Vlada Federacije Bosne i Hercegovine upriličila je danas u Sarajevu komemorativnu sjednicu u povodu smrti akademika Rusmira Mahmutćehajića, prvog potpredsjednika Vlade Republike BiH.
Prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike BiH Rusmir Mahmutćehajić preminuo je 5. aprila u Sarajevu, u 78. godini, a sahranjen je u rodnom Stocu. Bio je intelektualac priznat u državi i širom svijeta, a ljubav prema rodnom gradu za njega je bila posebno važna baš kao i prema cijeloj Bosni i Hercegovini.
Na komemorativnoj sjednici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine danas su se od njega, biranim riječima u emotivnim govorima, oprostile brojne kolege, suradnici, predstavnici društvenog i političkog života, ali i trenutni nosioci izvršnih i zakonodavnih funkcija u Bosni i Hercegovini.
Duboka povezanost
Federalni premijer Nermin Nikšić okarakterizirao je Rusmira Mahmutćehajića kao čovjeka čiji je život bio duboko utkan u sudbinu naše države. Pripadao je generaciji ljudi kojoj je historija stavila pred zadatak da brani vrijednosti u koje su vjerovali.
“Za odgovornost da brani ideju Bosne i Hercegovine, onda kad je bila najugroženija, teško se mogla naći podobnija ličnost. Rođen je u Stocu, gradu susreta kultura i civilizacija, iz svog zavičaja ponio je uvjerenje koje je obilježilo cijeli njegov život. Širio je svoju vjeru u Bosnu i Hercegovinu kao prostor susreta, različitosti i zajedničkog dostojanstva”, naglasio je.
Kao vrhunski naučnik, profesor i intelektualac međunarodnog ugleda, prije svega bio je čovjek koji je znanje razumio kao moralnu obavezu prema društvu.
Ratni angažman
“Kad je Bosna i Hercegovina, početkom devedesetih godina bila suočena sa agresijom i prijetnjom nestanka, Rusmir Mahmutćehajić nije birao sigurnost akademske distance, stao je u službu države kao prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i ministar u najtežim ratnim godinama, dijeleći sudbinu naroda i odgovornost za opstanak zemlje.
Bio je državnik u vremenu kad je zagovaranje njegovih stavova iziskivalo otpornost i hrabrost. Njegova misija nije završila ratom. Naprotiv, tad je započela možda i zahtjevnija borba, borba za razumijevanje Bosne i Hercegovine. Kroz desetine knjiga, eseja i javnih nastupa branio je ideju naše zemlje kao zajednice različitih identiteta, uvjeren da se njena snaga nalazi u pluralnosti, ne u podjeli”, istaknuo je premijer Nikšić.
Kao osnivač i predsjednik Međunarodnog foruma Bosna, neumorno je stvarao prostor dijaloga između kultura, religija i ideja, vjerujući da istinski mir počinje razumijevanjem drugoga i da mir nije stanje koje se jednom postigne, nego trajni proces koji se iznova gradi.
Poruke nasljeđa
“Nakon svakog razgovora s njim i svakog njegovog obraćanja ostajala je ista misao, da Bosna i Hercegovina nije zadatak jedne generacije, nego trajna obaveza svih nas. Njegov život svjedoči da se domovina ne brani samo oružjem i politikom, nego i mišlju, riječju. Bio je naučnik koji je razumio savremenost, filozof koji je promišljao tradiciju i državnik koji je znao da Bosna i Hercegovina nije samo teritorija, nego ideja odgovornosti prema drugome”, naglasio je federalni premijer.
“Danas se, kaže Nikšić, opraštamo od jednog od najznačajnijih predstavnika vremena u kojem su znanje, princip i javna riječ nosili posebnu težinu.
“Na nama je obaveza da nastavimo ono za šta je živio, da čuvamo dijalog umjesto podjela, razumijevanje umjesto straha i zajedničku odgovornost umjesto ravnodušnosti jer najveće poštovanje prema velikim ljudima ne pokazujemo riječima koje izgovaramo danas, nego društvom koje gradimo sutra”, kazao je premijer Nikšić.
Svjesno danas, niko og govornika na komemorativnoj sjednici nije izgovorio skraćeni naziv države. To je amanet koji je ostavio Rusmir Mahmutćehajić.
“I sada mogu prepoznati žar s kojim je objašnjavao svoje uvjerenje da svako izgovaranje punog imena Bosne i Hercegovine nosi odgovornost, poštovanje i potvrdu njenog identiteta i njene historije. Neka nam zato ostane njegovo upozorenje i njegova nada da Bosna i Hercegovina traje onoliko koliko smo je spremni svakodnevno potvrđivati svojim djelima”, kazao je federalni premijer Nikšić na komemoraciji.
Lik i djelo
O liku i djelu Rusmira Mahmutćehajića govorio je danas i federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar, general Armije RBiH Sefer Halilović, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije Sonja Biserko te brojni drugi poštovaoci njegovog lika i djela. Omogućeno je i upisivanje u knjige žalosti, postavljene sa obje strane govornice u sali Parlamentarne skupštine BiH u Sarajevu.
Rusmir Mahmutćehajić rođen je u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Specijalizaciju je obavio 1982. u Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu (Italija), a postdoktorske studije 1988. na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu (Belgija).
Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu te kao direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku (Hrvatska). Od 1991. do 1992. bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kad je podnio ostavku.
Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine. Od 2023. bio je član Evropske akademije nauka i umjetnosti. U užem naučnom području objavio je brojne stručne i naučne radove. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda na bosanski jezik.
