Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Milionska potraživanja od firmi koje eksploatišu sarajevsku vodu

vodovod_rekonstrukcija_rsa1

Dok glavni grad BiH već godinama ima problem s redukcijama vode, sarajevske vlasti po osnovu koncesijskih i drugih ugovora za eksploataciju imaju milionska potraživanja od firmi za koje se ne vode precizni podaci o tome koliko vode troše.

Građani Sarajeva mjesecima kontinuirano žive s redukcijama vode, ali bez obzira na to, vlasti su u prošloj godini imale ugovore s 19 kompanija kojima je dozvoljeno eksploatisanje vode.

Samo pet od ovih 19 firmi, kako se navodi u posljednjem revizorskom izvještaju, imalo je koncesioni ugovor, dok ostale firme vodu eksploatišu na osnovu odluka Vlade Kantona Sarajevo, što dovodi do nejasnoća i međusobnih tužbi.

Firme s dozvolama za eksploatisanje vode u Sarajevu imaju dugovanja, koja u nekim slučajevima iznose i više miliona konvertibilnih maraka (KM).

Kantonalne vlasti, kako navode revizori, također ne ispostavljaju fakture firmama s koncesionim ugovorima, što onemogućuje “uspostavljanje validne računovodstvene dokumentacije”. Dodatni problem je što Kantonalno ministarstvo privrede trenutno nema adekvatan sistem mjerenja koliko firme ustvari eksploatišu vode, da bi se osigurala pravednija naplata.

Premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković priznaje da mu je poznato da su brojke na polju koncesija “više u korist privatnog sektora i pojedinaca nego prihoda budžeta”.
“Vi ste zapravo detektovali jedan od naših problema… Mislim da ne postoji dovoljno uređen sistem koji bi mogao garantovati da je ono što se plati povučeno i da se eventualno ne povuče previše i da se time ne ugrožava vodosnabdijevanje”, kaže Konaković za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Prema mišljenju stručnjaka, Sarajevo nema problem u količinama vode, s obzirom da izvorišta osiguravaju dotok od 3.500 litara u sekundi, od čega bi samo jedna trećina bila dovoljna za potrebe grada. Međutim, loša infrastruktura uzrokuje gubitke u sistemu, a nekvalitetna rješenja dozvola za eksploatisanje vode dovode do finansijskih gubitaka.

Milionska dugovanja i dugogodišnje tužbe

Dozvole za eksploatisanje vode na području Kantona Sarajevo firme mogu dobiti putem koncesionih ugovora ili na osnovu posebne odluke o naknadi, koju izdaje Kantonalna vlada.

Od 19 firmi koje imaju dozvole za eksploataciju, njih pet posjeduje koncesijski ugovor, dok ostale trebaju plaćati na osnovu odluka Kantonalne vlade. Međutim, trenutni dug koji ove firme imaju iznosi skoro 14 miliona KM.

Najveći dužnik je firma “Bags energotehnika” d.d. Vogošća, koja Kantonu Sarajevo, na osnovu Odluke o plaćanju naknade za eksploataciju vode, duguje preko 11 miliona KM.

Iz Vlade Kantona Sarajevo kažu da im je poznato da “Bags energotehnika” vrši prodaju jedne manje količine zahvaćane vode direktno privrednim subjektima, a drugu, veću količinu zahvaćene vode isporučuje Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću (KJKP) “Vodovod i kanalizacija”, koje dalje vrši vodosnabdijevanje na području općine Vogošća.

Iz “Bags energotehnika” ne žele odgovoriti na upit BIRN-a BiH da li rade na sanaciji duga i po kojem osnovu prodaju vodu “Vodovodu”.

Radi naplate duga pokrenut je sudski spor protiv “Bags energotehnika”, a premijer Kantona kaže da su u toku i brojni drugi postupci. Prema Konakoviću, samo pet firmi ima koncesijski ugovor, dok ostale rade na osnovu Odluke o naknadi za eksploataciju voda. Odluke su donesene, kako pojašnjava Konaković, jer je budžet Kantona gubio novac zbog loših koncesionih ugovora.

