Politički sukob zbog Graničnog prijelaza Gradiška ponovo je otvorio prostor za oštru retoriku iz Republike Srpske, u kojoj su uvrede i etničke kvalifikacije zasjenile institucionalnu raspravu. U fokusu su poruke koje dodatno produbljuju podjele u BiH i reakcije iz Federacije koje takvu retoriku nazivaju govorom mržnje.
Oštra politička retorika
Politička matematika SNSD-a, odavno oprobana, po ko zna koji put ponovljena. Pravilo vrlo jednostavo – umjesto konkretnih argumenata, udar na nacionalni i vjerski identitet protivnika.
Dežurni krivac se lako pronađe i etiketira. Nekada je to „političko Sarajevo“, nekada država Bosna i Hercegovina, vrlo često i pojedinci. U ovoj epizodi političkog patriotizma državnog ministra Srđana Amidžića, zbog neslaganja o Graničnom prijelazu Gradiška, na udaru se našao član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine Zijad Krnjić, piše Federalna TV.
Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine (SNSD), u svom istupu iznio je niz uvredljivih i kontroverznih tvrdnji.
„U Federaciji živi veliki broj Bošnjaka, ali ima i dosta muslimana, a Zijad Krnjić je jedan obični musliman koji kažnjava i srpski i bošnjački i hrvatski narod i koji Srbe doživljava kao u Drugom svjetskom ratu. Ovo je mjesto mržnje političkog Sarajeva prema RS-u i dokaz da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati. Ovo nije normalna zemlja, ona nema nikakvu budućnost. Kakva Evropa? Nas treba kontinentalno premjestiti u Afriku, i u Africi bi nas izbacili“, izjavio je Amidžić.
Krnjićev odgovor
Krnjić u raspravu nije ulazio. Njegov stav je ipak jasan – Amidžićev nastup govori sam za sebe.
„Amidžić pokazuje svoje pravo lice. Riječ je o šovinističkim i islamofobnim izjavama i vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, što je njegov domet. Javnost treba da vidi o kome se radi i nemam više ništa dodati o toj temi“, kazao je Krnjić.
Političke poruke iz RS-a
Paralelno sa stranačkim kolegom, sa iste političke adrese, nismo dugo čekali ni na stav Milorada Dodika i novu priču o “dva svijeta” i politici iz Federacije kao glavnom problemu države. Paradoksalno, upravo od onih koji godinama proizvode krize i blokade.
„Blokadama predstavnici iz Federacije Bosne i Hercegovine pokazuju koliko su Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine različite. To govori da smo dva svijeta. Nismo samo politički različiti, već smo u ozbiljnom civilizacijskom nesporazumu s ovima iz Sarajeva“, naveo je Dodik.
Reakcije iz Federacije BiH
Ni u Federaciji istup Srđana Amidžića nije prošao neopaženo. Poruka jasna – politički sukob ne može biti izgovor za javno ponižavanje na osnovu religije i identiteta.
Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, istakla je da je riječ o neprihvatljivom govoru.
„Istup Srđana Amidžića je direktan udar na dostojanstvo građana i ustavni poredak države. Islamofobični i fašistički stavovi ne mogu sakriti činjenicu da mu Bošnjaci i muslimani ne smetaju kada se finansira njihovim novcem. Međutim, kada se uskrati neravnomjerna raspodjela prihoda, poseže za izljevima mržnje i bijesa“, kazala je Ćudić.
Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ocijenio je da takva retorika predstavlja ozbiljan problem.
„Takva anticivilizacijska retorika nije politički stav – to je govor mržnje, zloupotreba javne funkcije i direktan udar na temeljne vrijednosti demokratskog društva. Posebno zabrinjava činjenica da jedan državni ministar javno koristi vjerski identitet kao sredstvo diskreditacije i targetiranja političkih neistomišljenika“, istakao je Zvizdić.
“Šovinistički i islamofobni istup Srđana Amidžića potvrđuje da vlasti entiteta RS nemaju nijedan razuman argument kojim bi sakrili činjenicu da skoro tri godine kradu novac koji pripada Federaciji BiH i da takvom krađom krpe oronuli sistem koji su proizveli svojom katastrofalnom vladavinom”, poručili su iz SDA.
Politički obrasci bez rješenja
I tako još jednom – kad nema rješenja, ima neprijatelja. Kad nema odgovornosti, tu je “političko Sarajevo”. A kad nestane politike, ostane samo ono najjeftinije – vrijeđanje pred kamerama i patriotizam za dnevnu upotrebu uz obavezno uvjeravanje da problem nije u politici, nego u “drugima”.
