prevare s biogorivima

Kompanija iz BiH prodala hiljade tona lažnog goriva širom Evropske unije

gorivo cijene
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Godinama se u sjevernoj Evropi dešavaju brojne podvale sa lažnim biogorivima. Nova istraga pokazuje da su ti slučajevi povezani sa kompanijom iz BiH koja je prodala na hiljade tona lažnog goriva širom Evropske unije

Na okupljanju službenika iz industrije ulja i masti 2017. godine gosti večeraju pod prigušenim svjetlima sale u historijskoj zgradi „Hulstkamp“ u Rotterdamu. Za jednim stolom su tri čovjeka koji su izgradili ime i bogatstvo kao trgovci novom vrstom biogoriva napravljenog od otpadnog jestivog ulja koje je preplavilo Evropu.

Prema pisanju medija, radeći kao izvršni direktor velikog proizvođača biogoriva „Biodiesel Kampen“ BV Cornelis Bunschoten je u to vrijeme bio jedan od 500 najbogatijih ljudi u Holandiji. Do njega je Wilfred Hadders, direktor druge holandske kompanije za proizvodnju biogoriva „Sunoil Biodiesel“ BV koji je u jednom trenutku imao kolekciju od 18 luksuznih automobila među kojima je i rijetki „Porsche 911“.

Uspjeh kratkog daha

No, njihov je uspjeh bio kratkog daha. Nakon te večere obojica su bila predmet istrage zbog sumnje na prevaru u vezi sa jeftinim tradicionalnim biogorivima koja su prodavali pod skupa napredna biogoriva napravljena od otpadnog jestivog ulja.

Bunschoten je 2019. osuđen na 20 mjeseci zatvora za prevaru, krivotvorenje i pranje novca. Još jedan trgovac koji je sjedio za istim stolom te večeri Gianni Rivera tereti se da je prao novac za Bunschotena. I protiv Haddersove kompanije „Sunoil“ trenutno se vodi istraga zbog „velike prevare“ koja uključuje korištenje krivotvorenih certifikata za biodizel.

Sva trojica se terete da su iskorištavali jednu od vodećih klimatskih politika Evropske unije (EU) kojom se emisije u saobraćaju nastoje smanjiti kroz poticanje kompanija da miješaju biogoriva proizvedena od upotrijebljenog ulja za kuhanje sa gasom ili dizelom. No, nova istraga koju su proveli Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Organized Crime and Corruption Project (OCCRP), Follow the Money i De Tijd ukazuje da su njih trojica bili povezani i na druge načine.

Godinama su četiri kompanije, za koje su ova trojica radila ili su bili njihovi vlasnici, kupovale na hiljade tona lažnog biogoriva napravljenog od otpadnog ulja za kuhanje od istog dobavljača – bh. kompanije za koju istražitelji EU-a sumnjaju da je provodila vlastitu unosnu prevaru.

Te se kompanije nalaze među 17 kompanija devet zemalja za koje istražitelji kažu da su kupovale jeftina američka biogoriva od soje, koja su lažno deklarisana kao skupo gorivo od upotrijebljenog ulja za kuhanje, od bh. kompanije „Sistem Ecologica“ d.o.o. Pojedinosti iznesene u neobjavljenom izvještaju Ureda EU-a za borbu protiv prevara ukazuju da su vlasnici kompanije krivotvorili dokumentaciju kako bi napuhali dobit i izbjegli milione eura antidampinških carina.

Nakon što je Ured EU-a za borbu protiv prevara (OLAF) otvorio istragu protiv kompanije „Sistem Ecologica“, bh. vlasti su u januaru 2020. godine odbile obnoviti licencu svojoj fabrici. Iako su vlasnici kompanije za sada izbjegli krivičnu odgovornost u Bosni i Hercegovini (BiH), suočavaju se sa optužbama za prevaru u Belgiji.

Foto: CIN
Fabrika kompanije „Sistem Ecologica“ u Bosni i Hercegovini

Ni Bunschotenov ni Riverin advokat nisu odgovorili na zahtjev novinara za komentar.

