BiH

edin ramić

Srebrenica pretvorena u neperspektivnu sredinu i za Bošnjake i za Srbe

24/02/2021

Ramić je govorio i o načinu rješavanja pitanja Srebrenice, kako se više ne bi dolazilo u krizne situacije

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom bi se omogućilo ponavljanje izbora na redovnim biračkim mjestima, ali i u odsustvu i putem pošte riješilo bi problem koji je nastao oko lokalnih izbora u Srebrenici, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Edin Ramić, potpredsjednik SDA, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica i predsjednik Kluba poslanika “Zajedno za BiH” u Narodnoj skupštini RS-a.

“Radi se o tome da izbori kada su trebali biti održani na cijelom području BiH oni su u skladu s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine trebali biti održani na način da svaki onaj čovjek koji hoće glasa u svojoj sredini ima pravo da i ostvari svoj glas. Nažalost, u Srebrenici se desila situacija u kojoj mnogi građani koji su se registrirali da glasaju putem pošte nisu na vrijeme dobili materijale. A, i oni koji su ostvarili to biračko pravo zbog nekih proceduralnih grešaka na koje oni nisu mogli uticati su izgubili to pravo”, kaže Ramić.

On smatra da je za sve to, prije svega, odgovorna Centralna izborna komisija BiH i neke druge institucije koje su provodile te izbore u vezi s dospijećem pošte, u vezi s pandemijom, planom letova…

“Za to je bilo dovoljno informacija. Oni nisu produžili rokove kako bi pošta stigla na vrijeme, nego su onako birokratski donijeli potrebne odluke i na taj način ostavili bez prava glasa nekoliko stotina ljudi iz dijaspore”, kaže Ramić.

S druge strane, navodi, dozvolilo se da jedan značajan broj onih koji ne žive u Srebrenici, koji žive u Srbiji, za koje se sumnja čak i da su prije živjeli u Srebrenici, nego su dobili bh. državljanstvo po osnovi djedova, pradjedova, ostvaruju normalno svoje pravo glasa po osnovu dvojnog državljanstva, odnosno uživaju prava i u jednoj i u drugoj zemlji i utječu na biračke procese u Srebrenici.

“Na sve to je upozoravala i Inicijativa ‘Moja adresa: Srebrenica’. Oni ni na koji način nisu bili podržani od institucija BiH kako bi se taj proces odvijao neometano. Desilo se nakon toga, na dan izbora ili netom prije da su zabilježene masovne zloupotrebe tog biračkog prava u vidu prodavanja identiteta građana i slično. Reagirale su i sigurnosne agencije. Nakon toga je Centralna izborna komisija BiH poništila izbore na nekim biračkim mjestima. Onda se smatralo da će faktički ti ponovljeni izbori biti omogućeni na način da svi imaju pravo glasa. Međutim i to se nije desilo”, ističe Ramić.

Mandatsko iskušenje

Sve to, navodi, dovelo je do situacije da sada imamo odluke Incijative “Moja adresa: Srebrenica” i probosanskih stranaka u vidu bojkota ponovljenih izbora.

“Imamo u postupku zahtjev pred Ustavnim sudom BiH da ocijeni izborni proces u smislu da li je on bio u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom BiH što će značajno utjecati na odluke na lokalnom nivou. A, onda uporedo s tim će Centralna izborna komisija BiH dodijeliti te mandate, nakon što isteknu rokovi za žalbe. Mandati će biti dodijeljeni onima koji su izabrani. Tu imate situaciju da su probosanske stranke bojkotovale izbore, a da jedan dio mandata su ostvarili iz razloga što nisu poništena sva biračka mjesta. To je sada neki novi izazov, odnosno iskušenje za one koji su dobili te mandate šta će s njima”, ističe Ramić.

Neki su se, navodi, javno odredili da će odbiti mandate poput Ćamila Durakovića koji je imao najviše glasova, a neki javno govore da ne prihvataju mandate, ali u kuloarima ipak nisu sigurni da ih neće prihvatiiti.