“Ova vlada je utvrdila da je polje koncesija nešto u čemu su brojke mnogo više govorile u korist privatnog sektora i pojedinca nego u korist prihoda Kantona”, ističe on.

Međutim, transfer s koncesionih ugovora na odluke Vlade ne prolazi bez problema. Tako je firma “Coca-Cola” HBC Sarajevo, zbog povećanja cijene za eksploataciju, razvila dug od preko 200.000 KM, koji odbija platiti tvrdeći da Vlada Kantona krši zakon.

“Iznos od 206.947 KM ne odnosi se na naknadu po osnovu koncesije, već na Odluku o naknadi za eksploataciju voda, kojom je Vlada Kantona Sarajevo, suprotno Zakonu o koncesijama, utvrdila iznos vodne naknade i dostavila pisane zahtjeve za plaćanje određenom broju privrednih društava”, navode iz “Coca-Cole” i tvrde da će plaćati samo iznose po ugovoru o koncesiji.

“Coca-Cola” je zbog ovog spora podigla tužbu protiv Vlade Kantona i ovaj postupak je u toku već preko godinu dana.

Konaković objašnjava da je do promjena koncesionih ugovora moralo doći jer je Kanton gubio novac. Međutim, priznaje da su trenutne cijene po odlukama možda previsoke.

“Vlada prije nas naplaćivala je 1,5 KM po metru kubnom zahvaćene vode ili 1,5 procenata od ukupnog godišnjeg zahvaćenog bruto prihoda ostvarenog eksploatacijom vode. Imamo razlike u stavovima i zato ima puno sudskih epiloga. Brojke ponekad ukazuju da je nekima skuplje eksploatisati vodu putem naše odluke nego da je uzimaju iz česme. To je ono što su njihove primjedbe i mislim da su opravdane”, dodaje Konaković.

Novi ugovor uprkos dugu

Tužbe ili dugovanja po osnovu koncesionih ugovora ili odluka za eksploataciju vode, kako navode iz Kantonalnog ministarstva privrede, ne utiču na potpisivanje novih ugovora.
Primjer ovakvog poslovanja jeste firma “Teloptic”, koja je sredinom 2016. potpisala ugovor za dodjelu koncesije iako je, prema revizorskom izvještaju za prethodnu godinu, imala dug od 150.000 KM.

Iz Ministarstva privrede Kantona Sarajevo navode da se “naplatom dugovanja bavi sud”.
Međutim “Teloptic” negira da imaju ovoliki dug.

“Mi smo koncesioni ugovor potpisali 15. jula 2016. i na godišnjem nivou on iznosi 50.492,16 KM, tako da je prosto nemoguće da smo dužni taj iznos, iz razloga što je prošlo tek pet mjeseci. Naš dug bi po osnovu ovog ugovora trebalo da se kreće oko 21.500 KM”, kaže direktor Ismet Tica u izjavi za BIRN BiH.

Ovakvi problemi pri obračunu eksploatacije vode, a koje su uočili federalni revizori u svom posljednjem izvještaju, mogući su jer Ministarstvo privrede ne ispostavlja fakture korisnicima koncesija. Federalni revizori navode da bez ovih faktura nema validne računovodstvene dokumentacije.

Iz Ministarstva privrede Kantona Sarajevo navode da, iako je revizorski izvještaj objavljen još sredinom prošle godine, trenutno “analiziraju stanje”.

“Ministarstvo privrede se izjasnilo na revizorski izvještaj po pitanju ispostavljanja faktura, po osnovu koncesionih naknada, te će u suradnji s Ministarstvom finansija analizirati postojeće stanje”, odgovaraju na upit BIRN-a BiH o fakturama.

Nepoznate količine vode

Dodatni problem u obračunu plaćanja za eksploataciju vode predstavlja i činjenica da kantonalne vlasti nemaju mehanizme utvrđivanja količine koja se uzima.

Iz Ministarstva privrede Kantona Sarajevo potvrdili su da ne raspolažu informacijom o tome koliko se vode zahvati kroz koncesione i druge ugovore o eksploataciji. Koga to zanima, kako kažu u Ministarstvu, može se raspitati u Agenciji za vodno područje rijeke Save.