Hadders je za Follow the Money rekao da „Sunoil“ „nije znao za zloupotrebe“ kompanije „Sistem Ecologica“, ali nije odgovorio na zahtjeve za komentar o istrazi protiv vlastite kompanije.

Negiraju umješanost

Nenad Kokanović, jedan od vlasnika kompanije „Sistem Ecologica“, u razgovoru sa novinarima CIN-a je negirao da je njegova kompanija umiješana u prevaru. Rekao je da će se istina „vrlo brzo otkriti“, ali je odbio odgovarati na detaljna pitanja.

Novinari su pozivali više telefonskih brojeva i slali e-mail poruke na adrese njegovog poslovnog partnera Borivoja Vukadinovića, ali nisu dobili odgovor. Advokat koji zastupa kompaniju „Sistem Ecologica“ nije odgovorio na poziv za komentar.

Carinske vlasti u Belgiji ističu da su kompanije u EU-u često žrtve kriminalaca koji prodaju lažna biogoriva, nazivajući ih „biodizel mafijom“.

„Prevara sa biodizelom je (gotovo) uvijek organizovana na međunarodnom nivou i uključuje nekoliko država članica, ali i trećih zemalja“, navedeno je u saopštenju carine. „Nažalost, kao uvoznici, bez obzira jesu li znali za prevaru ili ne, solidarno su odgovorni za utajene carinske dažbine.“

Apetit Evropske unije za biogorivima raste od 2009. godine kada je Brisel odredio da do kraja ove decenije 10% goriva za prevoz u Uniji mora dolaziti iz obnovljivih izvora. Potražnja je značajno rasla od 2018. kada je Unija taj cilj povećala na 14% do 2030. godine.

Propisi, također, zahtijevaju od dobavljača da pokažu da biogoriva koja miješaju sa gasom i dizelom ne uzrokuju štetu okolišu. Tradicionalna biogoriva proizvedena od soje i palminog ulja potiču krčenje šuma u Latinskoj Americi i Aziji pa energetske kompanije traže održivije alternative. Biogoriva proizvedena od upotrijebljenog ulja za kuhanje posebno su atraktivna jer se kao otpad pretvoren u gorivo računaju dvostruko u smislu ostvarenja cilja EU-a od 14%.

Potkopavanje klimatskih ciljeva EU

Kako je potražnja naglo rasla, velike energetske kompanije poput „Royal Dutch Shella“, „TotalEnergiesa“ i „Repsola“ najavile su niz ulaganja u nove rafinerije koje mogu prerađivati korišteno jestivo ulje. No, ova zlatna groznica stvorila je sistem pogodan za prevare.

Biogoriva na bazi otpadnog jestivog ulja znatno su skuplja od onih proizvedenih od djevičanskih ulja, ali nakon rafiniranja ih je teško razlikovati golim okom. Uz mali rizik da budu uhvaćeni i par jednostavnih podešavanja u papirologiji trgovci mogu dodati milione eura vrijednosti pošiljci, lažno je deklarišući kao otpadno jestivo ulje.

Osim što crpe novac iz budžeta EU-a, prevare u sektoru otpadnog jestivog ulja također potkopavaju klimatske ciljeve Unije. Sojino i palmino ulje, dvije uobičajene sirovine za tradicionalna biogoriva, smatraju se toliko ekološki štetnima da se EU opredijelila da ih postepeno ukine do 2030. godine. No, istraživanje novinara pokazuje da ta goriva i dalje mogu neotkrivena doći do Unije.

Chelsea Baldino, viša istraživačica u neprofitnom Međunarodnom vijeću za čisti transport, kaže da prevare sa otpadnim jestivim uljem „potpuno podrivaju“ napore EU-a da postepeno napusti tradicionalna biogoriva.

„Naročito sa biljnim sirovinama one imaju izrazito visoke stope emisija koje ih u nekim slučajevima čine čak i gorim za klimu od korištenja nafte“, kaže Baldino.