“Tako da će vrijeme pred nama pokazati šta će se desiti, hoće li oni svi odbiti mandate ili neće. Imate na listama po 30-ak ljudi. Teško je sada povjerovati da će baš svih tih 30-ak ljudi htjeti odbiti mandat. Ili šta će se desiti ukoliko svi odbiju? To bi bilo neko potpuno poštivanje volje, onih koji su kazali da će bojkotovati izbore i da neće prihvatiti mandate na način da svi članovi tih političkih opcija odbiju mandate. To bi bila onako neka situacija koja bi dovela Centralnu izbornu komisiju BiH u situaciju da onda razmišljaju kako dalje uopšte formirati Skupštinu opštine Srebrenica. Teško je sada reći šta će se desiti s tim. Vidjet ćemo”, navodi Ramić.

Kaže da je sporenja oko mandata u Skupštini opštine Srebrenica bilo i u mandatu ranije.

“Imali smo tu situaciju 2016. godine. Na početku se odbijalo da se razgovara, da se prihvate mandati, da se uđe u neku implementaciju izbornih rezultata. Onda su pojedine stranke u to ušle pa su jedni druge tamo smjenjivali. Nakon toga su svi oni ove četiri godine vidjeli da, bez obzira da li bili vlast ili ne, od toga nemaju ništa, nikakve prevelike koristi osim tog nekakvog paušala. I to je utjecalo na ovu odluku da oni bojkotiraju izbore i da ne prihvataju mandate, kako bi inicirali da institucije BiH reagiraju”, govori Ramić.

Kaže da se nada da će Ustavni sud BiH čim prije razmotriti ovo pitanje.

“Ono je trebalo biti razmotreno prije izbora i u nekoj privremenoj mjeri odložiti održavanje izbora dok se njihova provedba ne omogući na fer i demokratski način. Ali nije kasno da to Ustavni sud BiH uradi i onda bi imali situaciju da se eventulano ponove ti izbori na način da svi imaju pravo glasa”, kaže Ramić.

Zakon o zabrani negiranja genocida

Ramić je govorio i o načinu rješavanja pitanja Srebrenice, kako se više ne bi dolazilo u krizne situacije.

“Nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu da je počinjen genocid imate jednu od odluka da će se na neki način te posljedice genocida neutralisati. Nakon toga imamo situaciju da na čelu opštine gdje se desio genocid imate načelnika koji negira da se uopće desio genocid. Imali smo situaciju 1995. godine kada je ušla Vojska RS-a i dijelovi policije i izvršili genocid tamo smo imali nenaoružane ljude kojima je međunarodna zajednica obećala da oni ni na koji način neće biti napadnuti. A, onda su ti vojnici i policajci ušli, pobili nedužne ljude i proglasili sebe nekim herojima”, kaže Ramić.

Poslije toga su dobili odlikovanja od Narodne skupštine RS-a za to, govori Ramić.

“Odlikovani su kao heroji zato što su ubijali nenaoružane ljude, žene, djecu… Sada imamo situaciju da načelnik opštine nakon izbora, koje bojkotuju Bošnjaci, izađe i kaže – ja sam pobijedio. Koga si pobijedio? Na koji način je pobijedio? Dakle, na taj način je potpuno zatvoren krug od 1995. godine do sada”, tvrdi Ramić.

Dodaje da međunarodna zajednica posmatra sa strane i očekuje da se tamo ljudi međusobno dogovore i da naprave neki normalan ambijent za život.

“Kako ga napraviti, ukoliko postoji situacija da se oko nekih elementarnih stvari, oko nekih elementarnih ljudskih prava ne može postići nikakva vrsta dogovora? Tako da ova situacija koja se desila i s bojkotom i s eventualnim neprihvatanjem mandata nije pokazivanje snage ili mišića, nego jednostavno pokazivanje očaja. To je potreba da ljudi privuku pažnju da se na neki način pokuša riješiti pitanje Srebrenice”, govori Ramić.

On podsjeća da je bilo govora o proglašenju Srebrenice distriktom, posebnom statusu Srebrenice “pa smo došli sada do toga da je Srebrenica sada jedna potpuno neperspektivna sredina ne samo za Bošnjake nego i Srbe”.

“Tamo imamo sredinu koju izbjegavaju i ambasadori pojedinih zemalja, značajni donatori kao i investitori. Hoće li se tamo popraviti ambijent? Može jedino na bazi istine i činjenica. Tamo se moraju priznati činjenice koje su nepobitno utvrđene u međunarodnim institucijama”, ističe Ramić.

