Putinovi poklonici u Bosni i Hercegovini nisu nestali, samo mijenjaju taktiku

Pitanje svih pitanja jeste koliko može biti održan ruski uticaj na Bosnu i Hercegovinu. Milorad Dodik želi zadržati status važnog ruskog faktora, Dragan Čović isto tako. Ostali dio političke scene misli da će uticaj Rusije nestati tek tako i da će Evropa i SAD odraditi sve ono što su oni propustili prethodnih godina, „spavajući“ dok su Dodik i Čović radili „svoj posao“, piše Žurnal u svojoj analizi.

„Ako je neko na svetu sposoban i dužan to da razume, to Srbi mogu i obavezni su da razumeju. Blaženi vi, plačući u te dane sa Rusijom, jer ćete se s njom utešiti! Blaženi vi, tugujući sada sa Rusijom, jer ćete se sa njom uskoro i radovati.“

Dio je ovo besjede vladike Nikolaja Velimirovića, episkopa Srpske pravoslavne crkve koja datira iz 1932. godine. Citat ovih dana kruži pravoslavnim i proruskim portalima, a na njega posebno podsjeća jeromonah Ignjatije Šestakov iz Sretenjskog manastira u Moskvi, urednik srpske verzije najvećeg ruskog pravoslavnog sajta “Pravoslavie.ru”.

Ignjatije Šestakov (foto: RadioSvetigora)

Naravno nije slučajno da je navedena, 90 godina stara besjeda, aktuelizirana upravo u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu. Na čijoj je strani Ruska, a samim tim i Srpska pravoslavna crkva nema dileme. O njihovoj ulozi propagiranja ruskog uticaja prije svega u zemljama Balkana dileme više nema ni Evropski parlament, koji je na zasjedanju 9. marta izglasao „Rezoluciju o stranom miješanju u demokratske procese unutar Evropske unije“.

Dio rezolucije iskazuje zabrinutost evropskih parlamentaraca “pokušajima Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, posebno u entitetu Republika Srpska, da promoviše Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i ojača odnose između države i Crkve”.

Žurnal je nekoliko puta pisao o raznim metodama propagiranja politike Putinove Rusije na području Bosne i Hercegovine, uz pomoć crkve, potom bajkerskih skupina poput “Noćnih vukova” ili raznih humanitarnih organizacija čiji je fokus rada svojevrsna panslavenska misija veličanja Rusije i Vladimira Putina.

Vladimir Putin sa “Noćnim vukovima” (foto: kremlin.ru)

„Javna diplomatija Rusije nije intenzivna i transparetna. Sa klasičnog stanovišta to i nije javna diplomatija nego diplomatija transfera vjerske ideologije koja može biti efikasna jer se vjerske doktrine i dogmatika ne propituju, pa to služi kao uporišna tačka za širenje političke agende. Rusija u svom arsenalu ubjeđivanja u svoju veličanstvenost i superiornost nad svima, osim crkve ima i još nekoliko instrumenata koji ne uspijevaju uvijek da omađijaju ljude i to zbog manjka jasnoće njihove javne diplomatije. Recimo, „Noćni Vukovi“ krstare Srbijom i RS zaklinjući se u mir i bratstvo a pri tom su glavni regrutni centar za rat u Donbasu i Putinova željezna šaka za discipliniranje drugih i drugačijih“, podsjeća sociolog Sead Pašić.

Bajkerska skupina „Noćni vukovi“, odana Putinu, naravno ne miruje ni početkom ruske agresije na Ukrajinu, te od Trebinja do Banja Luke propagira podršku „ruskoj braći“.

Noćni vukovi u Trebinju – podrška agresiji Rusije (fot: Herceg tv)

Srbija je među rijetkim zemljama koje su odbile osuditi rusku invaziju na teritoriju Ukrajine. Srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u stopu prati i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider SNSD-a Milorad Dodik. Znakovito, oni u javnim istupima biraju riječi i izbjegavaju ekstremne poruke, iako su godinama političke marionete putem kojih Putin zaustavlja prije svega NATO integracije BiH. Prljavi dio posla trenutno su prepustili “putinofilima i rusofilima” koji organizuju skupove podrške Rusiji u Srbiji, Crnoj Gori te BiH, kao i navijačkim hordama koje porukama sa tribina stadiona kazuju ono što navedeni političari misle

„Nije samo Srbija ušla u neformalni savez sa Rusijom i Belorusijom, stavljajući se nasuprot čitavom slobodnom svetu koji osuđuje agresiju i polako stavlja Kremlj u izolaciju. U tom savezu našli su se i drugi predstavnici srpskog sveta, pre svih Milorad Dodik, ali i ruske marionete iz Crne Gore. Dok ruska vojska bombarduje vrtiće, bolnice i stambene četvrti, funkcioneri Demokratskog fronta se sastaju sa Putinovim obaveštajcima, valjda da bi preuzeli uputstva za dalji rad. Četnički vojvoda Andrija Mandić malo blokira puteve po Crnoj Gori, a Srpska pravoslavna crkva organizuje litije na kojima se vijore zastave carske Rusije. To je valjda diskretna poruka podrške Putinovim naporima da obnovi rusku imperiju“, piše za Žurnal beogradski novinar Tomislav Marković.

