Tužna godišnjica
Od najveće rudarske nesreće u BiH prošle 33 godine: 365 djece ostalo bez očeva
U rudarskoj nesreći Ademi Bečić je poginuo otac. Jedna je od 365 djece koja su ostala iza nastradalih rudara
Danas se navršavaju 33 godine od najveće rudarske nesreće u povijesti bosanskohercegovačkog rudarstva. 26. augusta 1990. godine poginulo je 180 rudara u najmlađoj rudarskoj smjeni, u kojoj je prosječna dob bila 27 godina.
Smajl Imamović, jedini preživjeli rudar u rudarskoj nesreći koja se dogodila 26. augusta 1990. godine u Rudniku „Mramor“ kod Tuzle – ove godine je penzionisan. Godine nisu potisnule sjećanja.
„To je tako bilo božije davanje bilo da preživim ovu katastrofu koja se desila 90-te. Žao mi je svojih komorata. To će mi ostati dok u mezaru ne završim“, rekao je BHRT Smajl Imamović, preživjeli rudar.
U rudarskoj nesreći Ademi Bečić je poginuo otac. Jedna je od 365 djece koja su ostala iza nastradalih rudara.
„Bol, tuga ne prestaje. Ovo su trenuci kako koja godina sve je gore i gore. Ostala sam od tri godine, sestra od četiri, jedna od devet mjeseci. On je imao 28 godina kad je poginuo“, rekla je Adema Bečić, kćerka poginulog rudara.
Uslovi rada u rudnicima nisu se poboljšali u protekle 33 godine. Rudari na ovo posjećaju kontinuirano tražeći da se ta situacija promijeni i riješe brojni problemi u rudnicima.
„Ne ulaže se ni da se amortizuje ono što treba da se radi. Rudari rade primitivno, eksperimentišu, snalaze se i to nije dugovječno tako da iskreno mi čekamo da se kaže do kog vremena rudari trebaju ovoj zemlji, Ukoliko ne trebaju, danas zatvorite, ali na ovakav način raditi sigurno se ne može dalje“, rekao je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata radnika rudnika „Kreka“, Tuzla.
„U Rudnike treba uložiti, jer imamo tranziciju energetskog sistema. Ovaj energetski sistem moramo da nosimo još 25 godina, da ga modernizujemo, da ga usavršavamo prema tim evropskim metodama“, kazao je Hasan Bleković, direktor Rudnika „Kreka“, Tuzla.
Rudarska nesreća iz 1990. godine podsjetnik je na teške i nesigurne uslove rada u rudnicima. Sjećajući se nastradalih komorata, članovi porodica, kolege, prijatelji, predstavnici rudnika i Elektroprivrede, kao i više nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini položili su cvijeće i odali počast nastradalim rudarima. Istraga je pokazala da ih je smrt zadesila usljed eksplozije oblaka ugljene prašine do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade. Za ovu nesreću do danas niko nije odgovarao.