Predobro da bi bilo istinito

Milorad Dodik, tadašnji premijer Republike Srpske (RS) i aktualni predsjednik ovog entiteta u BiH, sa osmijehom je prerezao crvenu vrpcu na otvaranju nove fabrike biogoriva u Srpcu.

Bilo je to u septembru 2008. godine, a fabrika „Sistem Ecologica“ je obećala da će biti prva u zemlji koja će proizvoditi napredna biogoriva iz otpadnog ulja. Vlasnici kompanije su obećali da će postrojenje dnevno proizvoditi 100 tona biogoriva koje je Dodikova vlada planirala koristiti za pogon novih ekološko prihvatljivih autobusa.

„Sistem Ecologica“, kompanija u vlasništvu bh. Amerikanaca Kokanovića i Vukadinovića, značajno je proširila svoje poslovanje u godinama koje su uslijedile, a podaci bh. porezne uprave pokazuju da je Evropskoj uniji 2017. godine prodala oko 30 miliona eura vrijednosti biodizela.

Ovo biodizelsko gorivo je, navodno, napravljeno od otpadnog jestivog ulja koje su iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) izvezle dvije kompanije povezane sa Kokanovićem i Vukadinovićem. Kompanija „Sistem Ecologica“ je tvrdila da to otpadno jestivo ulje prerađuje u svojoj fabrici u BiH prije nego ga izveze prema rafinerijama i trgovcima u EU-u.

Foto: CIN
Milorad Dodik presijeca vrpcu na otvaranju kompanije „Sistem Ecologica“ 2008. godine

Kako ističe bivši porezni inspektor BiH Nenad Kojić, početkom 2018. godine francuske carinske vlasti su primijetile da je biodizel kompanije „Sistem Ecologica“ izuzetno kvalitetan što ukazuje da gorivo nije napravljeno od otpadnog jestivog ulja, već da se radi o tradicionalnim biogorivima. Ubrzo nakon toga, kako kaže Kojić, iz sličnih razloga uzbunile su se i slovenske carinske vlasti.

On je rekao i da su se obje strane, izražavajući sumnju, obratile bh. poreznim vlastima, ali im je rečeno da je sve uredu.

Sljedeće godine je OLAF otvorio istragu. Po nalogu OLAF-a, carina u Rijeci, hrvatskoj luci, provjerila je devet kontejnera koji su bili na putu iz SAD-a prema fabrici kompanije „Sistem Ecologica“. Laboratorijski nalazi su potvrdili sumnje francuskih i slovenskih carinika – nisu sadržavali upotrijebljeno ulje za kuhanje, već gotovi biodizel.

Izbjegli plaćanje carina

Kada su istražitelji OLAF-a posjetili fabriku kompanije „Sistem Ecologica“, tamo su zatekli zapuštene mašine. Računi za struju su pokazali da je firma koristila samo mali dio energije potrebne za obradu svih otpadnih ulja koje je kompanija prijavljivala. U međuvremenu se ispostavilo da je dobavljač koji je trebao isporučivati metanol za proces rafiniranja također bila paravan-kompanija.

Kada je OLAF pregledao carinske deklaracije koje supodnijele američke kompanije povezane sa firmom “„Sistem Ecologica, ustanovljeno je da su 83 izvoza iz SAD-a opisana kao biodizelska, ali su prilikom dolaska u luku u Hrvatskoj deklarisani kao korišteno jestivo ulje.

„Utvrđene činjenice pokazuju da do obrade nikada nije došlo“, stoji u izvještaju OLAF-a. „Proizvod uvezen iz SAD-a je već bio biodizel.“

Američki biodizel proizveden iz zrna soje je najjeftiniji na tržištu, a prema belgijskoj carini prodaje se za 850-900 dolara po toni. Prema jednoj stručnoj analizi, od kraja 2019. godine, kada je OLAF posjetio fabriku „Sistem Ecologica“, biogoriva napravljena od otpadnog jestivog ulja su se u sjevernoj Evropi prodavala za oko 1.100 eura po toni.

OLAF je procijenio da, osim što je nezakonito uvećavala dobit, kompanija „Sistem Ecologica“ je također izbjegla plaćanje miliona eura antidampinških carina − poreza koji su se trebali primjenjivati na uvoz biodizela iz SAD-a.

