Radnici Kombitexa čiste korov u krugu fabrike čekajući investitore

Nekadašnji jugoslovenski tekstilni gigant Kombitex iz Bihaća osnovan je 1957. godine, a za kratko vrijeme postao je brend na tržištu Jugoistočne Evrope i na vrhuncu produkcijskog perioda zapošljavao je 3.600 ljudi. Danas zapošljava tek osam radnika, uglavnom portiri, čuvari i administrativno-računovodstveno osoblje koje asistira stečajnom upravitelju u pokušajima da se rasprodajom imovine namire potraživanja povjerilaca.

“Povjerioci imaju zahtjeve za oko 18 miliona maraka od Kombitexa, najveći dio potraživanja odnosi se na dugove radnicima i državi”, kazo je u razgovoru za Anadolu Agency Šefik Smlatić, stečajni upravitelj koji je na ovu dužnost imenovan prije nepunih mjesec.

Upravitelj je odmah po dolasku sa preostalim radnicima organizovao akciju čišćenja Kombitexa, koji je sa svojih 30 zgrada smještenih u centru Bihaća, na 200 dunuma, postao prava džungla. Za sada su očistili pola kruga firme. Kađu kako očekuju dolazak stranih investitora.

Posljednji put Kombitex je ozbiljno radio u ratnim okolnostima, za 5. korpus Armije RBiH, kada su šili tekstilne potrepštine za vojsku.

– Vrijeme kao da je stalo davne 1992. –

“Nakon rata smo vjerovali u privatizaciju, nekoliko godina je trajala ta agonija, a sad, evo, prizori sve govore”, kazao je Sejad Toromanović, radnik u upravi koji danas održava FB stranicu Kombitexa i stare radnike obavještava o novostima.

Zahvaljujući akciji ćišćenja, imali smo priliku da uđemo u gotovo sva postrojenja firme koja je nekad bila tekstilno čudo. Iz šume su se pojavile ogromne kotlovnice i pumpe koje su slale vodenu paru u ogromne pegle… Kombitex je imao svoj željeznički kolosjek, vagoni pamuka su im dolazili iz Rusije. U halama su još svježi komadi tekstilnih uzoraka, a na plafonskim časovnicima još su najlonske navlake. Kazaljke su stale tačno na 12 sati, kada je početkom 1992. godine nestalo struje.

– “Umivanje” fabrike uoči dolaska investitora –

U centru fabričkog kruga nalazi se spomenik radnicima Kombitexa koji su dali živote u odbrani Bihaća. Uz spomenik je buket već požutjelog cvijeća i desetine gradskih pasa lutalica.

“Samo još psi prave nam društvo u krugu fabrike. Ne bacam se na njih, ne tjeram ih. Šta ćeš, i oni su ljudi”, kazo je čuvar Senad Pašić.

Osam radnika svakodnevno radi na čišćenju kruga, čak i dobrovoljno, nakon radnog vremena. Kažu, iduće sedmice su se najavili investitori, krug mora biti prohodan i fabrika mora biti “poželjna”, jer možda je za njih ovo posljednja šansa.