"Put istine i sjećanja"

Obilježavanje 26. godišnjice zločina u Ahmićima: Širiti istinu i čuvati sjećanje na žrtve

ahmici obiljezavanje2

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti

Mirnom šetnjom “Put istine i sjećanja” i učenjem Ja-sina na Šehidskom mezarju u Vitezu počelo je obilježavanje 26. godišnjice od masakra nad bošnjačkim civilima u selu Ahmići kod Viteza, javlja Anadolu Agency (AA).

Porodice, prijatelji i komšije posjetili su u prijepodnevnim satima mezare civila na Šehidskom mezarju u Vitezu, proučili Fatihu i Ja-sin i poručili da se događaji koji su se dogodili prije više od dvije decenije ne mogu i ne smiju zaboraviti.

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice izvršile su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Mahir ef. Husić, imam u Ahmićima, kazao je da je poruka obilježavanja 26. godišnjice zločina u Ahmićima “istina i sjećanje”.

“Istinom želimo kazati i naglasiti i poručiti da sve ono što se desilo, dokumentovano je originalnim autentičnim videosnimcima, fotografijama. Tu istinu želimo širiti. Druga poruka je sjećanje, da nismo zaboravili naše šehide, da nismo zaboravili način na koji su oni ubijeni. To su dvije važne stvari koje moramo ponavljati i spominjati zbog budućih generacija”, poručio je Husić.

Kazao je kako je danas prvi put organizovan i “Put istine i sjećanja” kao dio programa obilježavanja godišnjice zločina u Ahmićima.

“Put se i zove ‘Put istine i sjećanja’. Šehidi su ubijeni u Ahmićima 16. aprila 1993. i nakon desetak dana su dovezeni ovdje na Šehidsko mezarje u Vitezu. Na ovaj način ih simbolično vraćamo na mjesto gdje su ubijeni”, rekao je Husić.

Više od 500 učesnika je u jutarnjim satima krenulo sa Šehidskog mezarja u Vitezu, a očekuje se da će u Ahmiće stići u poslijepodnevnim satima.

“Tu su ljudi iz skoro svih dijelova BiH. Tu su i učesnici ‘Marša mira’ iz Srebrenice. Hvala im na podršci, a ujedno smo jedni drugima i rame za plakanje”, dodao je Husić.

Na mezaru sestre Fate bio je Vahid Haskić.

“Bila je udata u Ahmićima. Poginula je 16. aprila. Ranjena joj je kćerka kojoj je ona htjela pomoći. Kćerka je preživjela”, ispričao je Vahid, koji je sestru ukopao prije tri godine na Šehidskom mezarju u Vitezu.

Vahid i danas traga za bratom, koji je nestao tog aprila.

“Uvijek sam za to da se mržnja prekine. Mržnja je naopasnija, nije problem narod. Od mržnje je sve i počelo. Susjedski odnosi su uvijek bili dobri i danas su dobri”, poručio je Vahid.

Hasan Haskić je 16. aprila izgubio majku Eminu i oca Smaju.

“Najteže je što je moja majka bila nepokretna. Koji su to zlotvori, ljudi da mogu tako nešto uraditi. I otac i mati su imali po 73 godine. Najteže mi je bilo na ekshumaciji. Majku su posljednju identificirali. Prepoznali smo je uz pomoć džempera koji je nosila”, ispričao je Hasan.

U Ahmićima se danas obilježava 26. godišnjica od masakra koji su izveli pripadnici HVO-a. Nakon posjete mezarju u Vitezu, članovi porodica i preživjeli će otići u Ahmiće gdje će klanjati podne-namaz u gornjoj džamiji u ovom selu. Nakon toga će biti položeno cvijeće i proučena Fatiha na spomen-obilježju ubijenim stanovnicima Ahmića.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, bosanskog Hrvata, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.