Međutim, vlasnici kompanije „Sistem Ecologica“ to negiraju. Nakon što je OLAF podijelio svoja saznanja sa državama članicama, Kokanović i Vukadinović su se obratili Evropskom sudu pravde, tražeći poništenje istrage i navodeći da nisu bili obaviješteni o istrazi. Sud je prošle godine odbacio njihovu tužbu.

Zahvaljujući preliminarnoj presudi koja je omogućila pokretanje postupka u martu 2022. godine, kompaniji sada u Belgiji prijeti krivična odgovornost za pokušaj carinskih prevara i nanošenja štete budžetu EU-a. Sljedeće ročište je zakazano za septembar 2023. godine.

Iz Ureda evropskog javnog tužioca je saopšteno da njihov ured u Njemačkoj također provodi preliminarnu istragu o navodnoj prevari.

Glavni igrači

Nakon što je OLAF počeo istraživati kompaniju „Sistem Ecologica“, Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH je također detaljnije istražila slučaj. Prema izračunu UIOBiH, kompanija je prodala preko 115.000 tona biogoriva u devet zemalja EU-a, uključujući Francusku, Njemačku, Italiju i Holandiju.

Gorivo je kupovalo najmanje 17 kompanija − od malih rafinerija do mađarskog diva MOL-a koji je nedavno najavio da će u okviru svojih milijardu dolara vrijednih ulaganja u održivu energiju početi miješati biogorivo u dizel. Ispostavilo se da su neki kupci bile manje trgovačke firme sa sjedištem u poreznim oazama kao što su Švicarska i Luksemburg.

Nejasno je gdje je završio sav izvoz kompanije „Sistem Ecologica“, a OLAF odbija svoje povjerljive podatke podijeliti sa novinarima. UIOBiH nije želio komentarisati jer je slučaj još uvijek otvoren.

„Lanac snabdijevanja korištenim jestivim uljem je najgora noćna mora istražitelja“, kaže Louis Goddard, voditelj istraživanja u konsultantskoj kompaniji „Data Desk“. „Nemoguće je pratiti tokove ove sve značajnije robe na sistematičan način na koji je to moguće za druga ulja i naftne proizvode.

OCCRP je tražio komentare svih kompanija koje su bosanskohercegovačke porezne vlasti navele, no većina ih nije odgovorila. Oni koji su odgovorili rekli su da nisu imali pojma da je biogorivo kompanije „Sistem Ecologica“ lažno.

Kevin Balke, direktor njemačke kompanije „Ambrian Energy“ GmbH, navodi da je njegova kompanija kupila malu količinu biodizela od „Sistem Ecologice“ 2017. godine, a nakon što je OLAF objavio nalaze svoje istrage, bila je prisiljena platiti uvozne poreze.

„Pretrpjeli smo finansijski gubitak jer smo s ovim dobavljačem poslovali u dobroj vjeri“, rekao je za OCCRP.

Među kupcima su bile i četiri kompanije koje se dovode u vezu sa optuženim za prevaru u vezi sa biogorivom: Riverom, Bunschotenom i Haddersom koji su zajedno večerali u Rotterdamu 2017. godine.

Infografika: Edin Pašović (CIN)

Među njima je i Haddersova kompanija „Sunoil“ koja je, kako je UIOBiH utvrdio, od „Sistem Ecologice“ kupila lažno otpadno jestivo ulje vrijedno gotovo 7,8 miliona eura. Holandska policija je obznanila da je pokrenula istragu protiv ove kompanije za prevaru u vezi sa biogorivima i krivotvorenjem certifikata o održivosti 2020. godine prema osobi upućenoj u istragu koja je zatražila da govori anonimno. Tužioci su potvrdili da je istraga u toku, ali su odbili dalje komentarisati.

Tvrdnje UIO-a BiH

UIOBiH također navodi da je „Sistem Ecologica“ prodao preko 44.000 tona biogoriva kompaniji „Biodiesel Kampen“ čiji je izvršni direktor Bunschoten osuđen za prevaru. Bunschotenov branilac se nije odazvao pozivu da prokomentariše ove navode.