Govorio je i o tome da li bi zakon o zabrani negiranja genocida doprinjeo poboljšanju ambijenta u Srebrenici.

“Svakako da bi se to desilo. Mislim da je njega trebalo donijeti odmah nakon presude. Jer, mi imamo situaciju u kojoj je potpuno dozvoljeno da na društvenim mrežama, na portalima se šire govori mržnje, a da na to niko ne utječe. Šta nakon toga može biti rezultat nego mržnja koja je prisutna na terenu. I mi smo sada u situaciji da imamo daleko lošiji ambijent nego prije 10 ili 15 godina u povratničkim sredinama. Bio sam nekada na području entiteta RS na lokalnom nivou od 2000. do 2006., a od 2006. do 2010. kao šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a. To je bio daleko bolji ambijent nego što je sada. Razgovaralo se o nekim zajedničkim temama, zajedničkim projektima. Mi smo sada otprilike, kada se ode u povratničke sredine u nekom ambijentu kao u prvim godinama povratka u kojem svako sjedi odvojeno, nema nikakvih zajedničkih tema, nema nikakvih zajedničkih dogovora. Istina postoje neke izolovane sredine u kojem lokalni načelnici općina ili lokalna rukovodstva su se potrudila da naprave taj ambijent suživota, zajedništva… I pokazuje se da to daje neki rezultat. I sve zavisi od tih prvih ljudi”, kaže Ramić.

Diskriminacija u obrazovnom sistemu

Navodi da, ukoliko imamo na čelu općine nekoga ko želi da radi na poboljšanju odnosa među narodima, da radi na privlačenju stranih investitora to se i dešava.

“Ukoliko je na čelu općine neko ko slavi ratne zločince, ko pjeva neke četničke pjesme onda imamo rezultat kakav imamo u Srebrenici. Nadam se da će i međunarodna zajednica na neki način nastaviti da vrši taj pritisak i na lokalne vlasti, ali i generalno na vlasti Bosne i Hercegovine da se prije svega taj neki govor mržnje skloni iz javnog medijskog prostora, a onda da se on skloni i s terena”, ističe Ramić.

Govorio je i o uskraćivanju prava Bošnjacima na jezik, imovinu, kao i ostalim elementarnim ljudskim pravima u entitetu RS.

“Imate problem da to kao čovjek razumijete. Ne možete jednostavno ljudski da prihvatite potrebu nekog drugog čovjeka da vas na taj način diskreditira ili da vas maltretira. Vrijeme je pokazalo da se time ništa ne postiže. Mi pripadamo generaciji koja je u osnovnoj školi izučavala srpsko-hrvatski jezik. Ne mislim da smo mi sada nešto manji Bosanci, odnosno Bošnjaci u odnosu na neke koji su izučavali neke druge jezike, neke druge programe. Zbog toga što se ne može utjecati na nečiji identitet tako što ćete mu nešto u obrazovnom procesu promijeniti, izmijeniti ukoliko on ima stabilnu porodicu i dolazi iz neke stabilne zajednice, odnosno ukoliko on zna ko je i šta je”, ističe Ramić.

Nakon rata, kaže, imamo situaciju da su djeca na području entiteta RS deset godina izučavala normalno nastavu u skladu s nacionalnom grupom predmeta.

“Onda je neko odlučio da to više ne može tako. I tjera ih da sada više njihov jezik nije bosanski nego je bošnjački, da nemaju nacionalnu grupu predmeta… Ta djeca vikendom odu u mekteb, svaki dan su kod svoje kuće i vrlo dobro znaju ko su i šta su. Tako da je taj trud njihovog urušavanja uzaludan. On neće donijeti nikakav rezultat. Nažalost, dođemo u situaciju da smo zemlja koja hoće biti članica EU, a imamo zakone koji su jednim dijelom diskriminatorni, a drugim dijelom se potpuno ne provode na terenu. Imamo nepisane odluke, neke nepisanih vladara iz sjene koji kažu – jeste to piše u zakonu, ali to nemojte provoditi”, navodi Ramić.

