Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Sirijske izbjeglice počele dolaziti u BiH

izbjeglice – migranti

Nasib Khan, 24-godišnjak iz Pakistana, u svojoj zemlji je živio normalno, školovao se, radio pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), sve dok iz susjednog Afganistana u neposrednu blizinu njegovog grada nisu stigli Talibani. Počeli su mu, kako kaže, zamjerati što se obrazuje, a posebno “što radi za Amerikance (kako oni vide WHO)”.

“Prijetnje su bile sve češće, a onda su jednog dana, dok sam biciklom, sa mlađim bratom i prijateljom, išao u grad, na nas otvorili vatru. Ubili su mi brata i ranili prijatelja”, kaže za Deutsche Welle Nasib.

Meci su, vjeruje, bili namijenjeni njemu. Porodica mu je izbjegla i sa njima nema kontakta. Odlučio je i sam napustiti domovinu, ne da bi potražio bolju budućnost, već da bi se spasio.

Prijatelj mu je pomogao da prebjegne u Iran, gdje se nije mogao zadržati jer, kako kaže, iranske vlasti ne gledaju blagonaklono na migrante. Prošao je tako Tursku, Grčku, Bugarsku… dok nije stigao do Srbije.

Htio je dalje, ali se preko granice u Hrvatsku, kao savršenom polazištu ka zemljama Zapadne Evrope, nije moglo. Čuo je za BiH i zajedno sa jednom grupom migranata iz Sirije, Pakistana i Afganistana, odlučio krenuti ka zemlji koju oni smatraju “muslimanskom”.

Privremeno je smješten u prostorijama Omladinske organizacije “Tempo” u Vogošći kod Sarajeva.

Nasibu Khanu su Talibani zamjerali što se obrazuje, a posebno “što radi za Amerikance

Nema Balkanske rute u BiH

Broj migranata u BiH povećao se u posljednje vrijeme, kako onih koji traže azil, tako i onih koji možda namjeravaju nastaviti putovanje. S tim u vezi, Vijeće ministara BiH formiralo je koordinaciono tijelo kojeg sačinjavaju “predstavnici institucionalnih oblika Ministarstva sigurnosti – Sektora za imigraciju, Sektora za azil, Granične policije, Agencije za istrage i zaštitu, Službe za poslove sa strancima, kao i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstva vanjskih poslova”.

To tijelo, prema informacijama koje je Deutsche Welleu dostavilo Ministarstvo sigurnosti BiH, “redovno prati i razmatra migraciona kretanja u regionu”. Pored toga, aktivno se radi i na razmjeni informacija između BiH, Srbije i Crne Gore, a u okviru Zajedničkog centra za policijsku saradnju u Trebinju, formiranog 2014. godine.

“U posljednje vrijeme je povećan pritisak ilegalnih migranata na granice BiH ali koordinirane aktivnosti između predstavnika Ministarstva sigurnosti i drugih nadležnih organa su takve da ne postoji tzv. Balkanska ruta preko BiH prema zemljama Zapadne Evrope”, tvrde iz Ministarstva.

Azilantski centar pun

BiH, prema podacima Ministarstva sigurnosti, trenutno raspolaže jednim azilantskim centrom, u blizini Sarajeva, kapaciteta 154 kreveta. Centar je već popunjen, a da je veliki broj tražitelja azila u BiH potvrđuju i u nevladinoj organizaciji “Vaša prava”, koja, između ostalog, pruža i besplatnu pravnu pomoć osobama koje traže azil u BiH.

Tako je svih 10 migranata trenutno smještenih u “Tempu” u Vogošći, prema riječima Irme Muhović iz organizacije “Vaša prava”, iskazalo namjeru za azil.

“Veliki je broj tražitelja azila u ovom momentu. O brojevima ne mogu raspravljati, ali dovoljno je navesti razlog da su smješteni u Udruženje “Tempo”, jer u azilantskom centru trenutno nema mjesta za njihov smještaj”, kaže Muhović. Za naše uslove, dodaje ona, “to je prilično veliki broj”.

