BiH

RSE

Ministarstvo odbrane BiH pred sudom zbog zabrane hidžaba

01/12/2020

U Pravilniku o uniformama Oružanih snaga BiH, se navodi da „vojnim licima nije dopušteno nošenje pojedinih dijelova vojne uniforme u kombinaciji s civilnom odjećom i/ili opremom, kao ni kombinacije dijelova različitih kompleta vojne uniforme“

Pripadnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) Emela Mujanović tužila je Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (BiH) za diskriminaciju i povredu prava na slobodu vjere, nakon što joj nije dozvoljeno nošenje hidžaba u službi.

Emela Mujanović je profesionalna vojnikinja koja već devet godina nosi hidžab ili maramu. Zbog svoje odluke da pokrije glavu prema islamskim propisima, suočila se prvo sa suspenzijom, a potom i premještanjem u jednonacionalnu kasarnu u Ustikolini, na istoku Bosne i Hercegovine.

Emela je nako toga, 26. marta 2020. godine pred Sudom BiH tužila Ministarstvo odbrane BiH, u čijoj je nadležnosti, prema Zakonu o odbrani BiH, organizacija Oružanih snaga BiH. Glavna rasprava u ovom sudskom postupku je održana 7. oktobra, a nastavak je zakazan za 27. januar 2021. godine.

Emelin advokat Emir Kovačević u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da, bez obzira što je ona pripadnica Oružanih snaga, postoji zakonska mogućnost „da se vodi građanski postupak“ pred Sudom BiH u slučaju povrede ljudskih prava i diskriminacije.

“Mi smo ih tužili po dva osnova. Prvi osnov je povreda prava na slobodu vjere, koja je garantovana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Drugi osnov je diskriminacija, također, na osnovu vjere”, objasnio je advokat Kovačević.

Šta kaže Pravilnik Oružanih snaga BiH?

U Pravilniku o uniformama Oružanih snaga BiH, se navodi da „vojnim licima nije dopušteno nošenje pojedinih dijelova vojne uniforme u kombinaciji s civilnom odjećom i/ili opremom, kao ni kombinacije dijelova različitih kompleta vojne uniforme“.

“Nije dozvoljeno samovoljno mijenjati izgled, veličinu, kroj i sastav vojne uniforme. Vjerska obilježja uz uniformu mogu se nositi na način da ista ne budu vidljiva”, ističe se u Pravilniku koji je usvojen 2017. godine.

Emela Mujanović u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine počela je raditi 2008. godine i to u kasarni u Zenici, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini. Nakon toga je otišla na školovanje u Grčku, gdje je bila do 2011. godine, kada je odlučila da „se pokrije“, odnosno stavi hidžab.

Po povratku u kasarnu Pazarić, udaljenu dvadesetak kilometara od Sarajeva, nadređeni su joj sugerisali da skine maramu. Nakon što to nije prihvatila, dobila je pismenu disciplinsku kaznu, potom i premještaj u „jednonacionalnu“ kasarnu.

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, do zaključenja teksta, nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) o slučaju Emele Mujanović. No, njen advokat kaže kako u Oružanim snagama BiH misle da je Emela Mujanović nošenjem marame prekršila Pravilnik o uniformi u Oružanim snagama BiH.

“Mi ovom tužbom osporavamo taj pravilnik koji ograničava ženama muslimankama da nose hidžab”, objašnjava Emelin advokat, Emir Kovačević, ocjenjujući da to „ograničenje“ nije u skladu sa Evropskom konvencijom.

“Tamo su eksplicitno navedeni ti legitimni ciljevi, a to su pitanje javnog reda, pitanje zdravlja, pitanje prava i sloboda drugih osoba i javni poredak”, objašnjava on.

Prema dostupnim podacima, oko 270 žena u Oružanim snagama izjašnjava se kao Bošnjakinje. Među njima je značajan broj onih koje redovno prakticiraju vjeru.

Promjena pravilnika nije prihvaćena

Glavni imam Vojnog muftijstva Oružanih snaga BiH Nesib Hadžić je ranije za Radio Slobodna Evropa govorio o slučaju Emele Mujanović. On je tada pojasnio da je Vojno muftijstvo pokušalo pružiti joj podršku, no kako u Pravilniku o uniformi nije predviđeno pravilo o marami, onda je, objasnio je, marama ‘samim tim zabranjena’.

Vojno muftijstvo prije donošenja pravilnika je predlagalo načine kako bi se ovo pitanje riješilo, ali ti prijedlozi nisu usvojeni.

“Svu tu raspravu smo mi imali. Naveli smo da krajevi marame moraju biti ubačeni unutar uniforme, i to samo u tri boje koje su na uniformi. To je jako uredno i vojnikinjama ne bi smetalo u obavljanju bilo kakvih obaveza. U engleskoj vojsci, recimo, žena može nositi maramu, obavljati sve funkcije osim da bude pilot zbog nošenja slušalica. Vodili smo računa o svemu”, rekao je tada Hadžić.

Pravilnik je objavljen bez propisa o marami.

Tog perioda prisjeća se i bivši ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić, koji je tu funkciju obnašao u periodu od 2012. do 2015. godine.

“Kada sam ja bio ministar obrane BiH pojavile su se takve situacije. Imali smo nekoliko situacija vezanih za muškarce koji su puštali bradu, a imali smo i jednu djevojku, koliko se ja sjećam, podoficir, da je stavila maramu”, prisjeća se on.

Pravilnikom o Oružanim snagama nije dozvoljena ni brada kod muškaraca, izuzev ako nisu sveštena lica.

U kojim zemljama je dozvoljeno nošenje marame u vojsci?