Imali smo, kaže, situaciju kada je u pitanju Zakon o lokalnoj samoupravi RS-a koji definiše zapošljavanje povratnika u skladu s popisom stanovništva.

“Kao načelnik opštine Osmaci u RS-u u to vrijeme sam pozvao upravnog inspektora i kažem da zakon nije definisano na koji način će se to provoditi. On mi je rekao – nama je rečeno da godinu dana ne vršimo nikakvu inspekciju po tom pitanju. Godina dana je rok da se taj zakon primjenjuje. Dakle, oni donesu zakon pod pritiskom međunarodne zajednice, a onda svojim službama koje su zadužene da provode taj zakon kažu – to pitanje ne treba da vas zanima ovu godinu dana. Poslije godinu dana samo konstatiraju da neko to nije proveo i nikom ništa”, tvrdi Ramić.

Ili se, navodi, kaže u Zakonu o osnovnom obrazovanju da se zabranjuje svaki vid diskriminacije u obrazovnom procesu u RS-u.

“Onda dijete koje je Bošnjak, čija je vjera islamska, dobije zadatak da nacrta Svetog Savu, pravoslavnog sveca. Ali, u zakonu je zabranjena svaka diskriminacija. Ili mu kaže – jeste sine vaš jezik jeste bosanski, ali mi moramo pisati da je to jezik bošnjačkog naroda, jer je to po Ustavu. A, po Ustavu RS-a nema srpskog jezika nego jezik srpskog naroda. E, tamo ćemo kazati da tamo piše srpski jezik. Diskriminacija i različita primjena pravila su brojna. To su neke stvari koje se ne mogu tolerisati ukoliko ova zemlja zaista želi biti članica Evropske unije i s te strane bit će potreba vjerovatno da međunarodna zajednica u našim pregovorima pristupanju EU prije svega ovdje omogući da zaista zaživi vladavina prava i da ono što usvojimo u zakonima to i primjenjujemo u praksi”, smatra Ramić.

Borba protiv pandemije

Pitanja imunizacije su generalno pitanja za Krizni štab ili Ministarstvo zdravstva i na to bi, navodi Ramić, bilo dobro da oni odgovore. Ali, kaže da generalno može kazati da je Vlada FBiH u suočavanju s pandemijom, s posljedicama pandemije imala nekoliko različitih faza.

“Jedno je bila borba za ljudske živote, kasnije je bila borba za radna mjesta, poslije je bio period neke stabilizacije. Sada je ponovo borba da se društvo vrati u neke normalne tokove. I Vlada FBiH u svakom tom segmentu je uradila onoliko koliko je moguće. Onda kada je nabavljana medicinska oprema, kada su nabavljani respiratori, tada su svi znali gdje se to može nabaviti, po kojoj cijeni se može nabaviti, vršen je taj medijski pritisak koji je na kraju rezultirao procesom koji je neviđen prema premijeru FBiH Fadilu Novaliću, dopremijerki i ministrici finansija Jelki Miličević i nekim drugim koji su bili uključeni u taj proces. Sada kada nemate situaciju u kojoj nabavljate vakcinu, sada niko ne zna gdje se može nabaviti vakcina. Niko je ne može nabaviti po nekoj cijeni. Potpuno suprotna argumentacija od one koja je bila u vrijeme respiratora. S druge strane, oni koji su politički akteri bi trebali da znaju svoje nadležnosti. Lijepo je da neki kantonalni premijer izađe i jedne sedmice nabavlja vakcinu iz Sovjetskog saveza, duge sedmice nabavlja vakcinu iz Kine, treće sedmice od nekoga drugog. Ali on bi trebalo da zna da on uopće ne može nabavljati vakcinu, nego da to jedino mogu raditi državni organi, odnosno institucije BiH. Ono što je trebalo uraditi eventualno jeste promijeniti taj Zakon o javnim nabavkama BiH i omogućiti Vijeću ministara BiH da izvrši direktnu nabavku vakcina od proizvođača kako bi na neki način u BiH bili u tom procesu u korak s vremenom, odnosno u koraku s okruženjem”, navodi Ramić.

