BiH

Porodica Lilić četiri decenije pruža ljubav i pažnju djeci iz cijele BiH

25/09/2016

Skromna kuća porodice Lilić u sarajevskom naselju Podhrastovi godinama je dom za djecu iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine koja dolaze u Sarajevo da bi se školovala u određenim ustanovama koje ne postoje u gradovima u kojim žive.

S obzirom da su djeca udaljena više od deset kilometara od Sarajeva za njih se nalazi hraniteljska porodica kod koje bi djeca boravila tokom školovanja.

Cijela sarajevska mahala Podhrastovi zna za Samiju i Salku Lilića koji od 1976. godine uzimaju djecu i pružaju im ljubav kao i svojoj djeci. Nije postojala razlika između njih i njihove djece: Aldine, Lejle, Aldina i Medihe. Rasli su zajedno, odrastali, udavali su se, ženili od njih, a i danas dolaze da ih posjete.

Samija je tokom godina i od Kantona Sarajevo dobila i “vrata Sarajeva”. Ipak, to se ne može porediti sa ljubavlju koju dobija od svakog djeteta koje nesebično prima u svoj dom.

hraniteljska-porodica-sarajevo3

– Briga i o djetetu oštećenog sluha –

Kod Lilića je trenutno osmogodišnji Zenedin Aščerić iz Nove Bile kod Zenice. Riječ je o djetetu sa oštećenim sluhom koji pohađa treći razred osnovne škole u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu.

Već tri godine je kod njih. Mjesečno ide kući kod roditelja, ali poželi i svoju hraniteljsku porodicu. Samija i Salko su naučili i znakovni jezik na kojem komuniciraju sa Zenedinom.

Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekali su u svom domu, sa osmijehom i raširenih ruku kao što su godinama dočekivali i djecu kojima je njihova pomoć bila potrebna.

Tu je i mali Zenedin. Vratio se iz škole, a tokom naše posjete nekoliko je puta izrazio svoju ljubav prema ovo dvoje ljudi koji čak i blizu sedme decenije života imaju dovoljno snage i strpljenja, ali i ljubavi prema djeci kojoj su potrebni.

hraniteljska-porodica-sarajevo1

Nekad su Podhrastovi, ali i ostale mahale u blizini bili poznati po primanju djece koja su išla u školu u sklopu Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju. Danas ih je jako malo.

Naselje je blizu škole i nije gust saobraćaj. Odlazili su tih ‘70-tih godina u školu ili Centar za socijalni rad i upisivali se da žele i oni da uzmu djecu.

Nakon što izraze želju da žele da uzmu djecu kod sebe socijalni radnici su dolazili u obilazak, da vide da li postoje uslovi da djeca stanuju kod te porodice.

Samija (68) je ispričala da ne bi mogla reći koliko je djece tačno prošlo kroz njihovu kuću ali da ih je sigurno bilo 15-ak.

“Uvijek sam imala po dvoje djece. Kod nas su bili sve dok ne završe srednju školu. Bilo je i četvero djece bez roditelja, u toku rata. Odgojila sam ih, udala, oženila i kada sam sve završila javila sam se socijalnom radniku da kažem da sam spremna opet da uzmem djecu jer su se moja djeca udala i oženila. I danas dan naša djeca imaju kontakt sa tom djecom sa kojom su odrasli”, pojasnila je Samija.

Odmah nakon toga pozvala ju je i kazala da je riječ o djetetu koje treba voditi u školu, dakle, malo dijete kojem treba više pažnje. Uzela je još jedno dijete koje ide u srednju školu.

“Završio je dvije godine škole, ima još dvije. Skoro je dolazio jedan iz Ilijaša koji je bio kod nas. Često dolazi da noći kod nas, poželi nas. Sva djeca koja su bila kod nas dolaze i zovu”, istakla je Samija.

hraniteljska-porodica-sarajevo2

Među djecom koja su prošla kroz kuću Lilića bilo je mnogo onih koji nisu imala neke zdravstvene poteškoće.

“Valjda me zdravlje posluži pa da i ovo dijete izvedem jer nema se više snage. Valja prati, buditi, spremati, hraniti…”, ispričala je Samija.

– Neredovna uplata kantona –

Zadovoljna je, kako kaže, sa zavodima, ali nije sa kantonom jer treba da daju po 350 maraka za to što su djeca kod nje ali su tek isplatili za treći mjesec.

“Valja da djeca jedu. Ne možeš ni roditeljima non stop javljati da nemaju svesku, olovku, sve to moraš da kupiš”, dodala je Samija.

Salko svakodnevno sa Zenedinom odlazi do škole i nazad. Čeka ga, jer, kako je kazao, strahuje da ga pusti da se sam vrati kući. Ipak, Zenedin je dijete sa oštećenim sluhom, a Salko kaže, kako će to znati vozač na cesti kada vidi dijete i sirenom ga upozori.

Sa djecu je prije mnogo godina uredio i dvorište za igru. Za AA je naglasio da im na ovaj način pruža sigurno utočište za igru i fudbal nego što je to cesta sa svakakvim vozačima.

“Moje četvero djece je trenutno oženjeno i udato i žive svojim životom. Supruga i ja smo sami. Imamo uslove da ih uzmemo. Od 1976. godine supruga ima ugovor sa Centrom o hraniteljstvu. To traje godinama. Sve je trajalo do 1992. i tada dolazi rat. Poslije je supruga opet uzela djecu bez roditelja”, ispričao je Salko.

O djeci, kako je kazao, mora se voditi računa. Za Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Salko ima samo riječi hvale. Godinama je u toj ustanovi, gleda kako rade sa djecom, kako se djeca ponašaju i naglašava da se to ne može vidjeti u redovnim školama.

“Vode računa o toj djeci. Koliko samo paze na njih, koliko je tu ljubavi prema toj djeci, kreativnosti. Satima bi mogao pričati o tom osoblju”, pojasnio je Salko.

Zenedin je, naglasio je, dio njihove porodice.

“Njegovi roditelji su jako fini ljudi. Svi znaju da je on krasno dijete”, poručio je Salko. Na odlasku iz kuće Lilić mali Zenedin uputio je topli zagrljaj i osmijeh, topliji od bilo koje riječi…

Komentari