Tomislav Marković

Pitanje svih pitanja jeste koliko može biti održan ruski uticaj na Bosnu i Hercegovinu. Milorad Dodik želi zadržati poziciju važnog ruskog „igrača“ na Balkanu. U tome ga očekivano podržava ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Uzgred, Kalabuhov je 8. marta u Brčkom demonstativno napustio salu gdje se obilježavala godišnjica Distrikta, nakon što je šef delegacije EU u BiH Johann Sattler rat u Ukrajini nazvao ruskom agresijom.

Ruska ambasada je saopštila da je Milorad Dodik navodno imao telefonski razgovor sa ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejom Lavrovom o implementaciji dogovora nastalih nakon navodnog sastanka Dodika sa Putinom decembra prošle godine.

Brčko 8.3.2022. ambasador Kalbuhov demontrativno napušta salu

Žurnal je pisao kako Dodika posebno brinu sankcije kojima su izloženi pojedini ruski oligarsi, preko kojih Dodik ostvaruje dobre veze sa Kremljom, a sve je više dokaza da im je on obećao „pola Republike Srpske“ samo da ga što duže finansiraju kako bi sačuvao političku vlast i naravno lično bogastvo, o čemu je Žurnal isto tako pisao. Slične stavove iskazuje i Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.

“Milorad Dodik je prevarant, to je valjda jasno i on pokušava da na ‘šibicarski’ način, eto ja sam s Rusima, dobar s Putinom, ne smije mi niko ništa, pa to provincijalnim političarima može da zazvuči kao strašna prijetnja i niko neće da ga napadne i kaže mu da je prevarant kao što jeste. Sada kada je video da je ‘đavo odnio šalu’, da je Gabriel Escobar ‘lupio šakom o stol’ i rekao da u BiH neće biti rata dok se pitaju SAD, a pitaju se, onda je promenio, pa sada nije to, malo smo neutralni. Sutra će on sa šest ruku biti za NATO i što god treba samo da se ne diraju njegove pokradene pare i sve što je napravio na ne izađe pred sud”, izjavio je Čanak za Face TV.

Nenad Čanak (foto: krug99)

Još jedan politički lider, onaj HDZ-a BiH, uslovno rečeno maše ruskom zastavom u vrijeme sveopšte osude ruske agresije. Žurnal je godinama unazad nagovještavao kako je kriza u mostarskom Aluminiju i njegovo zatvaranje bio dio planske pripreme Dragana Čovića za uvođenje vlasnika iza kojeg će stajati ruski interes, što se u konačnici dogodilo.

“Kao dio ujedinjene evropske porodice, mir je kolektivno i trajno opredjeljenje naše zemlje. Uz razarajući razvoj događaja, invaziju i rat u Ukrajini, ponovo pozivamo na hitan prekid vatre, solidarnost i dijalog”, izjavio je Čović putem Twittera.

Čović uporno odbija izreći riječi osude spram Rusije, što je posebno neugodno premijeru Hrvatske i šefu tamošnjeg HDZ-a Andreju Plenkoviću. On je objavio tweet kojim navodno i Čović osuđuje agresiju, no očigledno je to bio samo Plenkovićev pokušaj da ublaži ponašanje stranke-kćerke iz BiH.

“Na Balkanu je čvorišna tačka ovog ideološkog globalnog rata udar na koncept višeetničke građanske države u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i djelimično Makedoniji. Nema nikakve sumnje da je konkretno Bosna i Hercegovina – uz Ukrajinu – u ovom trenutku postala najvažnije poprište tog odmjeravanja snaga. Zapad mora shvatiti da je svako popuštanje etnonacionalizmima na Balkanu, pa makar ono bilo predstavljeno kao “kompromis” o izbornom zakonu, pa makar bilo i taktičko, zapravo uzmicanje pred agresivnim naletom Rusije na temelje liberalnog i demokratskog poretka u svijetu”, stav je profesora germanistike Vahidina Preljevića izrečenog za Atlantsku inicijativu.

Za razliku od SNSD-a i HDZ-a, ostali dio političke scene u Bosni i Hercegovini misli da će uticaj Rusije nestati tek tako i da će Evropa i SAD odraditi sve ono što su oni propustili prethodnih godina, „spavajući“ dok su Dodik i Čović radili „svoj posao“. Rade ga i dalje, blokirajući djelovanje državnih institucija. Dio opozicije, posebni iz Republike Srpske, izbjegava priču o ruskom uticaju.

