Kome je to papa Franjo došao u Sarajevo?

Ljubomir Hlobik je završio Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu. Za index.hr osvrnuo se na dolazak Pape Franje u Sarajevo na malo drugačiji način. Njegov komentar prenosimo u cjelosti…

Prije sam vjerovao da svaki apostolski pohod jednog rimskog biskupa – pape, ima u sebi glavnu značajku ojačati ili utvrditi braću kršćane u vjeri; danas kad gledam na pohod razigranog Franje Sarajevu iščitavam više kritiku kroz pohod nego primarnu konotaciju.

Da se podrugljivo ne nasmijem na imenicu Država kad je u pitanju BiH zasigurno ovoj cvelferiji propagande jedne države ne bih dao toliko prostora u mojim mislima. No, na žalost živio sam u toj zemlji neko vrijeme i kad trebam suvislo odgovoriti kako funkcionira BiH zateknem se u vokabularnoj prostituiranosti i konkluziji: “tko tamo nije živio, teško shvaća relacije i trikove opstanka”.

O toj rubnoj ili perifernoj državi koja se doji na sisi dadilje velike USA ili Ujedinjenih naroda, nema se mnogo logičnog za reći. I sam je ministar kulture, veliki glumac Hadžihafizbegović lijepo rekao: “gdje počinje Bosna prestaje logika”. Tako i ovo apostolsko putovanje (kao humanist) doživljavam kao logički paradoks; ipak, kao teolog – kritiku upućenu uzoritom kardinalu Vinku gospodinu Puljiću.

Smiju se oni i trljaju ruke jer će ih kamere svih medija oslikati kako u najfinijem ruhu teturaju do oltara uz živahnog i jednostavnog Franju. No, sad da malo zastanem i kažem iskreno poznavajući i unutarcrkvenu politiku da je ovaj pohod kao lakmus papir ili indikativan – papa je ipak “simbol” i “znak”.

Priča jedno, a radi drugo

Da krenem redom u ovoj konfuznoj i ironiji misli. Sjećam se kolege koji je usrdno molio da ga se primi kao vjeroučitelja u Brčkom, na što mu je tadašnji predstojnik ureda za katehetiku Jukić lijepo rekao kako nema hrvatske djece u Bosni i Hercegovini i neka traži posao u Hrvatskoj gdje je i diplomirao.

Utučeni Bosanac, školovan u Hrvatskoj nije trošio vrijeme nego je konobario kao pošteni Hrvat u Bosni, bez da je ikad znao gdje je to Herceg Bosna.

Sjećam se propovijedi kardinala Puljića u Mariji Bistrici na dan kad šačica hrvatskog jala dođe pohoditi to svetište, parafraziram: „Majko Hrvatska, nemoj se odreći svoje djece iz Bosne“ … suze su tekle i uzoritom i svim slušateljima.

Uzmemo li drugo poimanje u obzir, nećemo mnogo mudrovati da shvatimo da je Crkva u Bosni i Hercegovini podbacila. Enklavirala se u okrilju politike koja nije punoljetna niti zrela. Prije bih rekao adolescentske politike kojoj je vrhunac doživjeti sitni novčani „vrhunac“ uz uzdahe i nježne dodire rukovanja sa svim stranama i strukturama.

Konačno, kome je to uistinu papa Franjo došao u Sarajevo?

Jel to neka pljuska HBK ili je to pljuska samim Hrvatima? Odgovor je jasan kao što je jasno da kardinal pati od visokog tlaka ili masnoće u krvi… rekao mi je jednom prilikom kako jadan pije tablete i za žgaravicu, a kako i ne … papa je indikator ili rekao bih on je kao marker.

Gdje se on pojavi oči svijeta su širom usmjerene. Ne boji se papa mnogo za katolike u Bosni i Herceg Bosni, papa se boji po svemu sudeći da je to uzaludni trud opstanka.

Bosna, ruku na srce, nikad neće ugledati svjetlo dana pod okriljem plave zastave s mnoštvo zvjezdica – korumpiranost kao „dobar dan“, nepotizam kao „norma“ i sukob militarističkog pravoslavlja i fundamentalnog enklaviranog Islama – vječno će uzrokovati da ova država ima prefiks Zapadni Balkan ili Istočna Europa.

Dok god se Crkva ne uozbilji u Bosni i Hercegovini, dok god desne političke struje koje djeluju ne postanu lucidne, dok god u trilogiji rasipništva ne zavlada jedinstvo cilja i smjera … papina poruka neće biti shvaćena; a, ovaj pohod u rubne krajeve kako stalno napominje u propovijedi iz Doma sv. Marta sam pontifex maximus, biti će izraziti trošak ili velika prilika za neke kako „zavući paru“.

Kako je to lijepo rekao veliki Meša „Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.“ Želja mi je da BiH ne sanja svoj život nego da počne živjeti svoj san – san Srba, Hrvata i Bošnjaka. Sve bi bilo to brzo da ih ne koče veliki svećenici i imami koji jade muče sa žgaravicama i tlakom.