju koordinirane poteze svih nivoa vlasti u smislu kontrole granica, karantina, zabrana, preporuka, procedura sa pacijentima – jer ove mjere, koje su nam bila prva i u tom trenutku skoro jedina zaštita od pandemije, djeluju samo ako su koordinirane. U protivnom su, iz epidemiološke perspektive besmislene, poput odluke Vlade Hrvatske da su vlasnici domovnica i njihovi članovi porodice imuni na Corona virus. Nažalost, izjava Tegeltije je nedvosmisleno pokazala da je Vijeće ministara kastrirani kralj, a da je stvarna moć odlučivanja i dalje u partijskim centralama. Oni to zovu matematička koalicija, a vidimo da je to političko udruživanje isključivo radi podjela fotelja i budžetskog plijena.
Rezultat takve prakse u proteklih 30 godina je da o pitanjima države i problemima građana odlučuju partijske centrale, a ne državne institucije i zakoni.
Hoće li predizborna kampanja biti još “krvavija”? Kako vam se čini? Ulog je veliki..
Politička scena u BiH se sve jasnije dijeli na dva velika politička bloka, jedan koji se očajnički bori da sve ostane isto kao i do sada. Taj blok i dalje svoju glavnu snagu crpi predizbornom proizvodnjom međuetničkog straha i zloupotrebom ratne trauma građana..
I drugi koji iskreno vjeruje da su naši ljudi i pametni i vrijedni i da ova zemlja može bolje. Oni koji se bore da sve ostane isto su najveća prepreka da konačno krenemo putem progresa. Petnaestog novembra građani olovkom mogu ovoj zemlji dati novu šansu.
