U posljednjih 12 mjeseci Investiciono-razvojna banka Republike Srpske je objavila više od deset poziva i tendera za prodaju državnog kapitala u mnogim preduzećima, piše gerila.info.
Tako je, između ostalog, 30. novembra 2018. godine objavila da zajedno sa Društvom za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske organizuje prodaju paketa akcija 37 emitenata.
Na meti vodosnabdijevanje i preduzeća od strateškog značaja
Na listi su uglavnom komunalna i vodovodna preduzeća iz velikog broja gradova i opština u Republici Srpskoj. Među njima, najatraktivniji su “Vodovod” AD Banjaluka, “Vodovod i kanalizacija” Bijeljina, “Gradska toplana” i “Vodovod” u Doboju…
Vijest je prošla poprilično nezapaženo u medijima jer su se još čuli odjeci prethodne objave IRB-a, a to je prodaja na berzi paketa akcija društva Rudnici željezne rude „Ljubija“ a.d. Prijedor.
Saga o prodaji državnog kapitala u Ljubiji vodila se više od dvije godine. U maju 2017. Demokratski narodni savez odbio je “poslušnost” ostatku vladajuće koalicije, u namjeri da prodaju 64,99% državnog kapitala „Ljubije“ za 92 miliona KM firmi „Israeli Investment Group“, koja je imala jednog zaposlenog radnika, direktora Evegenija Zotova.
Nakon neuspjeha u NSRS, Vlada Republike Srpske je skinula RŽR Ljubija sa liste strateških preduzeća, a u javnost je plasirana informacija da se kompanija može privatizovati bez saglasnosti Narodne skupštine RS.
Samo mjesec dana nakon izbora (11. oktobra) Vlada RS je na sjednici donijela odluku da započne s procedurom prodaje Rudnika „Ljubija“ u Prijedoru.
“Vlada RS dala je saglasnost Investiciono-razvojnoj banci RS, kao ovlaštenom prodavcu državnog kapitala u preduzećima, na osnovne elemente za organizovanje posebne aukcije za prodaju akcija RŽR ‘Ljubija’ A.D. Prijedor”, navedeno je tada u odluci, a već 30. novembra IRB je raspisao poziv za prodaju akcija.
Dva mjeseca kasnije objavljeno je da je aukcija bila neuspješna, a prema našim saznanjima od kompletnog posla se odustalo zbog najavljenih sudskih postupaka.
Prodaja bez saglasnosti NSRS nezakonita
Naime, ZAKON O PRIVATIZACIJI DRŽAVNOG KAPITALA U PREDUZEĆIMA jasno je naznačio da se preduzeća iz oblasti proizvodnje i distribucije električne energije, naftne industrije, željezničkog saobraćaja, telekomunikacija, vodosnabdijevanja, rudarstva i šumarstva, javnih medija, igara na sreću, proizvodnje oružja, vojne opreme i ostala preduzeća od strateškog značaja privatizuju po posebnim privatizacionim programima koje donosi Vlada Republike Srpske, uz saglasnost Narodne skupštine Republike Srpske.
Dakle, bez obzira na činjenicu da je Vlada skinula Ljubiju s liste strateških preduzeća, saglasnost Narodne skupštine RS je obavezna.
Poslanik iz opozicije Nebojša Vukanović kaže da je bez obzira na zakonske obaveze jasno da Vlada, a ni Skupština nemaju nikakvu moć.
“Ovdje je centar moći Milorad Dodik i on donosi odluke o svemu. Nimalo ne čudi to što se donose odluke mimo Narodne skupštine, jer je skupština ionako ponižena. On se često skriva iza Narodne skupštine, da mu da legalitet u njegovim kriminalnim odlukama. Tako i taj pokušaj privatizacije RŽR Ljubija mimo odluke Narodne skupštine naravno da predstavlja kršenje zakona. Svima je jasno da on donosi odluku, a samo pokušava tu nagodbu koju je postigao da provuče kroz institucije da bi dao privid legalnosti”, napominje Vukanović.
Prema njegovim riječima, prodaja strateških preduzeća je plod dogovora koji se postižu u “četiri oka”, gdje se više ne skrivaju ni interesi pojedinaca.
S druge strane, čini se da su radnici koji su najpogođeniji ovakvom praksom, bili mnogo bolje upoznati od izabranih narodnih predstavnika.
“Mi smatramo da ono što država treba da u zakonskim okvirima iznađe rješenja. Mi smo se obratili Konfederaciji sindikata i rekli da se ta stvar uputi na razmatranje, da se stavi do znanja da se treba izvršiti onako kako je u skladu sa zakonom. Iz Vlade su nas ubjeđivali da je sve po zakonu i da oni imaju mogućnost da na taj način vrše prodaju”, izjavio je za Gerilu Saša Kukolj, predsjednik sindikata radnika u kompaniji Arcelor Mittal.
Kukolj navodi da je stav sindikata po ovom pitanju uvijek bio jasan – oni su insistirali da je bitno da kupac koji aplicira prema Ljubiji bude rudarske djelatnosti i da u njoj ima namjeru da rudari.