Kao BiH smo, navodi, ušli u COVAX mehanizam i došli smo u situaciju da kasnimo s potrebnim mjerama, kao i neke druge zemlje koje su dio tog mehanizma.

“Sva ta pitanja su pitanja za krizne štabove, za ministarstva zdravstva i prije svega za institucije BiH. Mi ćemo sada doći u situaciju da svaki kantonalni premijer ima neku novu ideju, da svaki načelnik općine ima neku novu ideju, ali niko od toga ništa neće realizirati nego će samo praviti nepotreban nered u ovom javnom medijskom prostoru u namjeri da pribavi neki politički poen”, navodi Ramić.

Realizacija brojnih projekata

Kao Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, kaže, imaju prije svega budžetska sredstva koja su prije svega na raspolaganju usvajanjem budžeta posredstvom Vlade FBiH.

“Ta sredstva transferiramo prema nižim nivoima vlasti i realiziramo kroz svoje projekte. S druge strane, implementiramo nekoliko značajnih programa poput Regionalnog stambenog programa, kao i zatvaranja kolektivnih centara u FBiH. Imali smo ranije OPEC i Saudijski fond i ti programi su manje – više završeni”, kaže Ramić.

Regionalni stambeni program traje još uvijek, kaže, iz razloga što donatori one investicije ili nacije koje su najavile nisu sve realizirali.

“Imamo dinamiku u kojoj svake godine realiziramo planirani broj objekata. Prije nekoliko dana smo potpisali ugovore za izgradnju 81 stambene jedinice, uskoro ćemo potpisati ugovore za izgradnju nove 31 stambene jedinice. Kolektivne centre zatvaramo po nekom projektnom prijedlogu krajem 2022. godine. Mi smo razvili te procedure na način da imamo potrebnu dinamiku koja nam omogućava da ispoštujemo taj projektni zadatak, s tim da postoje ogromni problemi u građevinskom sektoru u vezi s porastom cijena izgradnje građevinskih objekata. S druge strane opterećeni smo sistemom javnih nabavki u BiH. Mi često dođemo u situaciju da izvođači radova probijaju neke limite koje postavimo i onda moramo ponavljati postupke zbog čega to traje po nekoliko puta. Imamo procedure koje su definisane u vezi s donatorima tako da je taj proces poprilično usporen, ali iskreno se nadam da ćemo ga završiti na vrijeme”, navodi Ramić.

S druge strane, iz svojih transfera na terenu rade, navodi, potrebnu infrastrukturu u naseljima, potrebnu infrastrukturu koja povezuje naseljena mjesta, podršku privrednom sistemu na području entiteta RS i rubnim općinama u kojima su raseljene osobe.

“Radimo podršku mladim ljudima kroz nekoliko različitih programa – od podrške osnovcima, subvencioniranja prevoza srednjoškolcima, stipendiranja studenata, podrške za odrađivanje pripravničkog staža, podrške start up biznisu… Tako da s druge strane imamo potpuno zaokružen sistem na način da svi oni koji žele raditi, koji imaju neku poduzetničku ideju mogu je realizirati uz podršku Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica. Da bi se sve to radilo, da bi se kreirali programi naravno da se mora biti na terenu. I moraju se ljudi nekada upitati šta njima to treba. Često smo u situaciji da vlast ide jednom stazom, a građani drugom. Onda dolazimo u neke nepotrebne situacije nerazumijevanja”, kaže Ramić.

Zbog toga, navodi, praktikuju da svake godine prije usvajanja programa obave nekoliko razgovora s različitim udruženjima, predstavnicima povratnika, a onda da pozovu i predstavnike u institucijama vlasti na području entiteta RS, ranije u okviru toga i odbornike u opštinama i zajednički kreiraju potrebe na terenu.

“Mislim da to daje rezultat na način da programi koje mi kreiramo budu prihvaćeni od građana, jer oni uzimaju aktivno učešće u tim programima. Mi smo također, s općinama koje imaju značajnije budžete potpisali određene sporazume kojim zajednički sufinansiramo projekte izgradnje infrastrukture. Tako da ova sredstva koja mi imamo na raspolaganju faktički povećavamo kroz učešće i drugih, prije svega privrednika, povratnika, ali i lokalnih nivoa vlasti”, zaključio je Ramić.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.