Izjava Nebojša Vukanovića da navija za Srbiju i reakcija Zvonka Komšića, koji je prekinuo intervju, još jednom su otvorili pitanje koje se u Bosni i Hercegovini uporno dramatizira – za koga je „dozvoljeno“ navijati.
Portal Analiziraj.ba podsjeća na tekst Ozrena Kebe kojeg je objavio početkom mjeseca.
Poseban segment duela između Bosne i Hercegovine i Italije bilo je navijanje. Skoro 90 posto Hrvatske i Srbije bili su uz našu reprezentaciju. Dobri dedo iz Norveške, adut svih portala na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH, te noći nije bio jedini, dovili su zajedno s njim ateisti iz Sarajeva, katolici iz Zagreba i pravoslavci iz Beograda i Podgorice.
Neusporedivo manji procenat je dijelio iste emocije među bosanskohercegovačkim Srbima i Hrvatima. Vrijeme je da se već jednom prestane od toga praviti drama, ne vrijedi gubiti živce propitujući nečije emocije.
Pluralitet života je bitno širi od sportskih omraza i njegovo glavno pravilo treba da bude – nek navija za koga god ko hoće. Radi se o temeljnoj logici i elementarnoj pristojnosti – nemoj bejzbol palicama iskazivati naklonost svom klubu, nemoj ubijati i tući protivničke navijače, ne maži im klupe na stadionu svinjskom mašću, niti pali ljudima auto samo zato što su s druge strane.
VEZANI Vukanović galamio na Komšića, iznerviralo ga pitanje o reprezentaciji BiH
Sve ostalo je nevažno, drugim riječima, pravna država počinje tamo gdje poredak ne zavode navijačke paravojne formacije, nego organi reda.
Velika pobjeda reprezentacije u tom pogledu neće promijeniti ama baš ništa, ali je važan emotivni i motivacioni momenat u povijesti jedne zemlje koja je i sportski i emotivno posljednjih decenija više gubila i patila nego što se radovala i dobijala.