Dvije kompanije povezane sa Bunschotenovim navodnim saradnikom Riverom također su kupovale od bosanskohercegovačke kompanije. Jedna od tih kompanija je „Greenergy Fuels“ Ltd. iz Velike Britanije u kojoj je Rivera radio kao trgovac biogorivom u vrijeme kada je optužen da je prao novac za Bunschotena.

Riveri se sudi na londonskom sudu zbog sumnje da je prebacivao novca Bunschotenu. Njegov branilac je negirao sve optužbe, ali nije želio dalje razgovarati o predmetu jer traje postupak. (#Greenergy“ je također bio predmet istrage, ali je ona obustavljena. Iz kompanije nisu željeli komentarisati.)

Rivera se pridružio „Greenergyj“ u 2015. godine i te iste godine je osnovao kompaniju „Biogra Trading“ Ltd koja je, također, kupila na hiljade tona biogoriva od kompanije „Sistem Ecologica“. „Biogra“, koja je i dalje u Riverinom vlasništvu, danas posluje u desetinama zemalja, a odnedavno je partner jedne velike rafinerije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koja snabdijeva Evropsku uniju biodizelom od otpadnog jestivog ulja.

OLAF-ova istraga protiv kompanije „Sistem Ecologica“ pokrenula je lavinu slučajeva koji uključuju i „Biogru“.

Nakon što je Agencija za borbu protiv prevara podijelila svoje nalaze sa državama članicama EU-a, belgijske vlasti su rekle da im „Biogra Trading“ duguje više od tri miliona eura carinskih dažbina. Kako bi pokrila dug, „Biogra“ je zaplijenila pošiljku otprilike iste vrijednosti od „Waste Oil Tradea“ LLC, jedne američke kompanije koja je snabdijevala „Sistem Ecologicu“, a povezana je sa istim licima.

„Biogra“ je tužila „Waste Oil Trade“ i „Better Energy Solutions Today“ Inc, drugog američkog dobavljača kompanije „Sistem Ecologica“, za naknadu štete. „Waste Oil Trade“ je potom podnio vlastitu tužbu. Advokat „Biogre“ nije želio komentarisati jer su predmeti još u toku.

Na pitanje novinara CIN-a o odnosu sa Riverom, suosnivač kompanije „Sistem Ecologica“ Kokanović se nasmiješio i rekao: „Ne pitajte o takvim stvarima“.

„Slabosti u sistemu“

Evropski revizorski sud je 2016. godine upozorio da bi „slabosti u sistemu certificiranja održivih biogoriva mogle potkopati“ ciljeve EU-a u pogledu emisija iz saobraćaja. Gotovo pet godina kasnije Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Holandija su izrazile istu zabrinutost i pozvale na jači nadzor.

Ciarán Cuffe, član Evropskog parlamenta (MEP) ispred Irske kao glavnog korisnika naprednih biogoriva, kaže da EU još uvijek ne čini dovoljno da riješi ovaj problem. „Stalna zabrinutost oko prevara pri uvozu otpadnog jestivog ulja, kako kaže, (…) jasan je pokazatelj da trenutna pravila nisu dovoljna da spriječe i suzbiju prevare.“

Analitičari stalno ističu da evropski dobavljači prikupljaju mnogo manje otpadnog jestivog ulja nego što tvrde da izvoze. Prema analizi Farm Europea, procjenjuje se da je 2019. godine Malezija izvezla do osam puta više otpadnog jestivog ulja u EU, nego što je mogla prikupiti unutar zemlje.

Izvori iz industrije za ovo stanje krive slabu regulativu Međunarodnog sistema certificiranja održivosti i ugljika (ISCC) koji certificira kompanije koje mogu Evropsku uniju snabdijevati otpadnim jestivim uljem. Kritičari kažu da se sistem oslanja na ono što kompanije prijave i da mu nedostaje sistematsko provjeravanje uvoza u EU, što je aranžman koji je jedan analitičar opisao kao „sistem časti“.

