Nekada u suprotnim rovovima, danas pod istim krovom
Već punih deset godina u stambenoj zgradi u Velikoj Kladuši, koja je izgrađena za potrebe rješavanja stambenog pitanja boračkih populacija u tom gradu, u skladu žive pripadnici nekadašnjeg Petog korpusa Armije RBiH i Narodne odbrane Autonomne Regije Zapadna Bosna, te njihove porodice, pišu Nezavisne novine.
U tragičnom međubošnjačkom sukobu suprotstavljeni i nepomirljivi protivnici, korpusaši i abdićevci, danas dijele zajedničke životne probleme i odgajaju djecu u duhu tolerancije i suživota.
Inače, pomenuta zgrada izgrađena je prije jedne decenije, na inicijativu lokalnih vlasti u ovome gradu i političkih partija, a svrha projekta bila je da se, pored rješavanja stambenog pitanja tridesetak porodica, zbliže dojučerašnji neprijatelji i njihove porodice.
Nekadašnji pripadnik Petog korpusa Muhamed Ikanović ističe kako je u početku bilo dosta sumnje u mogućnost suživota, pa i velika doza nepovjerenja i netrpeljivosti među stanarima.
“Život je sve to ispeglao, zbližili su nas zajednički problemi, ekonomske poteškoće i borba za životnu egzistenciju. Mogu reći kako smo okrenuti prema budućnosti, a tako odgajamo i svoju djecu. Mislim da ovo može biti dobar primjer za sve”, istakao je Ikanović.
Protekli rat razorio je brojne porodice u Velikoj Kladuši i bilo je dosta primjera da su se članovi iste porodice borili i ginuli na obje zaraćene strane. Starica Bajrama Tabaković majka je dva sina koji su ratovali u suprotstavljenim vojskama i kaže kako je na svojoj koži osjetila svu apsurdnost i besmisao rata.
“Rat je potreban samo političarima i oni radi svojih interesa zavađaju narod. Evo, sada živimo svi skupa, lijepo se slažemo, skoro svaki dan pijemo kafu jedni kod drugih, djeca se druže i igraju i niko ne priča o politici”, kaže Tabakovićeva.
Iako je više od dvije decenije proteklo od tog sukoba na ovim prostorima, stare podjele još nisu do kraja zacijelile.
Ipak, svakodnevni životni problemi, ekonomska neimaština i neizvjesnost su u značajnoj mjeri zbližili Kladuščane, koji danas od izabranih političara traže perspektivu i bolji život, a ne otvaranje starih rana.