U redovnoj vojsci u Velikoj Britaniji služi oko 450 muslimana. Prema pravilniku, muslimani vojnici mogu nositi punu bradu, te brade mogu biti u skladu s islamskom tradicijom sve dok ne ugrožavaju operativne misije i sigurnost.

Za žene muslimanske u vojsci u pravilniku stoji da mogu nositi hlače i košulje spuštenih rukava tako da su im ruke i noge pokrivene, također mogu pokriti ruke i noge u svim uniformama – uključujući odjeću s otvorenim ovratnicima. Hidžab je dozvoljen u svim vrstama uniforme, ovisno o sigurnosnim i operativnim razlozima, s posebnom pažnjom ako je riječ o uniformi koja zahtijeva kacigu.

Halal hrana je dostupna u kasarnama, na vježba i operacijama.

Vlada u Turskoj 2017. godine ukinula je zabranu nošenja marame vojnikinjama. Vojska je zapravo bila posljednja turska institucija u kojoj je zabrana ukinuta. Dugo se na ovo pitanje gledalo kao na čuvara sekularnog ustava Turske.

Nošenje marama u Turskoj bilo je zabranjeno 1980-ih godina. No, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan prije nekoliko godina je kazao da je zabrana neliberalni ostatak prošlosti.

Od 2017. godine nova pravila primjenjuju se na redovne vojne časnice, dočasnice i kadetkinje. Vojnikinje mogu nositi maramu ispod kapa ili beretki sve dok su iste boje kao i njihove uniforme i ako nema uzroke na tkanini.

Vojno protivljenje vladinom potezu oslabljeno je nakon što su pristaše predsjednika Erdogana povećale svoj autoritet nad oružanim snagama nakon neuspjelog puča 15. maja 2016. godine, pisao je o ukidanju zabrane BBC.

Iste godine kada i Turska i vojska Sjedinjenih Američkih Država dozvolila je, između ostalog, novim pravilnikom i marame. Vojnikinje koje žele nositi maramu moraju podnijeti zahtjev s obrazloženjem svojih iskrenih vjerskih uvjerenja zapovjednicima svojih brigada na odobrenje.

U slučaju da vojnikinji bude dozvoljeno, hidžab može nositi ispod kapice ili beretke i mora biti od „mat“ materijala, nimalo sjajnog i koji odgovara uniformi, što može uključivati crnu, smeđu, zelenu ili tamnoplavu mornaričku boju.

Tri godine kasnije i vojno zrakoplovstvo SAD-a je dozvolilo hidžabe. Novo pravilo omogućava zrakoplovcima da zatraže mogućnost nošenja vjerske odjeće, pod uvjetom da su “uredni i konzervativni” i da predstavljaju profesionalni i njegovani izgled.

Hidžab ili šal za glavu mogu biti izrađeni od prigušenog materijala u boji koja nalikuje zrakoplovnoj dodijeljenoj uniformi, poput crne, smeđe, zelene, žutosmeđe ili tamnoplave, navodi se u uredbi. Mora biti bez dizajna i oznaka, osim ako uniforma ne podrazumijeva dizajn s maskirnim uzrokom kada vojnikinje mogu nositi i odgovarajući maskirni hidžab.

Nešto ranije, 2020. godine Norveška je također dozvolila nošenje marame u vojsci. Uslov je da bude čvrsto vezan oko glave, kako ne bi smetao ostatku uniforme ili tokom obavljanja zadataka. Odluka je donesena tokom NATO seminara u norveškom gradu Stavangeru, a protivili su joj se iz desničarske populističke stranke Napredak.

Osim u vojsci, marama je u Norveškoj dozvoljena i u policiji.

I Južnoafrička Republika je prošle godine razmatrala pravilnik o uniformi i donijela odluku da se ženama dozvole marame.

Južnoafričke nacionalne obrambene snage prvi put u istoriji preispitale su svoju jedinstvenu politiku i ušle u pregovore s Muslimanskim sudbenim vijećem, nakon što je vojnikinji zaprijećeno otkazom, jer je odbila ukloniti hidžab. Vojska kaže da će muslimanskim ženama biti dopušteno da nose marame sa svojim odorama, dok se nastavljaju razgovori o mogućoj trajnoj promjeni pravilnika.

Vojnikinja Fatima Isaacs, koja je deset godina radila kao forenzička patologinja u Južnoafričkim obrambenim snagama, pojavila se na vojnom sudu gdje je optužena za nepoštivanje naredbe za uklanjanje marame, ali su sve optužbe povučene početkom 2020. godine i dozvoljeno joj je da nosi maramu.

U australskoj vojsci moguće je nositi maramu, ako vojnikinja za to dobije dozvolu nadređenog. U zvaničnom pravilniku navedeno je da „zapovjednici i nadzornici mogu biti jednostavno fleksibilniji sa zahtjevima poput omogućavanja nošenja marame muslimankama“.

Navedeno je i da s obzirom na to „neke religije zahtijevaju da žene neprestano pokrivaju glave, ruke i noge, u okolnostima gdje to nije praktično, poput ispita plivanja, zapovjednici i nadzornici trebaju razmotriti alternative, uključujući omogućavanje provođenja aktivnosti u potpuno ženskom okruženju“.

Nedavno je hidžab zvanično dozvoljen i u policiji na Novom Zelandu. Policajka Zeena Ali postala je prva koja će nositi službeni hidžab.

I druge zemlje su u policijskim snagama omogućile hidžab, poput londonske i škotske policije, piše Radio Slobodna Evropa.

Komentari

Autor: Meliha Kešmer/Aida Đugum (RSE)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.