BiH

MMKS

Odbrane Stanišića i Simatovića traže oslobađajuću presudu, Tužilaštvo doživotnu

13/04/2021

Stanišić, bivši šef SDB-a Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a, terete se da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem

Drugog dana izlaganja završnih riječi na obnovljenom suđenju bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, njihove Odbrane su naglasile kako Tužilaštvo Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) nije dokazalo navode iz optužnice, te su zatražile da optuženi budu oslobođeni.

Obje Odbrane su zaključile da Tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), niti da su dijelili tu namjeru s drugim učesnicima.

Stanišić, bivši šef SDB-a Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a, terete se da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bilo uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske radi uspostavljanja etnički čiste srpske države.

Prema optužnici, UZP, u sklopu kojeg su vršeni progoni, ubistva, deportacije i prisilna premještanja, nastao je najkasnije u aprilu 1991. i trajao barem do 31. decembra 1995. godine, a Tužilaštvo je tvrdilo da su Stanišić i Simatović doprinijeli postizanju ciljeva tog poduhvata svojim činjenjem ili nečinjenjem. U optužnici se navodi da je Simatović tokom cijelog ovog perioda djelovao po ovlaštenju Stanišića.

“Od marta 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito Specijalne jedinice SDB-a Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvornik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Trnovu”, stoji u optužnici.

Optuženi su, kako se navodi, djelujući u dogovoru s drugim učesnicima u UZP-u, vršili progone Hrvata, Bošnjaka i drugih nesrba u Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajini i Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (SAO SBZS), a u BiH u navedenim općinama.

Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Apelaciono vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici. Apelaciono vijeće Haškog tribunala odlučilo je da, po prvi put u historiji ovog suda, u potpunosti obnovi jedno suđenje.

Stanišićev advokat Wayne Jordash je naveo da ako Tužilaštvo ne može dokazati veze optuženog s drugim učesnicima UZP-a, znači da ne može dokazati svoje navode iz optužnice. Ova Odbrana negirala je vezu optuženog sa, između ostalih, Slobodanom Miloševićem.

Odbrana Stanišića je istakla kako Tužilaštvo tvrdi da je on uputio Simatovića u martu 1991. da osnuje kamp u Golubiću, na području SAO Krajine. Pokušalo je, kako je navela Odbrana, potkrijepiti tu tvrdnju da je Simatović slušao Stanišićeva naređenja i da on nije imao pravo poduzimati nešto bez njegovog odobrenja.

“Ponovo se radi o neutemeljenim tvrdnjama. Besmisleno je tvrditi da je Stanišić sve znao, sve kontrolisao, i da niko u SDB-u nije mogao da preduzme nešto bez njegovog odobrenja”, smatra Jordash.

Mreža kampova u Hrvatskoj, tvrdi Odbrana, očigledno nije postojala, te ne postoje dokazi da je Stanišić osnovao bilo kakav kamp za obuku.

Odbrana se osvrnula i na tvrdnje da je Stanišić nabavio oružje Željku Ražnatoviću Arkanu, ubijenom prije nego mu je počelo suđenje u Haagu, što je, prema Jodashu, apsurdno, dodavši da dokazi o tome ne postoje.

Tvrdnje Tužilaštva da je SDB imao odgovornost da uhapsi Arkana, prema Odbrani, nijedan svjedok nije potvrdio.

“Arkan je bio vezan sa Badžom, i to je lako dokazati, ali ne sa Stanišićem”, rekao je Jordash.

Dio izlaganja završnih riječi i jedne i druge odbrane bio je zatvoren za javnost.

Advokati Simatovića Vladimir Ivanović i Mihajlo Bakrač su u završnoj riječi naveli kako optuženi nije prisustvovao sastancima gdje su se donosile važne vojne i političke odluke, kao i da nije komandovao u napadu na Lovinac, niti na području istočne Bosne.

“Odbrana zaključuje da odsustvo dokaza o Simatovićevim kontaktima sa učesnicima UZP-a govori da nije dio kruga najviših političkih, vojnih i policijskih zvaničnika, ne učestvuje u donošenju odluka, što ukazuje da ne može pripadati grupi ljudi koje tužilac navodi kao učesnike u UZP-u”, naveo je advokat Ivanović.

Prema optužnici, osim Miloševića, učesnici UZP-a bili su i Goran Hadžić, Željko Ražnatović zvani Arkan, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Ratko Mladić i drugi.

Odbrana Simatovića je, između ostalog, ukazala i da nije tačno da je Simatović bio načelnik Druge uprave, suporotno tvrdnjama Tužilaštva. Mjesto zamjenika načelnika na kojem je bio Simatović od maja 1992. do 1993. znači da on ne rukovodi Upravom nego obavlja poslove načelnika, pojasnila je Odbrana.

“Simatović nikada nije samostalno rukovodio Drugom upravom”, kazao je njegov advokat.

Simatovićeva Odbrana je navela kako svi dokazi pokazuju da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati povezanost Simatovića i “Škorpiona” u operaciji “Treskavica”. Posebno je naglašeno da on nije boravio na Treskavici i u Trnovu u julu ‘95. i da nema veze s tim događajem.

U julu 1995. godine, kako se navodi u trećoj izmijenjenoj optužnici Tužilaštva, neki od muškaraca i dječaka koji su zarobljeni poslije pada srebreničke enklave, odvedeni su u bazu “Škorpiona” u Trnovu. Po naređenju Slobodana Medića (Boce), pripadnici “Škorpiona” odvezli su kamionom šestoricu zatočenika na jedno izolovano seosko područje kod Godinjskih bara, nekoliko kilometara dalje od njihove baze, gdje su ih ubili iz vatrenog oružja. Postupajući po Medićevim naređenjima, pripadnici “Škorpiona” su ova ubistva snimili video­kamerom.

“Simatović nije učinio niti jedan zločin, nije pomogao da se ijedan zločin počini. Odbrana moli Vijeće da donese oslobađajuću presudu u odnosu na Franka Simatovića”, kazao je Bakrač.

Ročište će biti nastavljeno sutra, 14. aprila, kada će i Tužilaštvo i Odbrane imati priliku da se osvrnu na izlaganje druge strane. Tužilaštvo je jučer zatražilo da obojica optuženih budu osuđeni na doživotnu kaznu zatvora, kao jedino srazmjernu počinjenim zločinima.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.