“Sva druga priča oko privatizacije, gdje se neće pokrenuti rudnik, mislim da nema nikakvog efekta, nego da samo stvara sumnju kod nas radnika koji se bavimo rudarskom djelatnošću. Mi smo imali neki svoj stav. Oni nama nisu ulijevali sigurnost da imaju cilj da eksploatišu rudu, a tu je bilo dosta nedoumica, posebno oko prethodne privatizacije s Mitalom, gdje je postojala mogućnost dolaska do pravnih sporova”, navodi Kukolj.
On je podsjetio na aktivnosti koje su preduzimali sindikati nakon odluke Vlade, to jeste najavu da će tražiti od Ustavnog suda RS da preispita ustavnost i zakonitost odluka vlade RS.
S druge strane, Nebojša Vukanović sumnja u pravosudni sistem i smatra da bi i u slučaju sudskih postupaka, bar u prvi mah isplivali stranački interesi.
“Vjerujem da kada bi ovo bilo pravna država u kojoj funkcioiše pravni sistem, da bi ta odluka pala i da bi Ustavni sud donio odluku da nije moguće izvršiti nezakonitu prodaju. Nažalost, vi znate da se na čelu Ustavnog suda RS nalazi Džerard Selman, koji je bio ministar pravde i koji je Dodikova desna ruka. I vidite da je kroz taj slučaj realan uticaj politike na pravosuđe. I ako ljudi direktno iz politike dolaze na pravosudne funkcije, to najbolje pokazuje da rade u interesu partije”, dodaje Vukanović.
Ekonomski analitičari navode da je i u ovom slučaju evidentno da se prave dogovori koji se kose sa zakonski definisanim normama.
“Očigledno je da smo mi, to jeste naši izabrani dužnosnici, zaboravili da postoje zakoni i pravila i redoslijed stvari koje se moraju poštovati, pa se vrlo često u medijima i u javnosti izlazi sa informacijama koje su u suprotnosti sa zakonskim normama. U ovom slučaju, čini se da se prodaja državnog kapitala ne može činiti bez saglasnoti Narodne skupštine. Ono što bi zaista bilo potrebno, to je da se opozicija pozove na zakonske norme, odnosno da se pozove na Pravobranilaštvo koje u principu mora da brani sve to što je zakonski definisano. Da li Pravobranilaštvo to i radi, to je pitanje za njih”, kaže Zoran Pavlović.
Dodaje da se ovakvi slučajevi ne mogu pozitivno odraziti na poslovnu klimu.
“Kada govorimo o poslovnoj klimi, naravno da se ovakvi slučajevi ne odražavaju na pozitivan način, jer poslovna klima je uslov za dolazak stranih investotora, a bez njih nema novih projekata i zaposlenja radnika, a koji su nezaposleni i napuštaju ovu zemlju. Definitivno, ovo nije dobro za poslovnu klimu, a nažalost, mi živimo u jednom ambijentu gdje očigledno aktivnosti koje narušavaju pravni poredak nisu kažnjene, stoga se svako osjeća komforno i komotno da radi šta mu padne na pamet”, navodi Pavlović.
Elektroprivreda Srbije želi da kupi akcije Elektroprivrede RS
Prije mjesec dana mediji u Srbiji su objavili da je Elektroprivreda Srbije (EPS) zainteresovana da privatizuje Elektroprivredu Republike Srpske.
U tekstu Večernjih novosti navedeno je da Srbija ne planira da proda EPS, jer želi da kupuje elektroprivrede iz okruženja i širi i jača svoju energetsku kompaniju, a najbliža ovom scenariju je u Republici Srpskoj, sa kojom EPS ima mnogobrojne zajedničke projekte.
“Vidjeli ste i sami da je Vučić izjavio kako Elektroprivreda Srbije jača i da uskoro treba da kupi elektroprivrede u regionu. Jasno je da je Dodik sa Vučićem u četiri oka dogovorio prodaju Elektroprivrede Republike Srpske. To je posljednji resurs Republike Srpske koji je ostao, a koji je već poprilično devastiran. Sve se radi kao prije. Opteretite preduzeće kreditima, izvlačite pare iz njega, oborite mu cijenu tako što ga dovedete u lošu situaciju. Neko će kupiti Elektroprivredu Republike Srpske za male pare. Jasno je da se namješta posao Elektroprivredi Srbije”, napominje Nebojša Vukanović.
I dok se čeka da li će doći do eventualne ponude za Elektroprivredu i hoće li će o tom slučaju raspravljati poslanici u klupama, mimo NSRS i dalje idu odluke o prodaji državnog kapitala.
I u posljednje dvije objave IRB-a ponuđene su akcije još nekoliko vodovodnih preduzeća, kao i jedan dio akcija u Rafineriji Brod. Prema nekim najavama, ista sudbina čeka i preduzeća iz namjenske industrije “Kosmos” i “Orao”, koja su takođe skinuta sa liste strateških preduzeća, bez obzira na činjenicu da je i za privatizaciju preduzeća koja se bave proizvodnjom oružja i vojne opreme, takođe potrebna saglasnost NSRS.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