Slično tvrdi i premijer Konaković, koji napominje da ne postoji “uređen sistem”.

“Mislim da ne postoji dovoljno uređen sistem koji bi mogao garantovati da je ono što se plati povučeno i da se eventualno ne povuče previše i da se time ne ugrožava vodosnabdijevanje. Kada je u pitanju ‘Teloptic’, imali smo dilemu. Oni su tražili jednu količinu vode, a znali smo da je kapacitet tog bunara mnogo veći”, dodaje Konaković.

Anes Podić iz Udruženja “Eko akcija” kaže za BIRN BiH da ovakvo ponašanje pokazuje da ne postoji nikakva strategija u oblasti koncesionih ugovora na području Kantona Sarajevo.

“U kojoj mjeri voda koju crpi tih 19 firmi ugrožava snabdijevanje stanovništva vodom, ne znaju ni oni koji su im to dopustili. Bilo kakva strategija u ovoj oblasti ne postoji, kao ni kontrola stvarnih količina i održivosti eksploatacije. U vremenu klimatskih promjena i mogućih dugotrajnih suša, kakve se već redovno dešavaju u mnogim dijelovima svijeta, takvo ponašanje Vlade Kantona je neoprostivo neodgovorno”, tvrdi Podić.

Prema Konakoviću, vodosnabdijevanje u Sarajevu ipak ne ugrožavaju koncesionari, već sistem cijevi, koji je, prema revizorskom izvještaju iz 2012. godine, već bio u takvom stanju da je samo oko 15 posto bilo održivo, dok su gubici u sistemu iznosili preko 70 posto.

“Sarajevo nema problem količine vode, imamo preko 3.500 litara u sekundi. Sarajevu bi bila dovoljna trećina vode da se zadovolje potrebe grada. Tako da cijeli problem nije u tome koliko oni povuku vode. To je više ekonomski problem, u smislu zloupotrebe, da ne plate sve što povuku”, dodaje Konaković.

Revizorski izvještaj još iz 2012. godine upozorio je da od deset litara koji se prikupe na izvoru, sedam nestane u sistemu, a manje od tri litra dođe do domova kupaca.
Iz “Vodovoda” su prethodno govorili da je problem u katastrofalnoj mreži, za čije renoviranje nedostaje sredstava, a direktor Nezir Hadžić je u nedavnim izjavama medijima ovaj problem referirao građanima, istaknuvši dug od 64 miliona KM ovom preduzeću.

S druge strane, Konaković napominje da i u slučajevima kada su izdvojena sredstva za renoviranje i rekonstrukciju vodovodne mreže, projekti “nisu dali očekivane rezultate”.
Prošle godine, kako kaže Konaković, izdvojeno je oko 3,5 miliona KM za rekonstrukciju mreže, a prva dionica je bio potez Skenderija – Drvenija. Međutim, Konaković tvrdi da, uprkos radovima, “nemamo podatak da smo dobili novih 200 litara u sekundi”.

“Riječ je o ogromnim količinama vode. To bi moglo pola Tuzle snabdijevati, a onda nam se ‘Vodovod’ pojavi sa zahtjevom za novih deset miliona. Mi smo u stanju ponovo ‘prepakovati’ budžet i pronaći sredstva, ali ne možemo dati novac nekim razigranim menadžerima koji kažu da misle da će to donijeti neke nove efekte”, dodaje Konaković.

Prema njegovim riječima, u cilju konačnog rješenja vodosnabdijevanja građana, izdvojeno je preko 1,5 miliona KM kako bi se uradila sveukupna detekcija stanja, da se utvrdi stanje mreže i potrebe renoviranja. Međutim, slijedi i borba jasnijeg plaćanja vode za velike firme.

“Također smo u fazi naše borbe s rukovodstvom ‘Vodovoda’, za koje mislimo da ni izbliza ne radi dobro na polju borbe s nelegalnim potrošačima i na polju naplate para od bogatih tajkuna koji nam ne plaćaju našu vodu”, zaključuje Konaković.

U „Vodovodu“ nisu htjeli razgovarati na ovu temu.