Patrick Lynch, bivši trgovac biogorivom, kaže da je tržište biogoriva u EU-u jedno od najstrožije regulisanih u svijetu u teoriji, ali se ti propisi u praksi nedovoljno provode.

„Treba uspostaviti bolji način kontrole nad radom tih inspektora“, kaže Lynch.

ISCC nije odgovarao na višestruke pozive novinara.

Teško je pronaći pouzdane podatke o tome koliko otpadnog jestivog ulja EU uvozi. Evropska komisija ne želi objaviti odakle zemlje članice kupuju – uprkos zahtjevima europarlamentaraca, čak ni nakon što ih je službeni ombudsman EU-a prozvao zbog „lošeg upravljanja.“

Cuffe, irski zastupnik u Evropskom parlamentu, navodi kako ovo odbijanje Komisije „jasno pokazuje da trenutna pravila nisu dovoljna da spriječe i suzbiju prevare“.

Glasnogovornik Komisije tvrdi da nema pristup brojkama koje pokazuju koliko je otpadnog jestivog ulja uvezeno, već samo količine koje su certificirane. Rekao je da Komisija optužbe za prevaru shvata „ozbiljno“ i da je kreirala novu bazu podataka sa ciljem „poboljšanja transparentnosti tržišta biogoriva“.

„Osiguranje održivosti biogoriva i drugih oblika bioenergije je od ključne važnosti, a sprečavanje prevare u certificiranju je ključno za osiguranje održivosti,“ navodi glasnogovornik.

U pokušaju da umanji zabrinutost Komisija razvija bazu podataka za praćenje načina korištenja biogoriva kao transportnog goriva u državama članicama EU-a. Nakon višestrukog odlaganja baza je pokrenuta krajem prošle godine, ali njeno usvajanje ide dosta sporo. Kada je OCCRP u aprilu 2023. pregledao novu bazu podataka, većina certificiranih dobavljača iz EU-a još nije bila dostavila nikakve podatke.

Barbara Smailagić, službenica za politiku pri zagovaračkoj Grupi za promet i okoliš, kaže da su joj dužnosnici Komisije u šali rekli da „certifikati za biogoriva (…) zapravo ne funkcionišu“.

„I oni sami to znaju“, rekla je.

Historija prevara sa biogorivima

Dok je evropska industrija biogoriva od otpadnog jestivog ulja brzo išla uzlaznom putanjom, pojedini trgovci su godinama iskorištavali sistem.

Belgijska carina je 2012. godine optužila nekoliko energetskih kompanija, uključujući veliku francusku kompaniju „TotalEnergies“ – u to vrijeme poznatu kao „Total“ – da profitira uvozom američkog biodizela napravljenog od sojinog ulja i uljane repice, pretvarajući se da dolazi iz Norveške.

„TotalEnergies“ je od 2011. do 2012. kupio 19 pošiljki od „Einer Energy SARL-a“ iz Luksemburga. Kao i u slučaju kompanije „Sistem Ecologica“, biogoriva su preusmjeravana kroz zemlju na rubu EU-a, ovaj put Norvešku, kako bi se izbjeglo plaćanje 24 miliona eura antidampinških carina.

Pošiljke su usmjeravane preko susjeda EU-a kako bi se „prikrilo stvarno porijeklo robe i izbjeglo plaćanje antidampinških carina i kompenzacijskih naknada“, napisala je belgijska carina u policijskoj prijavi, citirajući OLAF.

Istraga je vođena protiv najmanje četiri osobe i devet kompanija radi sudjelovanja u ovoj shemi, ali niko od njih nije krivično gonjen jer se Vijeće Antwerpena nagodilo na zatvorenoj sjednici u junu 2020. Belgijska carina nije željela komentarisati sporazum.

„Einer Energy“ više ne radi, a advokat koji ih je zastupao u zasebnom parničnom postupku nije želio komentarisati. „TotalEnergies“ tvrdi da je „žrtva ove prevare“ i da je bio prisiljen platiti „značajne carine“ kada je slučaj razotkriven.