“Trebamo brinuti o svojim brigama, to nam je najpametnije. Ne vjerujem, ne mislim da je ruski uticaj u BiH posebno velik. Uticaj imaju sve zemlje, Njemačka, Velika Britanija, SAD, malo Rusija, malo Turska, svi pomalo, to smo mi u suštini. Svi pomalo ovdje čorbu miješaju, a koliko, to ne bih znao reći. Što manji uticaj, bilo koga, to bolje. Kad bi samo mi imali uticaj na dešavanja u BiH, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, to bi bila najbolja stvar. Da brinemo o sebi, to nam je najpametnije, svoje brige da brinemo kako bi ovaj narod preživio”, kaže za Žurnal predsjednik Srpske demokratske stranke Mirko Šarović.

“Ne mogu procijeniti da li će se ruski uticaj u BiH smanjivati ili povećavati u narednom periodu, ali ruski uticaj u BiH svakako postoji. To se vidjelo iz čestih posjeta člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Ruskoj Federaciji u prethodnom periodu. Često je išao tamo, pa smo konsekventno tome imali bojkot institucija BiH, nedolazak srpskih poslanika u Parlamentarnu skupštinu, Vijeće ministara i Predsjedništvo, bojkot u donošenju odluka… Mislim da su to koordinirane aktivnosti, nemam dokaza za to, ali to je moj neki politički osjećaj. Ruski uticaj je loš za BiH, jer dovodi do blokada institucija, do nekog jačanja secesionističkog pristupa od strane onih koje vode Republiku Srpsku i koji su u institucijama BiH, a to nesumnjivo proizlazi iz odluka Narodne skupštine RS, kada su donesene odluke da se ide u pravcu donošenja entitetskih zakona koji već egzistiraju, postoje na državnom nivou, što je politički i ustavno-pravni udar na ustavni poredak BiH”, stav je državne parlamentarke iz SDA Alme Čolo.

Alma Čolo

Bosna i Hercegovina, poput ostatka Evrope ima još jedan važan zadatak, a to je znantno smanjenje, ako već ne potpunu eliminaciju ovisnosti od energenata iz Rusije, plina i nafte. Gas u BiH dolazi gasovodom iz Rusije, donedavno preko Mađarske, sada preko Turske. Transport unutar BiH obavljaju tri preduzeća: BH-Gas d.o.o. Sarajevo u većinski državnom vlasništvu, Sarajevo gas a.d. Istočno Sarajevo u kome je najveći akcionar Akcijski fond RS (30%) i Gas promet a.d. Istočno Sarajevo sa najvećim akcionarom JP ”Srbijagas” iz Novog Sada (40%) koje je pak pod kontrolom ruskog ”Gasproma”.

Jedno od rješenja je ubrzana izgradnja gasovoda ‘’Zagvozd – Novi Travnik’’, poznatijeg kao ”Južna interkonekcija”, kao krak Jadransko-jonskog gasovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu snabdijevao gasom iz Azerbejdžana te eliminisao , ovisnost od ruskog gasa.

Dodik je pokušavao osujetiti ovaj projekat, no nema dileme da mu to neće uspjeti. Naravno, ništa nije slučajno niti to on i politički sateliti i pojedinci iz njegovog okruženja rade iz pukog ubjeđenja i ljubavi prema Putinu. Nedavni navodi o Dodikovoj imovini u St. Petersburgu daju za pravo sumnji na koji način pojedinci bivaju “motivisani” za propagiranje ruskog uticaja u BiH.

“Oni to rade vrlo vješto, trgovinom uticaja, potkupljivanjem raznih nosilaca političkih funkcija u zemljama regije, širenjem svog uticaja i preko nekih vjerskih instrumenata… To uključuje i bankarsko finansiranje, finansiranje velikih projekata u pojedinim zemljama regije, na određeni način i energetskim ucjenjivanjem, s obzirom da su najveći izvoznici plina i nekim drugim sredstvima”, govorio je za Žurnal delegat državnog Doma naroda Zlatko Miletić.

U priči o ruskom uticaju na BiH ne treba zanemariti ni medije. Milorada Dodika i SNSD generalno pokorno prate RTRS, agencija Srna te banjalučka Alternativna TV. Njihov sadržaj nema ni naznake o ruskoj agresiji na Ukrajinu, slijedeći naputke Kremlja – Rusija tek provodi “oružanu intervenciju”. No, unatoč svemu, nisu svoje gledateljstvo uspjeli “zagrijati” za masovnije iskazivanje podrške “majci Rusiji”, sudeći po malobrojnosti skupova tim povodom.