Preko vode do… BiH

U Sarajevo je nedavno stigao i Pakistanac Salman Afridi. Tvrdi kako su uz rijeku (Savu) našli čamac, te tako prešli iz Srbije u BiH, a onda hodali do Brčkog, gdje su zatražili azil.

Granična policija u Brčkom, kako kaže, nije im mogla pomoći, već ih je uputila na vlasti u Sarajevu.

Salman je, kao i Nasib, rodni Pakistan odlučio napustiti nakon što su Talibani zauzeli njegovo selo. Njihovim dolaskom prekinuto je njegovo školovanje, a i opasnost je postajala sve veća kako su borbe između pakistanske vojske i Talibana postajale jače. Želja mu je, veli, doći do Francuske, u kojoj ima rodbinu koja bi mu pomogla.

Afganistanac Dostmohammad Kahramon želio bi ostati u BiH

Za razliku od Salmana, Afganistanac Dostmohammad Kahramon želio bi ostati u BiH. “Ovdje je dobro i ovdje planiram ostati, zatražiti azil u BiH. Imam dobar osjećaj i ne planiram ići dalje”, kaže Dostmohammad.

Priča slična kao i ostalih iz grupe.

“Počele su borbe u neposrednoj blizini mog rodnog sela. Jednostavno se više nije moglo živjeti, nije bilo sigurno, a nisam mogao nastaviti ni obrazovati se i raditi”.

Sa žarom govori o poslu koji voli. Inženjer je mašinstva i planira raditi i dalje se školovati.

“Vjerujem da u BiH mogu pronaći neko rješenje, bolju budućnost”, kaže Dostmohammad.

Omladinska organizacija pomaže azilantima

Za grupu od ovih 10 azilanata nije više bilo mjesta u azilantskom centru, pa je u pomoć priskočio “Tempo”.

“Kada smo saznali putem društvenih mreža i sredstava informisanja za slučaj ove grupe, da nemaju gdje da se smjeste, mi smo ponudili našu pomoć… da se smjeste u naše prostorijie, budući da mi u sklopu svoje aktivnosti imamo i jedan sprat u našem omladinskom centru koji koristi kapacitet od 10 spavaćih mjesta”, pojašnjava za Deutsche Welle Hasan Karišik, predsjednik Omladinske humanitarne organizacije “Tempo”.

Jedna od osnovnih aktivnosti u radu i djelovanju ove organizacije, dodaje on, jesu humanitarne aktivnosti, kao i aktivnosti na polju edukacije i sporta.

U jednom trenutku, kaže on, u “Tempu” je bilo 13 ljudi, ali trojica Sirijaca ubrzo su otišli, za Italiju, odnosno Švedsku. Karišik napominje da se Organizacija finansira tek iz članarina, te donacija simpatizera. Ipak, kaže, dobrom odzivu pojedinaca da pomognu u hrani, odjeći i obući doprinijele su i društvene mreže.

Humanost na prvom mjestu

Članovi “Tempa”, uz pomoć nevladine organizacije za pravnu pomoć “Vaša prava” završava i administrativne-pravne obaveze za migrante/azilante, te su svi uredno prijavljeni Ministarstvu sigurnosti i Službi za strance BiH, kao i Policijskoj upravi u Vogošći.

“Mi radimo sve potrebne radnje da upoznamo sve nadležne institucije sa boravkom ovih ljudi ovdje, s obzirom na to da mi nismo u situaciji da provjerimo kakav je status ovih ljudi, da li se radi o dobronamjernim, zlonamjernim… ljudima”, kaže Karišik.

Humanost, dodaje, ostaje na prvom mjestu “Tempa”, ali ova organizacija nije spremna za nove migrante.

“Mi ulažemo svoja sredstva svjesno radi naše svrhe osnivanja, radi onoga čime se bavimo. Ovo je jedan humani gest i ne želimo na bilo koji način da obezvrijedimo ovaj čin, ali ono što jesu činjenice, jeste da su naši kapaciteti svih vrsta ograničeni… i ne vjerujem da bismo mogli udovoljiti većim zahtjevima”, zaključuje Karišik.